U svakom poštenom domaćinstvu žena je stroga, ali pravedna gospodarica. Ona vlada svim aspektima kućanstva. Njena vladarska titula i pripadajuće joj despotske vrline nisu rezultat autokratskog karaktera tzv. slabijeg spola, već realnog stanja na terenu: po kućama vlada onaj koji najviše odgovornosti, rada i energije ulaže u rečenu zajednicu.

Kako bi muškarac mogao vladati ičim u jednoj porodici kada ne poznaje elementarne činjenice iz života iste? Sedam od deset muškaraca ne zna koliko im djeca imaju godina, a devet od deset – u koji im razred nasljedni faktor ide. Kada dođe roditeljski sastanak, majke su dramatično zastupljenije od očeva. Muškarci pojma nemaju o kućnom budžetu, ne znaju kako upaliti mašinu za suđe, blage veze nemaju gdje se stavlja prljavo rublje u mašinu za veš, a rupu za omekšivač ne bi našli ni kad bi im prijetila kazna višesatnog šopinga.

Glava porodice obično ne zna ni šta treba raditi da bi čarape bile čiste. Maglovito razaznaju čemu služi pegla, ali zašto postoji i kako se koristi, e to ne pitajte, to su već pitanja iz arsenala Bolonje, na njima se magistrira, a nikako ne mogu biti predmet ćaskanja s ozbiljnim muškarcem. Ozbiljan ne znači i kvalificiran, odgovoran, posvećen, nego više onako – turoban, neveseo, dosadan od glave do pete.

I kako da onda takav slučaj ima ikakvu vlast u kući? Pa on se i odrekao vlasti samo da bi imao normalan život. Da od te vlasti ima ikakve koristi, ne brinite, već bi se taj snašao i bio prvi u redu za status i odličja. Ovako, njega je najbolje ništa ne pitati, jer on nikada ništa ne zna.

Recimo, jedan od zastrašujućih kućanskih izuma je već rečena  pegla. Opakog izgleda, čudne strukture, dušu dala za fizičke obračune s tragičnim posljedicama. Pegla na sebi ima desetak simbola, a potrebna je makar srednja elektrotehnička škola, smjer slabe struje, da bi čovjek mogao odgonetnuti jedan od njih. Ali kao što svi znamo, pegla je još i mila majka, kakvih sve zastrašujućih izuma u jednom prosječnom kućanstvu ima.

Uzmimo kao primjer standardnu i potencijalno opasnu situaciju u svakom domaćinstvu: pokvari se mašina za veš, a žene nema kući. Većina muškaraca ne bi ni prstom mrdnula, pustili bi to svojim ljepšim polovinama da popravljaju, zivkaju servise i prijete inspekcijom, bakću se s majstorima, oblijeću grad tražeći rezervne dijelove. Ali odgovoran muškarac, znajući da ni eksplozija nije isključena, neće stvar prepustiti slučaju, nego se junačina odmah laća telefona i poziva nadležnu instancu. Jedan poznati Beograđanin, čiji identitet mudro skrivamo, ovako je opisao klasičnu kriznu situaciju:

• Ej, pokvarila ti se mašina.
• Šta je bilo?
• Ma nešto sam pogrešno upalio i sve se sjebalo.
• Kao prvo, nije mi se pokvarila, nego nam se pokvarila. To je tvoja definicija vlasništva i zajedničkog života, meni mašina, tebi auto.
• Šta fali toj podjeli? Zar nije logična?
• I kao drugo, nije se pokvarila, nego si je ti pokvario.
• Ma daj, ti se sad baviš finesama, a ono samo što ne eksplodira. Nešto opasno žmirka.
• Šta opasno žmirka?
• Ovaj displej. Imaju brojevi i pale se i gase, strahovito brzo.
• Šta znači strahovito brzo?
• Pa znaš, kad ono žmirka detonator u Rambu dva, deset sekundi prije eksplozije.
• Ma kakva eksplozija, čovječe? Anulirao si setinge.
• Šta sam?
• Ma ništa. Slušaj dobro. Prvo mašinu isključi u zidu, pusti koji sekund da ostane tako isključena, pa onda ponovo uključi. Jesi li?
• Gdje u zidu?
• Ne mogu da vjerujem da me to pitaš?
• Evo jesam.
• E, sad na mašini upri to dugme s trokutom okrenutim desno.
• Imaju dva dugmeta s trokutom. Jedan je okrenut desno, drugi lijevo.
• Rekla sam desno. Jesi li?
• Sad taj veliki krug okreni na 40 stepeni.
• Ali kako?
• Namjesti ga kao da je na satu 5 do 11. Jesi li?
• Jesam?
• I?
• Radi!
• Eto ti tvoje eksplozije. I ne zovi me više osim ako stvarno nije detonacija. Dva sata sam u kupovini, a peti put me zoveš. Uostalom, što ti ne ideš u fasung? To bi trebao biti tvoj posao, a ne moj.
• Ali ti voliš šoping, ja ne volim.
• Jedno je šoping, drugo fasung.

Vedrana Seksan davno je to apsolvirala: „Osvojili ste Mjesec, spremate se za Mars, ali nikada nećete savladati mašinu za pranje veša.“ Tajna uspješnog braka, kao što vidimo, nije u preciznoj definiciji vlasništva, što agresorske snage u startu odbijaju, nego u poslušnosti. Kažu da je konflikt, ta stara dobra rasprava, savršena forma unutarbračne komunikacije, jer razrješava nesporazume, ali postoji još bolje rješenje: inteligentna predaja. Probajmo je opisati ovako: svaku bitku, osim ako nije nasilnik, muškarac je unaprijed izgubio. I zašto se onda uopće boriti? Ako je tačno da se samo džentlmeni bore za unaprijed izgubljenu stvar, predlažemo unaprijeđenu verziju, Džentlmen 2.0, to je onaj koji odustaje od borbe da je ne bi slučajno dobio. Jer šta bi muškarac sa svojom pobjedom i s vlašću u domaćinstvu, na tom nepoznatom, neprijateljskom terenu, okružen avetima kućanskih aparata i beskrajnim morem obaveza – koje ga debljaju, a ne osvježavaju? Zaista, ima bitki koje je bolje preventivno izgubiti, jer vlast nikad nikog usrećila nije. Ni u kuhinji, ni u skupštini.

Žene, preuzmite planetu dok još nije kasno i pokažite da sve ovo može i drugačije. Sretan osmi mart ljepšem, inteligentijem i sposobnijem spolu…

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja