Kako su mještanke Kruščice pokazale šta znači istinski građanski aktivizam. Njihova borba za rijeku na kojoj ne žele izgradnju hidroelektrane i dalje traje, a sad je filmom Plavo srce dignuta na međunarodni nivo

Jeste li čuli za Kruščicu? Kruščica je lijepa, brza rječica u srednjoj Bosni (Srednjobosanski kanton) koja se spušta s obronaka planine Vranice i kod Viteza ulijeva u Lašvu. Na tom njenom putu leži i naselje istog imena – Kruščica, koje je dom hrabrih čuvarki i čuvara ove male-velike rijeke!

Zašto se čuva Kruščica? Na rijeci se planira gradnja dvije mini hidrocentrale; od Kruščice u tom slučaju ostaje suho korito, a samo mjesto kao i cijela zemlja žrtvuje još jednu prirodnu ljepotu zarad profita kapitaliste. Koncesiju i dozvolu za gradnju dobila je firma “Higracon” d.o.o. iz Sarajeva. Direktor Armin Hadžialić tvrdi da mještani nemaju razloga za strah i da je sve urađeno u skladu s propisima i ekološkim standardima. O tome kako ova država poštuje zakone, a kako ih i prave, kad zatreba tajkunima – najbolje svjedoče pokušaji da se hidrocentrale grade u samim nacionalnim parkovima Sutjeska i Una. Da je sve po zakonu ponavljaju i iz Ministarstva prostornog uređenja Srednjobosanskog kantona, ali i dodaju da su mještani bili uključeni u javnu raspravu prije izdavanja saglasnosti. Mještani, međutim, ističu da 90 posto njih nije znalo za raspravu, tako da se od ukupno dvije i po hiljade stanovnika i stanovnica pojavljuje svega njih 40!

Pokrenuta istraga

Hrabri ljudi Kruščice s ovim se nisu pomirili. Smijenili su Savjet Mjesne zajednice i sami našli advokata koji je uspio pokrenuti istragu nepravilnosti procedure i radi na trajnom obustavljanju radova. Od 2. augusta 2017. mještani i mještanke svakodnevno stražare kraj svoje rijeke i vlastitim tijelima je brane od bagera. Bez obzira na upitnost dozvole, mašine se stalno pokušavaju probiti do korita rijeke, uz podršku policije. Država na narod šalje specijalce, koji tuku nenaoružane i nenasilne, u najvećem broju čuvarke rijeke, ispisano je nekoliko desetina prekršajnih naloga od po nekoliko stotina maraka po osobi. Bitka za Kruščicu je, stoga, dio odsudne bitke naših generacija – za našu vodu! KRUŠČICA BRANI SVOJE! Ovaj svojevrsni proglas i precizan presjek situacije “slučaja Kruščica” napravilo je glasilo društveno-političke organizacije “Jedan grad-jedna borba” u svom specijalnom izdanju pod naslovom Bitka za naše vode.

Oko malo čega u ovoj zemlji su se mediji, u najvećoj mjeri, ujedinili kao oko borbe mještana Kruščice za njihovu rijeku. Vapaj hrabrih ljudi prešao je granice naše zemlje, pa je ova priča našla svoje mjesto i u dokumentarcu Plavo srce, koji govori o borbi ljudi za spas posljednjih evropskih divljih rijeka. Iza ovog filma stoji Patagonia, proizvođač odjeće i opreme za rekreativce, koja je napravila i web stranicu o balkanskim rijekama i planovima za njihovo uništavanje novim hidroelektranama. U filmu se spominju i Željeznica i Una.

Krenimo redom: Mjesna zajednica opštine Vitez Kruščica  prirodni je raj. Još prije rata ovaj planom predviđeni park prirode ponosio se sa čak tri hotela. Dva koja su ruinirana predstavljaju tužnu sliku propadanja potencijalno iskoristivih prirodnih bogatstava Bosne i Hercegovine, piše portal Impulsportal.net u tekstu Hrabre žene Kruščice. Uz rijeku Kruščicu nalazi se preko dvadeset ljetnikovaca i izletišta koje održavaju mještani, svjesni važnosti ove rijeke. Koliko je ova rijeka važna mještanima toliko je važna i stanovnicima Viteza i Zenice jer se već duži period snabdijevaju vodom sa tog lokaliteta… U augustu 2017. je počela gradnja MHE, ali i trenutno zaustavljena zahvaljujući mještanima i mještankama Kruščice.

Da bi se došlo do lokaliteta na kojem su započeti radovi mora se preći most ispod kojeg protiče čista rijeka s bogatim ribljim fondom. Dvadeset i četvrtog augusta nekolicina medija je prenijela vijest da je u  mjestu Kruščica kod Viteza ujutro oko pet časova došlo do fizičkog sukoba specijalaca MUP-a Srednjobosanskog kantona i mještana koji protestuju protiv izgradnje hidroelektrane, stoji u tekstu Jelene Jevđenić. Nelina Ahmić, vidno potresena, na upit o događaju iz noći 24. augusta kaže kako nisu znale da će ih fizički napasti. Četrdeset četiri žene tog su jutra bile na mostu. Kada bilo koju od njih pitate da nešto kažu o tom događaju, prije nego išta izuste, dugo i duboku uzdahnu. Kako Nelina priča, nedugo po dolasku specijalne policije jedan policajac im se obratio. “Rekao je da imamo tri minute da same odlučimo da li ćemo ustati s mosta ili će nam se pisati kazne od 400 KM. Mi smo bile spremne na te kazne i rekle smo im, vi nama kazne pišite, ali mi s mosta ustati nećemo. Čula sam ga da je kazao hoćete, hoćete, ustaćete. Ni pet minuta nije prošlo i već su krenuli  nas, tad je nastao užas. To se ne može opisati. Nisu birali način kako da nas otrgnu, da sklone jednu od druge. Tukli su nas šakama, vukli su nas, čupali, psovali, vrijeđali, bilo je zaista strašno. To jutro čitava Lašvanska dolina mogla je da čuje naše krike. Mene su prvo dvojica čupali i tukli, kad su vidjeli da me ne mogu odvojti od tih žena, jer smo bile rukama vezane jedna za drugu, onda su još dva policajca uletila među nas, tako da su nas njih četvorica čupali, jedni nas vukli i čupali, drugi nas šakama udarali po tijelu. Mene kad su iščupali, bila sam u prvom redu, savili su mi ruku, kako to oni već rade, moja šaka je došla za moj potiljak, potom me je jedan od policajaca tri puta šakom udario u potiljak, tad sam se onesvjestila.”

Brutalni napad specijalaca

Nelina je bila u nesvijesti do dolaska hitne pomoći. Bilo je još povrijeđenih žena kojima je trebala ljekarska pomoć. Dvanaest žena je uhapšeno. Poslije ovog napada nastavio se i progon aktivista, prijeteće poruke, provokacije… Da bi izbjegli moguće fizičke obračune i hapšenja, ove hrabre žene su stale u prve redove ispred muškaraca. “Mi smo svojim muževima, braći, očevima  rekli, vi idite iza nas, ne mogu preći most od nas, da vas ne bi hapsili jer nama neće ništa uraditi, budite nam iza leđa”, objašnjava Nelina. Elvira Filan kaže kako se niko nije nadao da će žene tući. “Dogodilo se to što se dogodilo, da smo mi žene pretučene. Ja sam prva dobila dva šamara, ruka  mi je bila silom izvučena. Moj otac koji je 80% ratni vojni invalid je takođe bio tučen.” Od tada, najčešće muškarci dežuraju noću pokraj mosta.

Slučajem Kruščica bavio se u oktobru prošle godine i politički magazin Mreža, čiji sadržaj prenosi portal Bugojno-danas.info. U prilogu objavljenom tada tvrdi se kako je sve počelo 2007. godine, kada je data koncesija za izgradnju mini centrale firmi Begović komerc iz Travnika. Firma se u međuvremenu ugasila te Vlada SBK-a 2012. prenosi koncesiju firmi Higracon iz Sarajeva. Osnivač je Armin Hadžialić. Suština priče svodi se na političku podršku. “To se ne plaća, to se ne može ni kupiti ni platiti, to vam može samo Vlada prenijeti”, kaže Hadžialić, direktor Higracona. On navodi, koncesiju je dobio zakonito i posjeduje sve dozvole: “Laž je senzacija, a onaj ko govori istinu – mora da se pravda. Vjerujte, ja nemam namjeru sad da se pravdam zbog tog svega. To su sve floskule, insinuacije, izmanipulirani ljudi. Na sceni je jedna kontrolirana anarhija.”

Mještani s barikade, gdje provode dane i noći, tvrde da su izvarani. Saglasnost mjesne zajednice ne priznaju. “Mjesna zajednica Kruščica broji dvije i po hiljade domaćinstava. Od te dvije i po hiljade, javnoj raspravi, koja je održana u privatnom posjedu Nesada Hurema, zvanog Neso, koji je sve ovo zakuhao, 40 ih je samo prisustvovalo – to je uži dio porodice”, kaže Muris Đelilović.

U Al Jazeerenom dokumentarnom serijalu “Bitka za rijeke” autor Dragan Stanimirović bavio se Kruščicom, ali i Sanom i Bunom. Tri rijeke – tri bitke za najvredniji resurs te zemlje. Je li prioritet očuvanje kvaliteta pitke vode ili voda kao hidroenergetski resurs? Samoorganizirani građani širom Bosne i Hercegovine usprotivili su se projektima gradnje malih hidroelektrana. Vlasti na različitim nivoima u BiH narednih godina planiraju izgradnju više od 300 malih hidroelektrana na 244 rijeke. “Istraživali smo šta od toga ima lokalno stanovništvo i zajednice na tri rijeke: Kruščici, Sani i Buni, a kakav je interes investitora i države od takvih poslova”, govori Stanimirović.

Sud oslobađa žene

A žene Kruščice ne odustaju, dobijajući jednu po jednu bitku, malim koracima: Općinski sud u Travniku oslobodio je 22 žene iz viteškog naselja Kruščica, koje je policija teretila za oglušivanje na naredbe policijskih službenika za deblokadu puta i prolazak radnih mašina firme “Higracon“. Kako se navodi u presudi, Sud je ocijenio da nema dovoljno dokaza da se na nesumnjiv način utvrdi pojedinačna odgovornost svakog od prijavljenih te obustavio prekršajni postupak. Ovakva presuda velika je pobjeda žena Kruščice, koje su policiju sve vrijeme optuživale za brutalno postupanje prilikom akcije. Kako je kazala jedna od njih Hata Hurem, oslobađajuća presuda dodatni je motiv da ustraju u zaštiti svog, kako ga nazivaju, izvora života.

Još jedna pravna bitka je izvojevana: ovog marta, piše Oslobođenje. Radi se o četiri presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, kojim su uvažene žalbe koje su u ime Inicijativnog odbora mještana Kruščice podnijeli Muris Đelilović, Islam Zukan i Rajif Hurem. Tako su poništeni zaključci Ministarstva prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova Srednjobosanskog kantona i predmeti vraćeni tuženom na ponovni postupak i odluku. „Mi smo tražili da se mještani uključe u postupke kod dobijanja urbanističke i građevinske dozvole. Kanton je to odbio, a Sud vratio na ponovno razmatranje. Po presudama, oni moraju uključiti građane u postupak. Dakle, Sud je uvažio naše četiri žalbe, po dvije za MHE Kruščica I i za MHE Kruščica II, a u vezi s davanjem urbanističke i građevinske dozvole”, kaže Bruno Božić, advokat iz Travnika, zastupnik mještana Kruščice. Dodao je kako je ovo prvi pozitivan korak u upravnim postupcima, da sudsku odluku smatra pobjedom, te da očekuje po istom principu odluku i za okolinsku dozvolu. “Ministarstvo može biti uporno, pa ponovno izdati te dozvole, ali bi onda opet išla žalba, tužba sa naše strane. Mi ćemo iznijeti svoje argumente zašto smo protiv i zašto to ne može biti tako kako su zamislili ovi iz vlasti. Sve dozvole koje su izdali – izdali su ne pitajući građane, što se kosi s Poveljom o lokalnoj samoupravi Vijeća Evrope i konvencijom koju je usvojila BiH, a i zakoni su na našoj strani. Sud je uvijek jedina i zadnja nada, a ono što je najbitnije jeste da ljudi tamo rade po zakonu”, istakao je Bruno Božić.

Muris Đelilović, jedan od organizatora straža u Kruščici, kaže nam kako mu je drago što sud nije potpao pod uticaj moćnika. “Nećemo dozvoliti gradnju mini hidroelektrana na rijeci Kruščici. Jer, to bi uništilo rijeku, okolna izletišta i turistički potencijal ovog područja. Mještani ove mjesne zajednice su jedinstveni u tome i položili su ispit.”

Zbog svog djelovanja Đelilović je, zajedno s mještanima MZ Kruščica, 14 puta privođen u Policijsku upravu Vitez, te mu je jedan od koncesionara verbalno prijetio, a prijetili su i njegovom djetetu, rođacima i komšijama. Ali, to ga nije omelo da se bori za svoje mjesto, jer smatra da nije branio samo Kruščicu već cijelu srednju Bosnu i Zenicu, čije stanovništvo pije vodu sa izvorišta Kruščica od 1969. godine. To izvorište se nalazi nedaleko od mjesta gdje su trebale biti izgrađene dvije MHE.

Vodosnabdijevanje građana

Poznato je da je izvorište Kruščica strateško opredjeljenje kada je riječ o vodosnabdijevanju stanovništva Zenice, te je zato od životne važnosti za središte ZDK-a. Samim tim, sva dešavanja u blizini izvorišta mogu imati uticaj na redovno napajanje grada vodom. Iz domena svoje nadležnosti, Vodovod i kanalizacija Zenica dao je negativno mišljenje o namjeri izgradnje MHE Kruščica II, a u vezi s gradnjom MHE Kruščica I je izdata uslovna saglasnost na lokaciju, sa naglaskom na zaštitu vodnih objekata. “ViK je, štiteći interese građana Zenice u smislu kvalitetnog i redovnog vodosnabdijevanja i očuvanja izvorišta, zainteresiran da sve aktivnosti u vezi s eventualnom gradnjom MHE na rijeci Kruščici od investitora budu provedene zakonito i transparentno, što osigurava učešće lokalne zajednice i ni na koji način ne narušava prava definisana koncesijom o korištenju izvorišta”, kaže Emir Pašalić, direktor ViK-a Zenica.

Nova akcija je na pomolu: krajem aprila Centar za životnu sredinu uputio je međunarodni poziv za žene da dođu u Bosnu i Hercegovinu kako bi podržale žene Kruščice, koje protestuju 24 sata dnevno već više od 200 dana. Ovaj solidarni čin omogućit će im da prisustvuju svjetskoj premijeri filma Plavo srce, dokumentarca koji njihovu priču donosi svjetskoj publici. Film je dio kampanje “Sačuvajmo plavo srce Evrope”, čiji je cilj zaštita balkanske regije od više od 3.000 predloženih hidroenergetskih projekata, te teži podizanju međunarodne svijesti o potencijalnoj ekološkoj katastrofi. Na Balkanskom poluostrvu, od Slovenije do Albanije, hidroenergetski projekti prijete da ugroze bogate i šarolike kulture, historiju i životnu sredinu regije zvane “Plavo srce Evrope”. Lokalni aktivisti i aktivistkinje koji žive uz ove rijeke bore se za spašavanje svojih područja i rijeka koje ih čine onim što jesu. Hrabre i uporne žene iz sela Kruščica u Bosni i Hercegovini sjede noću i danju, od augusta 2017. godine, mirno protestujući kako bi zaštitile svoju rijeku i zajednicu, te svoj jedini izvor pitke vode, ali su pretrpjele fizičko nasilje vlasti. Napravile su kontinuiranu okupaciju mosta da bi time spriječile izvođače od donošenja opreme i započinjanja radova na predviđenom mjestu. Njihova priča se predstavlja međunarodnoj javnosti na svjetskoj premijeri dokumentarnog filma Plavo srce 28. aprila. Mnoge od hrabrih žena Kruščice će dva sata putovati na premijeru koje će se održati na napuštenoj brani Idbar kod Konjica. Međutim, most se ne može ostaviti bez nadzora tako da će mali broj žena izostati sa premijere radi odbrane svoje zajednice. Pokrenut je međunarodni poziv za žene koje žele podržati svoje sestre u Kruščici – tako što će zauzeti njihovo mjesto na mostu na dan premijere, s ciljem da one sve mogu zajedno prisustvovati premijeri.

“Pozivamo žene iz cijelog svijeta za solidarnost u ovom teškom trenutku, te da nas podrže u našoj borbi. Ova međunarodna podrška nam mnogo znači, nadamo se da će nam pomoći da dobijemo ovu bitku protiv hidroenergetskih projekata koji ugrožavaju naše domove i zajednicu”, kaže Mika Tibold, čuvarka mosta i predsjednica Vijeća zajednice Kruščica.