Najsramnija epizoda splitskog zdravstva

TRI su mjeseca prošla od smrti novinara Vladimira Matijanića, koji je preminuo 5. kolovoza, a i dalje nemamo odgovore na glavna pitanja o okolnostima smrti kolege. S druge strane, zataškavanja je sve više, no sve je više i onih kojima je jasno da Matijanić nije trebao umrijeti. Kao i da netko mora odgovarati.

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu potvrdilo nam je kako i dalje traju izvidi, no kako doznajemo, uskoro će biti gotovo medicinsko vještačenje koje provodi Medicinski fakultet u Zagrebu. To vještačenje trebalo bi biti ključno za mišljenje DORH-a.

Hrvatska liječnička komora nakon više od dva mjeseca donijela je stručno mišljenje o okolnostima smrti Matijanića u kojem je naglasila kako Matijanić nije bio liječen sukladno smjernicama o koroni koje je donijelo Ministarstvo zdravstva Vilija Beroša.

Pučka pravobraniteljica: Beroševo povjerenstvo bez detaljne analize, stručne ocjene ili utvrđenja mogućih propusta

Nedugo nakon tog stručnog mišljenja Beroševo ministarstvo promijenilo je te smjernice, a stječe se dojam da su promjene posljedica nerazjašnjenih okolnosti smrti novinara Matijanića.

Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter početkom listopada u posebnom je priopćenju osporila zaključak povjerenstva Ministarstva zdravstva koje je utvrdilo da nije bilo značajnih propusta u slučaju Matijanić.

(…)

Ministarstvo zdravstva o smrti Matijanića: Sustav funkcionira

Napomenimo da je zdravstvena inspekcija već ranije utvrdila niz nepravilnosti, no posebno povjerenstvo Ministarstva zdravstva, koje je oformio ministar Vili Beroš, postupajući po tom nalazu, zaključilo je kako nije bilo većih nepravilnosti. Utvrdili su da je zdravstveni sustav funkcionirao u slučaju Matijanić.

Hrvatska komora medicinskih sestara odlučila je da zbog nedostatne dokumentacije neće pokretati postupak protiv medicinskog osoblja u slučaju Matijanić. Etičko povjerenstvo te iste komore utvrdilo je da je sve bilo u skladu s etikom.

Javite se za pet dana

Vladimir Matijanić umro je u petak, 5. kolovoza, u popodnevnim satima nakon što je danima tražio pomoć splitskih liječnika, a hitna ga je odbila odvesti u bolnicu. Matijanić je imao Sjogrenov sindrom (autoimunu bolest veziva) i intersticijsku bolest pluća te se sumnjalo na još dvije autoimune bolesti. Obolio je i od covida.

Činjenica je da je Matijanić od utorka do petka tog kobnog tjedna tražio pomoć splitskih liječnika. U ta četiri dana ne samo da nije hospitaliziran nego nije dobio ni adekvatan zdravstveni pregled. Primljen je na Hitnom prijemu splitske Infektologije 2. kolovoza, kamo je došao sa simptomima covida, no otpušten je kući.

Dva dana kasnije, 4. kolovoza, te 5. kolovoza, na dan smrti, više je puta zvao splitsku Infektologiju i medicinskim djelatnicima izgovorio sve dijagnoze koje ima te im rekao da nema snage napraviti ni par koraka.

“Javite se za pet dana ako ne bude bolje” i “pišajte u lonac pored kreveta” su, između ostalih, savjeti koje je dobio od splitskih medicinskih djelatnika.

Matijanić nije adekvatno pregledan i hospitaliziran, do sada nitko zbog toga nije odgovarao

Matijanić je 5. kolovoza od ekipe Hitne pomoći, koja je došla u njegov dom na intervenciju, tražio da ga hospitalizira, no ostavili su ga kod kuće. Objasnili su mu da ima “normalne simptome covida”. Isti tim Hitne pomoći došao je sat i pol kasnije da bi ga neuspješno reanimirao i na kraju proglasio smrt.

Tri mjeseca nakon tragičnog događaja i dalje nemamo odgovor na pitanje kako Matijaniću, čovjeku s toliko ozbiljnih podliježućih bolesti, koje su ga činile posebno rizičnim za težak oblik covida, nije pošlo za rukom da u četiri dana bude temeljito i adekvatno pregledan.

O tome se diskutiralo, a na posebnoj konferenciji za novinare Ministarstva zdravstva se i očitovalo Povjerenstvo tog ministarstva, koje je istraživalo okolnosti Matijanićeve smrti.

Gotovo svi članovi slijegali su ramenima na upit kako je moguće da Matijanić nije hospitaliziran i adekvatno pregledan. Iako nisu dali uvjerljiv odgovor, složili su se da je u slučaju njegove smrti zdravstveni sustav funkcionirao bez greške.

Ministar Beroš tvrdi da nije bilo značajnih propusta

Na pitanje u čemu se očituje ta visoka razina zdravstvene zaštite ako je pacijent umro a da nije pregledan u četiri dana, odgovora nema. Nema odgovora ni na pitanje je li ta visoka razina vidljiva i u telefonskim razgovorima koje je Vladimir Matijanić vodio s medicinskom sestrom, koja mu je rekla da piša pored kreveta ako ne može do WC-a, i s dežurnim liječnikom, koji mu je bahato poručio da se javi za pet dana, jedva mu dajući da dođe do riječi.

“U tim razgovorima nije bilo stručne greške”, rekao je hrvatskoj javnosti šef KBC-a Split Julije Meštrović.

Zdravstveni sustav u Hrvatskoj funkcionira bez greške, ali s propustima!?

Članovi stručnog povjerenstva koji su donijeli ovaj zaključak su izvanredni profesor, specijalist infektologije Ivan Puljiz, specijalistica hitne medicine Senka Kajčić, izvanredni profesor Edvard Galić, specijalist interne medicine i uže specijalnosti kardiologije, izvanredni profesor Venija Cerovečki Nekić, specijalist obiteljske medicine, docent doktor Miroslav Mayer, specijalist interne medicine i uže specijalnosti reumatologije, te Davor Mayer, specijalist sudske medicine.

Dvosatna konferencija za novinare imala je za cilj uvjeriti javnost da nam je zdravstvo sasvim u redu, a pacijent je sam kriv jer je umro. Valja naglasiti da je zdravstvena inspekcija, na temelju koje je radilo Beroševo povjerenstvo, utvrdila niz nepravilnosti.

Inspekcija je utvrdila da pregled pacijenta Vladimira Matijanića na Hitnom infektološkom prijemu KBC-a Split 2. kolovoza 2022. godine nije učinjen u potpunosti u skladu s pravilnikom, medicinska dokumentacija sačinjena tijekom ili nakon druge intervencije tima T1 Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije bila je nepotpuna te, na kraju, obdukcija pokojnog Vladimira Matijanića provedena je uz proceduralne nepravilnosti.

Povjerenstvo je zaključilo da te nepravilnosti nisu značajni propusti u liječenju pokojnog Matijanića. Na toj konferenciji za novinare ministar Beroš rekao je kako to nije kraj priče o okolnostima Matijanićeve smrti te da treba još pričekati očitovanje Liječničke komore i Komore medicinskih sestara.

Komori medicinskih sestara ništa nije sporno

Hrvatska komora medicinskih sestara očitovala se o slučaju Matijanić tako da su zaključili da je medicinska djelatnica s Infektološkog odjela Kliničke bolnice Split, koja je kolegi Vladimiru Matijaniću samo par sati prije smrti rekla da piša u lonac pored kreveta, postupala u skladu s etikom. Komora nije raspravljala o samom slučaju Matijanić jer su zaključili da ima premalo dokumentacije te su sve prebacili svom Povjerenstvu za etička pitanja.

“Povjerenstvo je zaključilo kako je medicinska sestra zaprimila poziv pacijenta, prikupila informacije o njegovom zdravstvenom stanju, obavijestila ga je o mogućnosti osobnog dolaska na odjel, a u slučaju nemogućnosti za isto, obavijestila ga je o nužnosti pozivanja Hitne medicinske službe”, stoji u odgovoru koji smo dobili od HKMS-a.

Komora liječnika: Bez stručnih propusta, ali…

Nakon više od dva mjeseca očitovala se Hrvatska liječnička komora. Komora je zaključila da su u postupanju liječnika uključenih u liječenje Vladimira Matijanića poštovane temeljne odredbe liječničke djelatnosti, pacijent je imao dostupnu zdravstvenu skrb na razini primarne, specijalističko-konzilijarne i tercijarne zdravstvene zaštite te nisu učinjeni stručni propusti liječnika koji se mogu povezati s nepovoljnim tijekom bolesti covid-19.

Isto tako, Komora je zaključila da Matijanić nije imao antivirusno liječenje sukladno smjernicama Ministarstva zdravstva, što je izravno pobilo izjave resornog ministra Vilija Beroša, koji je više puta tvrdio da lijeka ima dovoljno.

Promijenili smjernice

Ubrzo nakon toga Ministarstvo zdravstva, koje vodi HDZ-ov Vili Beroš, objavilo je nove obavezne Smjernice za liječenje oboljelih od koronavirusne bolesti. Posljednje su bile iz veljače ove godine, a stječe se dojam da su promjene u smjernicama posljedica nerazjašnjenih okolnosti smrti našeg novinara Vladimira Matijanića.

U novim smjernicama opet se kao obavezan lijek spominje Paxlovid, kojeg i dalje nema u Hrvatskoj. Isto tako, u njima nema više procjena težine bolesti prema “kriterijima Modified Early Warning Score (MEWS)”, koji su uključivali i online kalkulator te se težina bolesti matematički određivala prema respiratornoj frekvenciji (broju udisaja u minuti), srčanoj frekvenciji (pulsu), sistoličkom tlaku, tjelesnoj temperaturi i stanju svijesti.

Također, ima značajnih promjena i oko primjene kortikosteroida, što je bilo sporno u slučaju Matijanić.

“U dijela bolesnika kod kojih se klinički i laboratorijski potvrdi egzacerbacija bolesti (pogoršanje respiratornog statusa, febrilitet, porast upalnih parametara, a da nije riječ o sekundarnoj infekciji) moguće je ponovno uvesti steroide u liječenje”, stoji u novim smjernicama, dok u prošloj verziji nije bilo alternative.

Beroš bez reakcije na preporuke pravobraniteljice

Valja naglasiti da je početkom listopada pučka pravobraniteljica zatražila da Beroš proširi istragu o smrti Vladimira Matijanića.

Šimonović Einwalter ističe kako je to povjerenstvo radilo bez “detaljne analize, stručne ocjene ili utvrđenja mogućih propusta”. Ured pučke pravobraniteljice stoga je poslao preporuku Ministarstvu zdravstva da se nadzor u slučaju smrti Vladimira Matijanića proširi tako da povjerenstvo u obzir uzme i druge izvore i da detaljno istraži sve okolnosti tragičnog ishoda. Također, problematizirala je i kriterij odabira povjerenstva Ministarstva zdravstva.

“Od Ministarstva zdravstva još nismo primili očitovanje o preporuci da nadzor obuhvati i druge izvore saznanja i okolnosti”, rekli su nam iz Ureda pravobraniteljice. (Ilko Ćimić, Index.hr)

MEDIJSKI SERVIS MILORADA DODIKA: Sto dvadeset hiljada KM godišnje dodijeljeno kompaniji Željka Joksimovića

Vlada Republike Srpske platit će 120 hiljada KM kompaniji Tačno d.o.o. iz Beograda za uslugu servisa vijesti. Ova odluka donesena je nakon provođenja jednog od netransparentnijih postupaka – pregovaračkog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci.

U dokumentaciji se Vlada RS-a – Generalni sekretarijat poziva na jedan od stavova člana 21 Zakona o javnim nabavkama, koji podrazumijeva da se ovaj postupak provodi kada se zbog suštinskih, dokazivih tehničkih ili umjetničkih razloga, ili zbog razloga koji se odnose na zaštitu ekskluzivnih prava, ugovor može dodijeliti samo određenom dobavljaču.

Generalni sekretarijat pitali smo o kakvim se ekskluzivnim pravima radi – zašto je kompanija Tačno jedina koja je mogla osigurati ovu uslugu Vladi RS-a, ali odgovor nismo dobili.

Kompanija Tačno je praktično nasljednik Tanjugovih servisa. Krajem 2020. stekla je pravo na korištenje imovinskih prava i žigova agencije i registrovala šest Tanjugovih servisa. Tanjug je tada obrisan iz registra Agencije za privredne registre. Od tada se Tanjugovi servisi vijesti, vijesti na engleskom, foto servis, videoservis, livestream i biz servis registruju kao servisi kompanije Tačno. Udruženje novinara Srbije objavilo je da je Tačno ova prava za period od deset godina steklo za 628 hiljada eura.

Inače, osnivači kompanije Tačno su RTV Pančevo sa 60 odsto kapitala uz osnivački ulog od 600 dinara i “Minacord media” sa 40 odsto kapitala sa ulogom od 400 dinara. Zakonski zastupnici “Minacord media” su Željko Joksimović i Manja Grčić.
Ovo nije prvi put da Vlada RS-a na netransparentan način dodjeljuje novac istoj kompaniji. Ista usluga ugovorena je i prošle godine, također pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja i poreske obveznike koštala je 120 hiljada KM. Novca u budžetu za medijsko praćenje, posebno nakon drastičnog povećanja od 45 miliona KM kabinetu predsjednika, ne smije manjkati. (B. Mrkić, Žurnal.info)

New York, borba za čistu vodu

U New Yorku više nije neobično vidjeti ljude koji pecaju, bilo u rijekama ili u luci. Tu možete uloviti i jesti prugastog brancina, strijelku, iverak, haringu, skušu. Privučeni obiljem riba, u njujorškoj luci plivaju foke i delfini, uz ponekog morskog psa. Grbavi kitovi – odsutni iz ove luke najmanje sto godina – sad se viđaju tako često da je moguće organizovati ekspedicije za posmatranje kitova. U gradskoj luci i zaljevu Long Island žive najmanje četiri ugrožene vrste morskih kornjača. Nakon 30 godina stanke, ovdje se 2016. godine počela gnijezditi ugrožena primorska ptica šljunka. Nakon čitavog stoljeća, vraćaju se i divovske kamenice.

Ovo je jedan od najveličanstvenijih oporavka u istoriji, a desio se uglavnom zahvaljujući Zakonu o čistoj vodi. Sada bi, u zavisnosti od odluke Vrhovnog suda, dio ovog napretka mogao biti poništen.

Oporavak ekosistema i nove prijetnje

U 19. vijeku, s brzim porastom njujorškog stanovništva, vode gradske luke – iz koje su se kamenice nekoć prodavale kao jeftina ulična hrana – napadnute su razornim količinama nepročišćenih fekalija. Ležišta kamenica su 1920ih zatvorena zbog opasnosti od tifusa. Neregulisana industrijalizacija u prvoj polovini 20. vijeka zagadila je vodu toksinima, učinivši je nenastanjivom.

Jedan od glavnih razloga što se u vode New Yorka vratio život bio je jaka legislativa – posebno zato što je dio zakona iz 1948. godine 1972. godine prerađen u sadašnji Zakon o čistoj vodi. To je bio ključni zahtjev pokreta za zaštitu okoliša u njegovim najranijim godinama; nakon donošenja tog zakona slani ekosistemi New Yorka postepeno se oporavljaju. Bez opasnih hemikalija i komunalnog otpada, život u moru se vraća. Izvještaj iz 2019. godine pokazuje da njujorška luka nije bila čišća u posljednjih 110 godina.

Zakon o čistoj vodi predviđa i blokiranje cjevovoda za fosilna goriva, dajući aktivistima i lokalnim zajednicama mogućnost da posljednjih godina osujete mnoge pokušaje izgradnje. Da aktivisti 2020. godine nisu natjerali vladu da na temelju Zakona o čistoj vodi blokira predloženi Williamsov naftovod, naftovod bi uništio ekosisteme koji su počeli oživljavati.

Sad je sav ovaj veličanstveni život opet ugrožen. Vrhovni sud je prošle sedmice saslušao usmene argumente u slučaju osporavanja same ideje zaštićenih vodenih i priobalnih ekosistema.

Slučaj koji bi luku New York mogao vratiti u ono stravično stanje uznemirujući je primjer svega što nije u redu s našim političkim sistemom.

Michael i Chantell Sackett su 2004. godine kupili pola hektara močvarnog zemljišta na obali ljupkog jezera Idaho. Agencija za zaštitu životne sredine pod Bushovom administracijom presudila je da Sackettovi za gradnju na parceli u zaštićenoj močvari trebaju dozvolu i da su – počevši izgradnju kuće bez dozvole – prekršili Zakon o čistoj vodi. Naređeno im je da zaustave radove i Agenciji plate kaznu. Iako su Sackettovi kuću u tom području vjerovatno željeli upravo zbog tamošnje prekrasne prirode, sad vode pravni proces kojim bi je svjesno mogli opustošiti.

Sackettovi pred Vrhovnom sudom tvrde da, protivno politici utemeljenoj na dogovoru obje vladajuće stranke iz ranih 1970ih, treba zaštititi samo vodu u močvari, a ne i zemlju oko nje. To bi od Suda zahtijevalo da previdi dobro poznatu (i očitu) pojavu oticanja i doprinos kopnenih aktivnosti onečišćenju vode.

Sackettove zastupa krajnje desničarska pravna fondacija Mountain States, čiji je prvi predsjednik bio James Watt, milenijalista [nosilac vjerovanja u radikalnu transformaciju svijeta nakon kataklizme, op.ur.] i borac protiv zaštite okoliša koji je pod Ronaldom Reaganom vodio Ministarstvo unutrašnjih poslova i žestoko se borio za deregulaciju industrije i otvaranje zaštićenih javnih površina za razvoj – osobito naftne bušotine i rudnike uglja.

Uz fondaciju Mountain States, Sackettove zastupa i fondacija Pacific Legal, libertarijanska organizacija osnovana godinu dana nakon donošenja Zakona o čistoj vodi, a koja se godinama bori za podržavanje ekstremističkog libertarijanskog pogleda na vlasnička prava, protivnog bilo kakvom pojmu javnog dobra.

Ove dvije grupe igraju na duge staze i postižu zapažene uspjehe – uz znatnu štetu po život na Zemlji. Ali presuda u korist Sackettovih bila bi među najsmrtonosnijim posljedicama njihovih dugotrajnih napada na državnu zaštitu okoliša.

Naravno, za stanje njujorške luke nije zaslužan samo Zakon. Tome su doprinijele razne građanske akcije i, kakva god bila odluka Suda, tako će biti i ubuduće. Grupa Riverkeeper (Čuvar rijeke) bori se direktnim akcijama i tužbama protiv korporacija koje zagađuju rijeku Hudson. Hiljade volontera čisti otpad iz rijeke i s plaža poluostrva Rockaways, dok drugi – uključujući i učenike javnih škola koji to rade u sklopu nastave o lučnom okolišu – grade vještačke korale da bi omogućili povratak kamenica u te vode.

Vode, koje o njima ovisne zajednice tako očito vole, zaštićene su brojnim odlukama demokratski izabranih vlada i ne bi trebale biti dovedene u ozbiljnu opasnost zbog hira šačice pojedinaca koje niko nije izabrao.

Zakon o čistoj vodi izvrsno pokazuje koliko dobra politika može biti generativna i životvorna, baš kao i moć društvenih pokreta da donesu promjene čiji se značaj osjeti decenijama. Ako Vrhovni sud poništi sve te sjajne rezultate, onda Kongres, predsjednik, lokalne vlasti i svi mi – koristeći sve svoje moći kao građanstvo – moramo djelovati odmah u cilju spašavanja vodenog svijeta cijele ove zemlje.

Iako još uvijek ima vremena da se sud urazumi – a postoje ohrabrujući pokazatelji da je čak i Brett Kavanaugh skeptičan prema obrazloženju Sackettovih – trebamo biti spremni za odbranu svih voda naše zemlje. Šta god Sud odlučio, Zakon o čistoj vodi treba smatrati primjerom toga kako građani i vlade, misleći dalekosežno, mogu život učiniti boljim za buduće generacije sviju nas – školjkaša, ljudi i kitova. Sad je vrijeme za nadogradnju Zakona o čistoj vodi, a ne za njegovo sakaćenje. (Riječ i djelo; Izvor: NEW REPUBLIC; prevela: Mirjana Evtov)