Žene osuđene na smrtnu kaznu u mnogim slučajevima uskraćene su za pravdu zbog dugotrajnog fizičkog i seksualnog nasilja i zlostavljanja koje su pretrpjele, a koje je prethodilo i koje je uzrok počinjenog djela za koja su osuđene, saopćio je Amnesty International uoči Svjetskog dana borbe protiv smrtne kazne koji se obilježava 10. oktobra.
– Mnoge su žene osuđene na smrt u lošim i nepravednim suđenjima koja često nisu slijedila pravilan postupak ili uzela u obzir olakšavajuće činjenice, kao što je to da su bile izložene dugotrajnom zlostavljanju, nasilju i seksualnim napadima – kazala je Rajat Khosla iz Amnesty Internationala.
Osuđujući ove žene na smrt, pravosudni sistemi u svijetu ne samo da nastavljaju provoditi tu okrutnu kaznu, već tjeraju žene da plate cijenu za neuspjehe vlasti u rješavanju diskriminacije.
– Osim toga, nedostatak transparentnosti kada je u pitanju primjena smrtne kazne znači da su slučajevi za koje znamo samo vrh ledenog brijega – dodala je.
U mnogim slučajevima neuspjeh vlasti da postupi po posebnim pritužbama i prestane s diskriminatornom praksom stvorio je kulturu zlostavljanja koju su morale podnijeti žene osuđene na smrt, što znači da su te žene i dalje dodatno marginalizirane kroz krivičnopravni sistem.
Noura Hussein Hamad Daoud iz Sudana osuđena je na smrt u aprilu 2017. godine zbog ubistva muškarca za kojeg je bila prisiljena udati se sa 16 godina. Nakon što je tri godine kasnije bila prisiljena udati se i useliti se u njegov dom, muž ju je uz pomoć dvojice braće i rođaka pretukao te su je oni držali pritisnutu dok ju je silovao.
Amnesty International i druge organizacije vodile su kampanju uime Noure i na kraju joj je smrtna kazna preinačena. Drugi, međutim, nisu bili te sreće.
Amnesty International je 2018. godine dokumentirao pogubljenje Kurdinje Zeinab Sekaanvand u Iranu. Kad se udala, bila je dijete i godinama je trpjela seksualno nasilje svog supruga i šogora, prije nego što je sa 17 godina uhapšena pod optužbom da je ubila svog muža i osuđena u grubo nepravednom suđenju.
U nekim zemljama, uključujući Ganu, obvezna je smrtna kazna za određene zločine, poput ubistva, što je spriječilo neke žene da ukažu na rodno uvjetovano nasilje i diskriminaciju kao olakšavajući čimbenik pri odmjeravanju kazne.
U Maleziji, većina žena osuđenih na smrt, posebno žena koje su strane državljanke, takvu presudu dobile su zbog krivičnog djela trgovina drogom, za koje je smrtna kazna obavezna.
– Sve dok svaka država ne ukine smrtnu kaznu, nećemo prestati voditi kampanju. Zajedno možemo pomoći da se ova okrutna kazna postane samo historijska činjenica – kazala je Rajat Khosla, dodajući da je do kraja prošle godine 108 zemalja potpuno ukinulo smrtnu kaznu.
Na Svjetski dan borbe protiv smrtne kazne, Amnesty International je pozvao na poduzimanje mjera i usvajanje zakona kojima će se ukinuti smrtna kazna u Gani za većinu zločina te da se podrška pruži i putem interneta uz hashtag #Ghanavoteforabolition.
Izvor: Amnesty International
