Jaz u povezivanju postao je problem temeljnih ljudskih prava u kriznim vremenima, humanitarnim i konfliktnim zonama, ali i za osnovne potrebe poput zdravstvene skrbi, usluga i obrazovanja.
Potreba za pouzdanim komunikacijskim uslugama nikad nije bila važnija, s pandemijom i sukobom između Rusije i Ukrajine koji jasno naglašavaju važnost telekomunikacijske infrastrukture u održavanju ispravne povezanosti društava, vlada, kompanija i pojedinaca.
Podaci koje je prošle godine objavila Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU), agencija Ujedinjenih naroda za informacijske i komunikacijske tehnologije, jasno su pokazali globalni rast korištenja interneta. U 2021. godini procijenjeni broj ljudi koji su koristili internet porastao je na 4,9 milijardi, u odnosu na procijenjenih 4,1 milijardu u 2019. godini.
Ovo povećanje povezanosti potaknuto je osnovnim potrebama ljudi, koje uključuju pristup zdravstvenoj zaštiti, državnim uslugama, medicinskoj dijagnostici, obrazovanju, dnevnim vijestima, e-trgovini i internetskom bankarstvu.
Uprkos napretku s povećanjem pristupa internetu i mobilnim uslugama, više od trećine svjetske populacije i mnoge kompanije na globalnom nivou ostaju nepovezane. Od gotovo tri milijarde ljudi koji nemaju pristup internetu, procjenjuje se da 96 posto živi u zemljama u razvoju.
Ovi ljudi su većinom smješteni u najmanje razvijenim zemljama, zemljama u razvoju bez izlaza na more i malim otočnim zemljama u razvoju, gdje trenutno manje od 25 posto pojedinaca ima internet. Žene su posebno marginalizirane. Otprilike četiri od pet žena još uvijek nema pristup internetu u najmanje razvijenim zemljama.
Prepreke mobilnom i internetskom povezivanju uključuju dostupnost mreže, pristupačnost uređaja i usluga te nedostatak razumijevanja prednosti internetske veze. Sve je to pogoršano nedostatkom sadržaja na lokalnom jeziku i za one koji nisu opismenjeni.
Mnogi od onih koji su digitalno isključeni suočavaju se s ograničenim pristupom obrazovanju i izloženi su cjeloživotnom siromaštvu.
Osnovne komunikacijske usluge i širokopojasni pristup postali su potreba, poput skloništa, hrane, čiste vode i električne energije. Više nego ikad prije, pristup internetu postalo je temeljno ljudsko pravo.
Iako je mogućnost povezivanja i dalje velika privilegija, vlade i preduzeća imaju odgovornost da sarađuju kako bi postigli cilj osiguranja pristupa internetu u cijelom svijetu.
Izvor: Politico
