Ima u psihologiji jedan eksperiment u kojem navijači dva kluba gledaju na televiziji prenos iste utakmice i onda ocjenjuju kvalitet suđenja. Sasvim očekivano, percepcije navijača oba kluba se umnogome razlikuju iako se radi o istoj utakmici. I jedni i drugi navijači smatrali su da je sudija bio pristrasan, tj. da nije sudio u korist njihovog kluba i da je tolerisao grubosti protivničkog tima.

Pitate se kakve to ima veze sa suđenjem Atifu Dudakoviću?

Itekako ima veze, jer i u ovom suđenju imamo dvije grupe navijača preplavljenih emocijama, imamo unaprijed postavljena očekivanja oko suđenja i sudije, samo je problem što utakmicu ne gledamo direktno, već o njoj saznajemo posredno, iz medija.

A šta pišu mediji?

U prilogu Alternativne televizije iz Banjaluke pod nazivom „Svjedok na suđenju Dudakoviću: Ubijeni su mi brat i nepokretna tetka“, saznali smo da je taj dan svjedočila Daliborka Vržina, kojoj su ‘95. godine ubijena dva člana porodice. Nepokretna tetka, stopostotni invalid, i brat, kojeg su zarobile snage Armije BiH kada je došao u selo Bjelaj da upozori civile da bježe. Kako prenosi ova televizija, Vržina je kazala:

 – Brat je nestao. Kad je on nestao, 14. 9. Borislav Vržina, on je sačekao ove s linije, ovi iz njegove brigade, onda je sa njima krenuo, mimo roditelja da se povlači.

– I kad ste vi saznali da je vaš brat nestao, da ga nema, da nije uspio da napusti teritoriju Bosanskog Petrovca sa svojom jednicom?

– Kad je potpisivan Dejtonski sporazum, taj dan.

– Koliko je on imao godina?

– 21.

A potom slijedi tekst.

„Sat i po Vržina je pričala o zločinima Dudakovića i njegove vojske. Ubijali su i palili sve što je bilo srpsko. Posmrtni ostaci ubijenih članova porodice Vržina ekshumirani su 1999. godine.

I portal Slobodna Bosna je pratio suđenje te u tekstu pod nazivom „Ovako je general razotkrio laži prvog svjedoka Tužilaštva BiH“ također piše o svjedočenju Daliborke Vržine, i evo kako to čini:

„Vržina je bila pripadnica Vojske RS. Kako je Sudu ispričala, vijest o smrti njene tetke, koja je bila stopostotni invalid, dobila je od komšinice Milke Prpe. Ova svjedokinja ispričala je da je 1995. napustila Petrovac, što su kasnije učinili njeni roditelji i sestra, te da su zbog bolesti tetku ostavili u muslimanskoj kući u Bosanskom Petrovcu u kojoj su živjele ona i sestra prije rata.

No, na pitanja advokata, ona je kazala da nema direktna saznanja o tome ko je ubio tetku osim da je nađena mrtva.

Ova svjedokinja potvrdila je, na upit advokata Asima Crnalića, da su u selu Bjelaj prije rata živjeli većinom muslimani, ali da nije znala u kojem broju.

Zanimljivo je da je ovu svjedokinju danas ispitao i optuženi general Dudaković. On je Vržinu pitao je li Milka Prpa živa ili je umrla i je li moguće da se nalazi u bolnici u Bihaću, na šta je ona odgovorila da ne zna.

Vržina je ranije u svojim izjavama Tužilaštvu tvrdila da je Prpa navodno bila zarobljena, a da je kasnije umrla, no takvi navodi nisu potvrđeni. Dudakovića je zanimalo i je li svjedokinji poznato da je u Petrovcu 1992. srušena džamija, na šta je ona odgovorila potvrdno.

Upitao ju je: ‘A šta je bilo 1995. u Petrovcu i šta je tada srušeno kada je ušla Armija RBiH’, na šta ona nije imala odgovor.

Pitao je svjedokinju je li joj poznato koliko je ubijeno muslimana u Petrovcu, na šta je rekla da ne zna.

– Vaša je tvrdnja da Peti korpus pali i ubija u Petrovcu, a kako je onda Milka Prpa ostala živa – upitao je Dudaković.

Ova svjedokinja u više navrata potvrdila je da nema direktnih saznanja o tome kako je umrla njena tetka i da su to priče njenih roditelja i komšija.

Advokati su je pitali i je li moguće, pošto je njena tetka bila stopostotni invalid u poznim godinama i ostavljena sama u kući, da je umrla prirodnim putem, na šta je odgovorila da to ne može znati.“

Gdje je problem?

Kao što vidimo, imamo dva potpuno različita izvještaja sa suđenja Atifu Dudakoviću. Alternativna televizija govori o dvoje ubijenih ljudi, zarobljeniku i nepokretnoj staroj osobi, koji su ubijeni samo zato što su Srbi.

S druge strane, vidimo da Slobodna Bosna potencira nekredibilnost samog svjedoka koji o ubistvu brata i tetke saznaje iz posrednih izvora, ali i te izvore smatra upitnim. Zarobljeni brat Vržine se uopšte ne spominje u izvještaju Slobodne Bosne, ali se napominje da je svjedokinja bila pripadnica Vojske Republike Srpske, valjda da bi se ta kredibilnost još više umanjila.

Šta možemo očekivati?

Ako se nastavi ovakvo izvještavanje sa suđenja Atifu Dudakoviću, možemo očekivati dva oprečna mišljenja o njegovoj nevinosti i krivici. Srbi već sada nemaju dilemu da je on počinio ratni zločin te tako i pišu, baš kao što Bošnjaci ne sumnjaju u njegovu nevinost i tako izvještavaju.

Postavlja se pitanje da li uopšte ima smisla na ovaj način pratiti ovo suđenje kada mediji koji o tome izvještavaju to rade na način koji je etnički obojen. Informacije koje će građani dobijati biće selektivne i ni na koji način neće doprinijeti suočavanju sa prošlošću, čak naprotiv, jaz između Bošnjaka i Srba biće još veći.

A sudija će na kraju svakako ispasti lopov i prevarant,  ali to je najmanje važno u čitavoj ovoj priči.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja