Facebook je blokirao profil i stranicu našem saradniku tri puta u ovom mjesecu. Šta je neprimjereno za administratore te društvene mreže?

Već nekoliko godina mene nema u klasičnim medijima Republike Srpske. Nepoželjan sam na Radio-televiziji Republike Srpske, mada redovno plaćam pretplatu. Nema me ni na Alternativnoj televiziji, još odavno, BN televiziji, u Nezavisnim novinama, Glasu Srpske, dok se moja izjava ponekad nađe na stranicama EuroBlica. Prije šest-sedam godina bio sam toliko prisutan u medijima Republike Srpske da su se ljudi plašili da otvore frižider da ne bih iskočio iz njega. Šta je uzrok ovom embargu, ni sam ne znam? Mogu samo da pretpostavim, ne mogu sa sigurnošću da tvrdim. Međutim, to u ovom trenutku i nije toliko važno.

To što nisam bio u elektronskim ili printanim medijima ne znači da me nije bilo u javnosti. Naprotiv, bio sam itekako prisutan. S jedne strane, tu su bili mediji iz Federacije BiH ili regiona, na kojima se pojavljujem, ali tu je i blog koji redovno pišem na portalu www.frontal.ba, kao i društvene mreže, prvenstveno Facebook i Twitter, preko kojih svakodnevno „smaram“ ljude koji me prate.

Ispostavilo se da i pored ignorisanja medija iz Republike Srpske moja vidljivost u javnom prostoru nije postala ništa manja, čak se i povećala. Upravo mi je pisanje bloga i korištenje društvenih mreža pomoglo da postanem vidljiv i doprem do mnogo ljudi  u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, regionu, ali i šire i sve to bez bilo kakvih troškova i uz punu autorsku i ličnu slobodu.

Istina je da nerviram mnogo ljudi u Republici Srpskoj; u stvari, oni sebe vide prvo kao nacionaliste, a onda kao ljude. Nerviram mnoge koji su na vlasti u Republici Srpskoj i one koji dobro žive od bliskosti s vlastima. Nerviram konzervativce, patriote, autoritarce i pravoslavce, jer ne poštujem autoritet, njihovo viđenje patriotizma, a ne štedim ni Srpsku pravoslavnu crkvu. Najveći broj njih malo i simpatično nerviram, mali dio njih me istinski mrzi i ne ustručavaju se da to i pokažu, a jedan me je čak tužio za nanošenje duševne boli blogom. S jedne strane, nerviraju ih moji stavovi, a sa druge nervira ih činjenica da ne mogu spriječiti da svoje stavove o mnogim stvarima iznosim javno, ne krijući se iza nekog lažnog imena. To su mi omogućile društvene mreže koje nijedna vlast, niti jedan političar, tajkun, policajac ne može da kontroliše, cenzuriše ili zabrani. To su mi omogućile društvene mreže na kojima vrijeme i prostor više ništa ne znače i gdje možete sa bilo kojeg mjesta i u bilo koje vrijeme sa pametnog telefona da budete politični, subverzivni i antiprotivni.

Kao što vidite, nemam tako loše mišljenje o društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini, jer ko ima ovakve elektronske i printane medije – ni društvene mreže mu neće teško pasti. Upravo su digitalni mediji ostrva slobodne riječi u Bosni i Hercegovini i neke osobe ili portali imaju veći uticaj i kredibilitet od klasičnih medija.

Zašto vam sve ovo pišem?

Zato što mi je od nedjelje 8. aprila do 17. aprila tri puta blokiran profil na Facebooku i fan page. Zašto? Pa zbog neprimjerenih sadržaja. Neko, nemam pojma ko, ozbiljno je odlučio da me eliminiše sa Facebooka prijavljujući moje statuse kao neprimjerene (golotinja, govor mržnje, nasilje, uznemiravanje, samoubistvo i samopovređivanje, lažne vijesti, nepoželjan sadržaj, neovlaštena prodaja). Nisam uspio da shvatim zbog čega su me prvi put blokirali, ali evo statusa zbog kojeg sam blokiran drugi put.

Sami prosudite šta je ovdje neprimjereno:

Paradoks

Kao neko ko svakodnevno piše, kritikuje i aktivno se bori protiv bosanskohercegovačkih konzervativizama, nacionalizama, klerikalizama, homofobije, vjerskog radikalizma, seksizam, govora mržnje, lažnih vijesti i isključivosti bilo koje vrste našao sam se u situaciji da mi zabranjuju pristup Facebooku upravo zbog svega gore navedenog.

Priznajem, samo sam isključiv prema reviziji 2. svjetskog rata i na to sam posebno ponosan.

U nemogućnosti da dođem u elektronske i printane medije, društvene mreže sam koristio kao medij uz pomoć kojeg će moji stavovi, razmišljanja i ideje doći do što više ljudi i bio sam u tome relativno uspješan. Kada na Facebook profilu imate 5.000 prijatelja, a na fan pageu preko 16.000 fanova i skoro isto toliko pratilaca, to nije nešto što se može zanemariti. Dodamo li tome i preko 16.000 pratilaca na Twitteru, to je preko 50.000 ljudi koji čitaju, gledaju i slušaju ono što govorim.

Zato sam nekome i zasmetao.

Ipak, ta borba je bila neravnopravna: konzervativci, nacionalisti, popovi i hodže, homofobi, seksisti  i mnogi drugi imali su svoje televizije, radija, novine, političke organizacije, policije, tužilaštva, sudije, a ja svoje stavove i internet. Da bih bio čitan, slušan ili gledan, morao sam biti jasan, tačan i zanimljiv. U tome mi je mnogo pomogla ironija, sarkazam i ismijavanje, jer kad u društvu ne rade institucije sistema, humor i satira su jedini način da se održi pažnja javnosti.

Danas je neko odlučio da me skloni sa društvenih mreža i tu se Facebook pojavljuje kao njegov saveznik, jer taj neko ko odlučuje šta je neprimjeren sadržaj i koga treba blokirati, ako je to uopšte ljudsko biće, ne razumije politički i društveni kontekst Bosne i Hercegovine, stanje medija, ne razumije sarkazam i ironiju i ne zna ko je Srđan Puhalo i za šta se on zalaže, već se, jednostavno, drži jasnih uputstava i algoritama.

Na kraju ću citirati Mahatmu Gandija: „Prvo te ignorišu, onda ti se smiju, pa se onda bore protiv tebe, a na kraju ti pobijediš.“ Izgleda da sam uspio, počeli su da se bore protiv mene.

#MojGlas #MojaPrica