Uspon digitalnih platformi za zviždače

Sigurnost za novinare i zviždače moguća je samo kada novinarski standardi, zakonske mjere zaštite i tehnologija djeluju zajedno

Uspon digitalnih platformi za zviždače

Zviždači su bili najvažniji izvor za neke od najvažnijih vijesti u posljednjem desetljeću. Informacije zviždača WikiLeaksa Chelsea Manninga, bivšeg uposlenika Agencije za nacionalnu sigurnost Edwarda Snowdena ili još uvijek anonimnog zviždača koji stoji iza istrage Panama Papers, pokazuju kako je istraživačko izvještavanje pokrenuto zbog curenja informacija sposobno za promjene donoseći vijesti o zlouporabi ovlasti, kršenju građanskih prava ili utaje poreza.

Zviždači ne postoje samo u posljednjih deset godina. Novinari istraživači desetljećima su se oslanjali na ključne informacije zviždača. No digitalne su tehnologije promijenile praksu uzbunjivanja, rastom novih taktika i strategija temeljenih na korištenju alata za komunikaciju kroz šifriranje.

Konkretno, istraživački novinari sada su otkrili kako tehnologija šifriranja može biti jedan od njihovih najboljih saveznika kada je riječ o saradnji s zviždačima i ispunjavanju njihovih dužnosti u pogledu zaštite izvora u digitalnom dobu.

Ono što autor teksta naziva „digitalne platforme za uzbunjivanje“ među najzanimljivijim su fenomenima koji su se pojavili na razmeđu novinarstva i hakiranja u novije vrijeme. Ta softverska rješenja omogućavaju novinarima da potencijalne izvore zaštite anonimnim komunikacijskim kanalima na mreži.

Korištenjem jakih standarda šifriranja – uključujući Tor mrežu – kao temeljnog dijela infrastrukture, digitalne platforme za uzbunjivanje omogućuju povjerljivu komunikaciju, kao i sigurno dijeljenje datoteka i dokumenata.

U principu, redakcije i novinari koji usvajaju ovu praksu mogu ponuditi internetsku vrstu poštanskog sandučića gdje zviždači mogu anonimno dostavljati saznanja, a zaštićeni su višim sigurnosnim standardima od onih koji se pružaju u komercijalnim i svakodnevnim digitalnim komunikacijskim alatima.

Historija digitalnih platformi za uzbunjivanje u njihovom sadašnjem obliku počela je s WikiLeaksom, koji je prvi pristupio vlastitom sistemu šifriranja što im je omogućilo pristup nekim od najvažnijih informacija u posljednjem desetljeću.

Manning je WikiLeaksu dostavio datoteke koje su otkrivale tajne detalje o američkim akcijama u sukobima u Iraku i Afganistanu te mnoštvo diplomatske prepiske.

Danas je ekosistem digitalne platforme za uzbunjivanje raznolik i koriste ga različite organizacije s različitim ciljevima i uređivačkom strategijama, od nezavisnih grupa novinara do najistaknutijih svjetskih medija.

Autor teksta Philip Di Salvo proveo je akademsko istraživanje platformi na međunarodnom novu, a rezultati su objavljeni u knjizi „Digitalne platforme za uzbunjivanje u novinarstvu. Šifriranje curenja”.

Za potrebe istraživanja ispitao je 21 digitalnu platformu za uzbunjivanje u 15 zemalja, s ciljem da shvati kako su se širili različiti pristupi uzbunjivanju. Također, pogledao je kako platforme rade u kontekstu ponekad nejasnih granica između novinarstva, hakiranja i aktivizma.

Iz tehnološke perspektive, dva softverska rješenja s otvorenim kodom postala su standard za platforme za uzbunjivanje: SecureDrop, koju je razvio Freedom of Press sa sjedištem u San Franciscu te GlobaLeaks talijanskog Centra za transparentnost i digitalna ljudska prava Hermes.

Iako postoje tehničke razlike, ove grupe slijede sličan koncept i nude različita rješenja. Obje organizacije također nude mentorstvo i tehničku pomoć u postavljanju platformi te otklanjaju probleme u tehničkim stvarima mnogih vijesti.

Danas se u novinarstvu šire platforme za uzbunjivanje koje koriste nezavisni istraživački novinari, organizacije za slobodu govora i velike medijske organizacije.

Iako tehnologija i digitalne platforme za uzbunjivanje mogu biti od velike pomoći novinarima koji žele raditi s zviždačima, niti jedno tehničko rješenje ne može pružiti stopostotnu sigurnost.

Tehnologija koja stoji iza ovih platformi zasigurno je sposobna pružiti najviše i najsigurnije sigurnosne standarde koji su danas dostupni, ali sama tehnologija ne može biti odgovor za sve, a modeli prijetnji mogu se mijenjati zavisno od konteksta.

Grupa istraživačkih novinara analizirala je i identificirala ključne elemente savremenog novinarstva vođenog uzbunjivanjem. Principi Perugije nabrajaju ulogu tehnologije u zaštiti izvora u digitalno doba. Ipak, sigurnost za novinare i zviždače moguća je samo kada se ujedine novinarski standardi, zakonske mjere zaštite i tehnologija koji će zajednički stvoriti sigurno okruženje za sve uključene.

Zviždači preuzimaju ogromne rizike – uključujući odmazdu, hapšenja ili još gore – kad odluče progovoriti protiv nezakonitih postupaka dužnost novinara je zaštititi ih koliko god može.

Platforme za uzbunjivanje ključne su za olakšavanje ovog procesa i kako curenje informacija postaje sve vitalnije za oblikovanje priča, novinske organizacije moraju biti spremne nositi se sa izazovima uzbunjivača, prednostima, sivim zonama i opasnostima tog procesa.

Izvor: Global Investigative Journalism Network

Autor: Philip Di Salvo

About The Author