Kada je Dževad Poturak, zastupnik SBB-a u Skupštini KS nedavno imao privilegiju javno valorizirati haljinu i ukupni izgled Aleksandre Nikolić, ministrice za nauku, visoko obrazovanje i mlade u Vladi Kantona Sarajevo, bio je to tek nastavak bogate tradicije vrijeđanja i omalovažavanja žena u ovdašnjem političkom životu.
”Gospođa Nikolić došla je jako neprimjereno obučena. Došla je k’o da je pošla na plažu. Još joj samo fali krtola i paradajz da ga stavi pored sebe…”
Tako su se čak i krompir & paradajz iz arsenala zdrave hrane prometnuli u sredstva omalovažavanja. Nije neobično da političari, kakve god da naobrazbe bili, posežu za govorom koji smatraju originalnim, upečatljivim, duhovitim, a da njihov iskaz pri tome nije ništa drugo do prizemno izrugivanja. Stariji čitatelji će se sjetiti bivše gradonačelnice Sarajeva Semihe Borovac. Nije bio rijedak slučaj da joj politički protivnici, kritizirajući njen rad, uz to obavezno pridodaju i komentare o frizuri, “kostimićima” ili cipelama. Ni jedan gradonačelnik ni prije ni poslije nje nije imao tu čast. Čim kroče u politiku, žene dođu u situaciju da im se procjenjuju izgled, garderoba i sve ono što kod muškaraca rijetko dolazi na dnevni red. (Izuzetak je, recimo, još jedan gradonačelnik, Mario Kordić, prvi čovjek Mostara, koji je lošim izborom džempera skrenuo pažnju i na taj aspekt svoje pojavnosti).
Agresivna primjedba Dževada Poturka s pravom je izazvala brojne reakcije. Thedore Zeldin u knjizi Intimna povijest čovječanstva zaključuje da svaki izlazak žena na javnu scenu uznemiruje patrijarhalni moral i njegove najžešće branitelje. Muškarac kada uđe u politiku može direktno da krene s borbom za sopstvene ciljeve, kakvi god da oni bili. Nasuprot toj klasičnoj situaciji, žena u politici mora kontinuirano da brani svoje prisustvo, pravo na djelovanje, ponekad i samo postojanje. Divlji hrvatski poslanik Ante Prkačin nedavno je tako izvrijeđao jednu zastupnicu da Poturkova primjedba kraj njegove djeluje kao blaga opomena. Što, naravno, ni u kom slučaju ne opravdava sarajevskog zastupnika.
Moral je i dalje glavno oružje patrijarhata. Svjesno ne kažemo sredstvo, nego baš oružje, jer je patrijarhat baš onako borbeno profiliran i raspoložen, bez ideje o razvoju, njemu je tradicija tek put do zaleđivanja društvenih odnosa. Sukob s okoštalim mentalitetom stoga nije nikakva novost u političkom životu. Otkako je politike, traje – ponekad tinja, ponekad bukti – sukob između progresivnih i konzervativnih snaga. Poenta je da se agresivnim moralistima treba hrabro suprotstaviti. Ovaj put to je uradila zastupnica Naše stranke Vildana Bešlija, koja se pobunila protiv seksističkog istupa. (Kasnije su i Vildana i Aleksandra preživjele linč na mrežama, ali to je već standardni repertoar ovdašnjeg medijskog nasilja, čime se naš portal bavi godinama). U supstancijalno konzervativnoj atmosferi svaka je reakcija bitna i svaka je pobjeda mali pomak naprijed. Zdravo društvo, ako ga ikada izgradimo, bit će rezultat tih mikro koraka; svako može doprinijeti, jer svaki glas otpora pomjera zadate granice.
