Kada su Google i Amazon 2021. godine pregovarali o velikom ugovoru o cloud-kompjutingu vrijedan 1,2 milijarde dolara, njihov kupac – izraelska vlada – imao je neobičan zahtjev: da se slože s korištenjem tajnog koda u okviru aranžmana koji će kasnije postati poznat kao “mehanizam treptanja”.
Ovaj zahtjev, koji bi od Googlea i Amazona zahtijevao da u suštini zaobiđu pravne obaveze u različitim zemljama svijeta, proizašao je iz izraelske zabrinutosti da podaci koje premještaju na cloud platforme globalnih kompanija ne završe u rukama stranih organa za provođenje zakona.
Kao i druge velike tehnološke kompanije, cloud poslovanje Googlea i Amazona rutinski se pridržava zahtjeva policije, tužilaca i sigurnosnih službi da dostave podatke korisnika kako bi pomogli u istragama.
Ovaj proces je često okružen tajnošću. Kompanije su često spriječene da obavijeste pogođenog korisnika da su njegovi podaci predani. To je ili zato što agencija za provođenje zakona ima ovlaštenje za to ili je sud naložio da šute.
Za Izrael, gubitak kontrole nad svojim podacima u rukama stranih vlasti bio je značajan problem. Da bi se nosili s tom prijetnjom, zvaničnici su stvorili tajni sistem upozoravanja: kompanije moraju slati signale skrivenim u plaćanjima izraelskoj vladi, obavještavajući je kada su podaci o Izraelu otkriveni stranim sudovima ili istražiteljima.
Da bi osigurali unosan ugovor, Google i Amazon su pristali na takozvani mehanizam treptanja, prema procurjelim dokumentima koje je vidio Guardian, u okviru zajedničke istrage s izraelsko-palestinskim magazinom +972 i hebrejskim portalom Local Call.
Na osnovu dokumenata i opisa ugovora od strane izraelskih zvaničnika, istraga otkriva kako su kompanije pristale na niz strogih i nekonvencionalnih “kontrola” sadržanih u ugovoru iz 2021. godine, poznatom kao Projekt Nimbus. Cloud poslovanja Googlea i Amazona negirala su da su zaobilazili bilo kakve pravne obaveze.
Stroge kontrole uključuju mjere koje zabranjuju američkim kompanijama da ograniče način na koji različite izraelske vladine agencije, sigurnosne službe i vojne jedinice koriste njihove cloud usluge. Prema uvjetima ugovora, kompanije ne smiju obustaviti ili povući Izraelov pristup tehnologiji, čak i ako se utvrdi da je prekršio njihove uvjete korištenja.
Izraelski zvaničnici su uveli ove kontrole kako bi se suprotstavili nizu predviđenih prijetnji. Bojali su se da bi Google ili Amazon mogli popustiti pod pritiskom zaposlenika ili dioničara i povući pristup Izraelu ako se njihova tehnologija poveže s kršenjem ljudskih prava u okupiranim palestinskim teritorijama.
Također su se brinuli da bi kompanije mogle biti podložne pravnim postupcima u inostranstvu, posebno u slučajevima vezanim za korištenje tehnologije u vojnoj okupaciji Zapadne obale i Gaze.
Uvjeti Nimbus ugovora očigledno zabranjuju Googleu i Amazonu da poduzmu unilateralne akcije poput onih koje je Microsoft prošlog mjeseca poduzeo, kada je onemogućio izraelskoj vojsci pristup tehnologiji korištenoj za neograničen sistem nadzora palestinskih telefonskih poziva.
Microsoft, koji pruža niz cloud usluga izraelskoj vojsci i javnom sektoru, konkurisao je za Nimbus ugovor, ali su ga nadmašili rivali. Prema izvorima upoznatim s pregovorima, Microsoftova ponuda je oslabljena jer nije prihvatio neke izraelske zahtjeve.
Kao i Microsoft, cloud poslovanja Googlea i Amazona suočila su se posljednjih godina s nadzorom zbog uloge njihove tehnologije, posebno Nimbus ugovora, u dvogodišnjem ratu Izraela u Gazi.
Tokom svoje ofanzive na teritoriji, gdje je UN komisija utvrdila da je Izrael počinio genocid, izraelska vojska uveliko se oslanjala na cloud provajdere za pohranu i analizu velikih količina podataka i obavještajnih informacija.
Jedan od takvih skupova podataka bila je ogromna zbirka presretnutih palestinskih poziva koja je do augusta bila pohranjena na Microsoftovoj cloud platformi. Prema obavještajnim izvorima, izraelska vojska je planirala premjestiti podatke u Amazon Web Services (AWS) podatkovne centre.
Amazon nije odgovorio Guardianu na pitanje da li je znao za izraelski plan premještanja masovnih podataka nadzora na svoju cloud platformu. Glasnogovornik kompanije rekao je da poštuju “privatnost naših korisnika i ne raspravljamo o našem odnosu bez njihove saglasnosti, niti imamo uvid u njihove radne zadatke” pohranjene u cloudu.
Na pitanje o mehanizmu treptanja, i Amazon i Google su negirali da zaobilaze pravno obavezujuće naloge. “Ideja da bismo izbjegli naše pravne obaveze prema američkoj vladi kao američka kompanija, ili u bilo kojoj drugoj zemlji, je potpuno pogrešna,” rekao je glasnogovornik Googlea.
Glasnogovornik se pozvao na prethodne izjave Googlea u kojima se tvrdilo da se Izrael složio da poštuje Googleove politike: “Vrlo smo jasni u vezi Nimbus ugovora, čemu je namijenjen i uvjeta korištenja i politike prihvatljivog korištenja. Ništa se nije promijenilo. Ovo izgleda kao još jedan pokušaj lažno implicirati suprotno”.
Međutim, prema dokumentima izraelske vlade koji detaljno opisuju kontrole unesene u Nimbus ugovor, zvaničnici su zaključili da su izvukli važne ustupke od Googlea i Amazona nakon što su kompanije pristale prilagoditi interne procese i “podrediti” svoje standardne ugovorne uvjete u korist izraelskih zahtjeva.
Vladin memorandum, distribuiran nekoliko mjeseci nakon potpisivanja ugovora, navodi: “Kompanije razumiju osjetljivosti izraelske vlade i spremne su prihvatiti naše zahtjeve”.
Kako funkcionira tajni kod
Nazvan po visokim oblacima, Nimbus ugovor, koji traje inicijalno sedam godina s mogućnošću produženja, je vodeća izraelska vladina inicijativa za pohranu informacija iz javnog sektora i vojske u komercijalno vlasništvo podatkovnih centara.
Iako bi podaci bili pohranjeni u novim podatkovnim centrima Googlea i Amazona u Izraelu, izraelski zvaničnici su se bojali da bi promjene u zakonima SAD-a i Evrope mogle stvoriti direktnije puteve za pravne agencije da ih dobiju putem zahtjeva ili sudskih naloga.
S obzirom na ovu prijetnju, izraelski zvaničnici su u Nimbus ugovor unijeli zahtjev da kompanije pošalju kodiranu poruku “treptaj” svojoj vladi, otkrivajući identitet zemlje kojoj su prisiljeni predati izraelske podatke, a da to ne smiju objaviti.
Procurjeli dokumenti izraelskog ministarstva finansija, koji uključuju finalnu verziju Nimbus ugovora, sugeriraju da bi tajni kod imao oblik plaćanja, nazvanih “posebna naknada”, koje kompanije uplaćuju izraelskoj vladi.
Prema dokumentima, uplate moraju biti izvršene “u roku od 24 sata od prijenosa informacija” i odgovarati telefonskom pozivnom kodu strane zemlje.
Pravni stručnjaci, uključujući nekoliko bivših američkih tužilaca, rekli su da je aranžman vrlo neobičan i nosi rizik za kompanije jer kodirane poruke mogu kršiti pravne obaveze u SAD-u, gdje su kompanije sa sjedištem, da čuvaju sudski nalog u tajnosti.
Izvor: The Guardian
