Mediji imaju značajan utjecaj na današnje društvo. Mogu oblikovati javno mnijenje, utjecati na političke odluke i utjecati na kulturne norme. Porast broja društvenih medija i njihovih korisnika dodatno je pojačao ovaj utjecaj, jer pojedinci sada imaju veći pristup i kontrolu nad širenjem informacija. Međutim, djelovanje medija nije uvijek pozitivno, jer također mogu proširiti dezinformacije, promovisati štetna ponašanja i doprinijeti širenju polarizacije i podjela. Jasno je da je djelovanje medija  kompleksno i višestruko, i važno je da pojedinci pristupe korištenju medija kritički i odgovorno.

Teško je dati tačan broj ljudi koji koriste medije svakodnevno, jer se broj korisnika stalno mijenja i raste, a postoji mnogo različitih vrsta medija koje ljudi koriste. Prevalencija ovisnosti o medijima može varirati u zavisnosti od definicije i metoda procjene koje se koriste, kao i kulturnih i individualnih faktora. Međutim, sa sigurnošću se može reći da veliki dio globalne populacije svakodnevno koristi neki oblik medija, bilo da su to društveni mediji, streaming videi i muzika, vijesti na mreži, videoigrice ili drugi digitalni sadržaji. Sa sve većom dostupnošću i pristupačnošću digitalne tehnologije, upotreba medija će vjerovatno nastaviti rasti u narednim godinama.

Marshall McLuhan o medijima

McLuhanova knjiga “Razumijevanje medija: proširenja čovjeka” značajno je djelo koje istražuje utjecaj novih medija na ljudski život i kulturu. Prvi put objavljena 1964. godine, knjiga je i danas veoma relevantna dok nastavljamo da se krećemo kroz krajolik digitalnih medija koji se brzo razvijaju.

Nastojao je pomoći čitateljima da shvate kako ove nove tehnologije mijenjaju način na koji razmišljamo i komuniciramo jedni s drugima. Knjiga je postala prekretnica u teoriji medija i imala je značajan utjecaj na polja kao što su komunikologija, sociologija i kulturološke studije.

“Medij je poruka”, ali je i poruka – poruka!

McLuhan tvrdi da svaki novi medij mijenja način na koji ljudi percipiraju svijet i međusobno komuniciraju. Ovu misao sažeo je u čuvenoj rečenici “medij je poruka”, što znači da sam medij ima dubok utjecaj na društvo, izvan sadržaja koji prenosi.

McLuhan tvrdi da je sam oblik komunikacije važniji od sadržaja koji prenosi. On sugerira da novi mediji imaju moć transformacije društva i oblikovanja naših misli, uvjerenja i postupaka na načine koji se često zanemaruju. Na primjer, McLuhan tvrdi da je štamparska mašina, koja je omogućila masovnu proizvodnju knjiga i drugog pisanog materijala, transformisala društvo dozvoljavajući širenje znanja i ideja u razmjerama koje su ranije bile nemoguće.

Neil Postman ne slaže se s ovim McLuhanovim popularnim stanovištem. Postman je bio poznati kritičar medija i kulturolog, koji je u svojim radovima detaljno analizirao utjecaj medija na naše društvo. Jedan od ključnih argumenata koji je Postman kritizirao bio je tvrdnja Marshalla McLuhana da je “medij poruka”.

McLuhan je tvrdio da je način na koji se informacija prenosi, važniji od same informacije koja se prenosi. Drugim riječima, McLuhan je vjerovao da mediji oblikuju našu percepciju svijeta, utječu na naš način razmišljanja i oblikuju naše vrijednosti.

Postman je, s druge strane, tvrdio da McLuhanova tvrdnja ne uzima u obzir važnost sadržaja koji se prenosi medijem. Postman je vjerovao da je sadržaj jednako važan kao i način na koji se prenosi. Prema njemu, mediji ne oblikuju samo našu percepciju svijeta, već su i odgovorni za prenošenje informacija, ideja i vrijednosti. S time se slažu i Zipfel i Kunczick koji pojašnjavaju da mediji ne prenose samo simole, nego prije svega značenja i smisao.

Postman je naglasio da mediji ujedno i oblikuju kulture, te da utiču na našu svakodnevnicu, način razmišljanja i ponašanja.

Postman je smatrao da McLuhanova tvrdnja da je “medij poruka” stvara previše apstraktnu sliku o utjecaju medija na naše društvo, te da trebamo uzeti u obzir i sam sadržaj koji se prenosi. Postman je umjesto toga zagovarao pristup koji uključuje analizu medija i njihov utjecaj na društvo, ali uzimajući u obzir i sadržaj koji se prenosi. Sličnog je mišljenja i slovenački komunikolog France Vreg koji je detaljno razradio medijske funkcije i utvrdio da su one brojne, od informativne, edukativne i zabavne, do funkcije kreiranja javnog mnijenja, orijentacije javnosti, etabliranja društvenih normi, socijalizacije i integracije i brojnih drugih koje često otkrivamo tokom naših pokušaja da, kako je to McLuhan i sugerirao – razumijemo medije.

Mediji kao produžeci čovjekovog tijela

McLuhan kaže da novi mediji nisu samo pasivni kanali za prenošenje informacija, već su zapravo produžeci naših tijela i osjetila. On vidi telefon kao produžetak uha, automobil kao produžetak stopala, a televiziju kao produžetak oka. Ispitujući fizičke i psihološke efekte ovih ekstenzija, McLuhan pruža sveobuhvatno razumijevanje kako novi mediji oblikuju i mijenjaju naša iskustva, percepcije i odnose.

Jedan od McLuhanovih ključnih uvida je da svaki novi medij mijenja način na koji razmišljamo, osjećamo se i komuniciramo. Na primjer, McLuhan je vjerovao da je prelazak s usmene na pisanu komunikaciju doveo do dubokih promjena u ljudskoj svijesti, omogućavajući ljudima da se uključe u apstraktno mišljenje i formiraju individualne identitete. Slično piše i norveški filozof – Peter Sloterdijk.

On također tvrdi da je štampani medij igrao značajnu ulogu u razvoju moderne nacionalne države i usponu kapitalizma.

McLuhan također istražuje različite vrste medija, uključujući štampu, radio, televiziju i kompjutere, i kako svaki od njih ima jedinstvene efekte na našu svijest i ponašanje. Na primjer, on tvrdi da štampani mediji njeguju osjećaj individualnosti i lične perspektive, dok elektronski mediji potiču kolektivno iskustvo i brišu granice između privatnog i javnog života.

Walter Ong bio je američki teoretičar književnosti i komunikacije, poznat po svojim radovima o usmenoj i pisanoj kulturi te o odnosu između tehnologije i kulture. On je bio i kritičar Marshalla McLuhana, još jednog poznatog teoretičara medija

Ong je kritizirao McLuhana na nekoliko različitih razina. Prije svega, smatrao je da McLuhanova teorija o medijima nije dovoljno precizna i sistematična. Ong je tvrdio da McLuhan nije dovoljno precizno definisao šta podrazumijeva pod pojmom “medija” te da nije dovoljno razjasnio kako pojedini mediji utječu na našu percepciju svijeta.

Također, Ong se nije slagao s McLuhanovom tezom da elektronski mediji mijenjaju naš način razmišljanja i da nas vraćaju u stanje slično drevnim kulturama koje su se oslanjale na usmenu predaju. Ong je smatrao da takva teza nije utemeljena na čvrstim dokazima te da je jednostavno ne može potvrditi.

 Koncept “globalnog sela”

U knjizi McLuhan definira koncept “globalnog sela”, svijeta povezanog elektronskim medijima koji je smanjio distancu između ljudi i stvorio novi osjećaj zajednice. Marshall McLuhan je skovao termin “globalno selo” kako bi opisao svijet kao rezultat trenutne elektronske komunikacije i medijske tehnologije koja omogućava ljudima da budu povezani i dijele informacije na globalnoj razini.

McLuhan je vjerovao da će ovaj novi oblik komunikacije stvoriti osjećaj zajedništva i međusobne povezanosti, ali je i upozorio na njegove potencijalne nedostatke, kao što su gubitak individualnog identiteta i rušenje tradicionalnih kulturnih granica. On tvrdi da ovo globalno selo mijenja našu percepciju vremena i prostora, kao i način na koji učimo i obrađujemo informacije. Svijet je povezan medijima gdje su svi povezani i mogu komunicirati trenutno, bez obzira na lokaciju.

Predvidio je pojavu interneta i rezultirajuću međusobnu povezanost svijeta decenijama prije nego što je to postalo stvarnost. U januaru 2023. bilo je 5,16 milijardi korisnika interneta širom svijeta, što je 64,4 posto svjetske populacije, dok je stopa internet korisnika Bosne i Hercegovine iznosila 76,7% ukupne populacije na početku 2023.

Raymond Williams, istaknuti kulturni kritičar i teoretičar, imao je nekoliko kritika na rad Marshalla McLuhana.

 Jedna od Williamsovih glavnih kritika bila je da je McLuhanov rad previše deterministički i pojednostavljen. Williams je tvrdio da je McLuhan težio da svede složene društvene i kulturne pojave na efekte tehnoloških medija. Za Williamsa, ovo je zanemarilo ulogu ljudskog djelovanja i načine na koje ljudi aktivno oblikuju i transformiraju medije koje koriste.

Druga kritika je bila da je McLuhanov rad bio nehistorijski i dekontekstualiziran, da mu nedostaje nijansirano razumijevanje složenih historijskih i kulturnih faktora koji oblikuju medije i komunikaciju. Williams je tvrdio da McLuhanov fokus na “globalno selo” i ideja o univerzalnom, sveobuhvatnom medijskom okruženju ignoriraju značajne kulturne i političke razlike između različitih regija i zajednica.

Williams je također kritizirao McLuhanovu tendenciju da daje široke, sveobuhvatne izjave bez pružanja dovoljno dokaza ili empirijske podrške za svoje tvrdnje. Za Williamsa, to je potkopalo kredibilitet McLuhanovog rada i otežalo ozbiljno shvatanje njegovih ideja kao doprinosa ozbiljnim naučnim istraživanjima.

McLuhanov rad previše je fokusiran na efekte medija. Williams je tvrdio da je McLuhanov naglasak na efektima medijskih tehnologija na ljude i kulturu previdio načine na koje su mediji također bili oblikovani društvenim i ekonomskim faktorima. Williams je smatrao da je važno razmotriti političke i ekonomske strukture koje su poduprle razvoj i korištenje medijskih tehnologija.

Iako je Williams priznao važnost McLuhanovog rada u postavljanju važnih pitanja o ulozi medija u društvu, on je bio kritičan prema onome što je vidio kao njihov previše pojednostavljen i deterministički pristup ovim pitanjima.

Ong je također bio kritičan prema McLuhanovoj teoriji o globalnom selu koja tvrdi da elektronski mediji zbližavaju ljude širom svijeta. Prema Ongu, ta teorija zanemaruje regionalne i kulturne razlike te ne uzima u obzir činjenicu da je svaka kultura jedinstvena i ima svoje specifičnosti.

Jesu li mediji dobri ili loši?

McLuhan je vjerovao da mediji nisu sami po sebi ni dobri ni loši, već da njihovi efekti zavise od načina na koji se koriste i konteksta u kojem se koriste.

Na primjer, vidio je potencijal da se televizija koristi za obrazovanje i kulturno obogaćivanje, ali je također upozorio na njen potencijal da se koristi za propagandu i kontrolu uma.

McLuhanov pogled na medije je složen i nijansiran, te sugerira da utjecaj medija na društvo ovisi o različitim faktorima, iako se kritičari uglavnom slažu da je McLuhanov pristup „pojednostavljen“.

Utjecaj medija na mlade danas

Djelo “Razumijevanje medija” Marshalla McLuhana i dalje je relevantno za današnje društvo. McLuhanovi uvidi o utjecaju medija na naše živote i načinu na koji oni oblikuju naše percepcije, ponašanja i odnose i dalje su primjenjivi na savremenu kulturu. Na primjer, njegove ideje o “globalnom selu” i zamagljivanju granica između različitih kultura i zajednica postale su još relevantnije u doba interneta i društvenih medija.

Osim toga, njegov argument da je medij putem kojeg se poruka prenosi jednako važan kao i sama poruka posebno je relevantan u svijetu u kojem smo preplavljeni informacijama iz više izvora i platformi. Naše fragmentirane poruke koje dolaze iz različith medija ostavljaju posljedice na našu pažnju koja je također fragmentirana. McLuhanove teze podržao je Nicholas Carr u knjizi „Plitko: Što internet čini našem mozgu?“, pa je tako kazao da je naš um hipertekstualan aludirajući na njegovo prilagođavanje savremenim mrežnim medijima koji su utemeljeni na hipertekstualnosti, linkovima i multimediji.

McLuhanove ideje o medijima i njihovoj ulozi u oblikovanju ljudskog iskustva i dalje su vrijedne i zaslužuju biti ponovo razmatrane u današnjem svijetu.

Preporučila bih McLuhanovu knjigu „Razumijevanje medija“ jer predstavlja provokativnu i utjecajnu perspektivu na načine na koje medijske tehnologije oblikuju naše razumijevanje svijeta i našeg mjesta u njemu. McLuhanove ideje oblikovane u maksimama “medij je poruka” i „svijet je globalnom selo“ postale su sve relevantnije u današnjem visoko posredovanom i međusobno povezanom svijetu, a njegovi uvidi mogu pomoći čitateljima da kritički ispitaju svoj odnos s medijima i tehnologijom.

Interdisciplinarni pristup knjige oslanja se na uvide iz književnosti, umjetnosti i filozofije, što je čini fascinantnim i zanimljivim štivom za sve koji su zainteresirani za kulturni i društveni utjecaj medija. Ova knjiga je nezaobilazna za svakoga koga zanimaju medijske studije, komunikacija i kulturni utjecaj tehnologije.