Šumarsko gazdinstvo iz Han Pijeska „Visočnik“ je 10. avgusta 2021. godine uplatilo 6.000 KM
Alternativnoj televiziji za „usluge reklame i propagande“.
Ako na portalu Alternativne televizije u onu „lupu“ ukucate riječ Visočnik dobićete samo jednu informaciju iz 2018. godine u kojoj piše da je na „Konferenciji beba“ u Han Pijesku najmlađi učesnik Njegoš Subotić dobio od ovdašnjeg Šumskog gazdinstva „Visočnik“ 1.000 KM.
Pošte Srpske A.D. Banjaluka su 4. 12. 2020. godine uplatile 6.000 KM za „pripremu i objavu promotivnih tekstova na portalu atvbl.com“, opet direktnim sporazumom, a isti dan je bila i uplata od 6.000 KM za „snimanje, montiranje i emitovanje TV priloga i gostovanja predstavnika Pošta Srpske na Alternativnoj televiziji“.
Kada na pretraživaču ovog portala ukucate „Pošta Srpske“ dobićete dvije objave iz decembra 2020. godine, i to je to.
Šumsko gazdinstvo „Zelengora“ Kalinovik je 6. 10. 2020. godine uplatilo 6.000 KM za usluge „reklame i propagande“.
Ukucate li „Zelengora“ na pretraživaču portala Alternativne televizije dobićete informaciju iz 2016. godine o nekom kriminalu u tom gazdinstvu.
Mogli bismo ovako do sutra, ali nema potrebe. Sasvim je jasno da Alternativna televizija ne isporučuje plaćene usluge, a još veća misterija mi je zbog čega bi neko javno preduzeće plaćalo ovakve usluge.
Zašto vam sve ovo pišem?
Od kada su se našli na udaru sankcija Sjedinjenih Američkih Država, Alternativna televizija pokušava sebe prikazati kao nevinu žrtvu, bastion profesionalizma i svjetionik demokratije.
To, jednostavno, nije tačno.
Prije svega, Alternativna televizija nije žrtva, jer ako pogledate gore navedene primjere vidjećete da je u proteklih nekoliko godina, od kada se primakla SNSD-u, a samim time i vlastima, ova televizija više nego dobro profitirala od direktnih sporazuma sa javnim preduzećima.
Ne znam je l’ ovakav način poslovanja korupcija ili reket, ali svakako je nemoralno.
Što se tiče profesionalizma, i on je upitan: prisjetite se kako je ova televizija izvještavala o protestima „Pravda za Davida“, za koga je navijala tokom posljednje predizborne kampanje za lokalne izbore, kako je izvještavala o aferi „Ikona“ ili o nedavnom skandalu gradonačelnika Prijedora, a tako i danas izvještava.
Naravno, to je privatna televizija, koju možete da gledate ili ne, ali isticati sebe kao oličenje profesionalnog novinarstva je degutantno i bezobrazno.
Posebno iritira njihovo pozivanje na demokratiju, slobodu govora i ljudska prava, jer su oni odavno odustali od toga.
Ove vrijednosti su Alternativnoj televiziji bile važne kada je osnovana 1997. godine i kada su novce za njen početak dale organizacije Swedish Helsinki Committee, Open Society Institute i Press Now. Dok je bilo donacija vodilo se računa i o ljudskim pravima, demokratiji i slobodi govora. Kada je pipa donatora zavrnuta, okrenuli su se vlastima, a to znači srbovanju, pravoslavlju, izdajnicima i teorijama zavjere.
Sve ovo što sam napisao, a i mnogo više, znaju novinari u Banjaluci, Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini, ali iz kolegijalnosti ćute jer neće da im prisjedaju na muku, što zaposleni na Alternativnoj televiziji objašnjavaju strahom, korumpiranošću i odsustvom solidarnosti.
Da se ja pitam, Alternativna televizija nikada ne bi bila pod bilo kakvim sankcijama, pa ni američkim, i pozivam vlasti Sjedinjenih Američkih Država da odmah i neopozivo ukinu sankcije ovoj televiziji.
Biti Alternativna televizija je kazna sama po sebi.
