Kada se pojave akademske studije o medijima, to obično zanima samo novinare, ali vremena su sve samo ne normalna. I zato je sadržaj Digital News Report koji je upravo objavio Reutersov institut za studije novinarstva pogodan da uzbuni znatno više ljudi a ne samo medijske profesionalce.
Ova studija jednom godišnje bilježi trenutne trendove u upotrebi medija u 46 zemalja, a nalazi ove nove se mogu sažeti u tri tvrdnje.
Studija je pokazala da sve više ljudi namjerno izbjegava da gleda, sluša ili čita vijesti – u Brazilu 54 posto, a u Velikoj Britaniji 46 posto. U Sjedinjenim Američkim Državama, Irskoj i Australiji, više od 40 posto ispitanika također je reklo da nije gledalo vijesti.
Jedna mlada Britanaka kaže da izbjegava gledati vijesti o politici, a mnogi ljudi, posebno mladi, također su kazali da ne razumiju sadržaj vijesti.
U mnogim zemljama nacionalni mediji i dalje gube povjerenje. Najveće nepovjerenje je u SAD – samo 23 posto kaže da vjeruje medijima. Među konzervativcima – samo 14 posto, ali ima i ohrabrujućih primjera. U Danskoj, na primjer, 69 posto vjeruje svojim medijima što je povećanje od četiri posto.
Značaj tradicionalnih medija opada. Naročito mladi ljudi dobijaju informacije uglavnom sa društvenih mreža i pretraživača. Naročito na Tajlandu, Filipinima i Keniji, društveni mediji su glavni izvor informacija. I ovdje TikTok i Instagram postaju sve važniji, Facebook je već dugo u padu.
Upravo je mješavina izbjegavanja vijesti i nepovjerenja razlog za zabrinutost – čak i ako su neki od navedenih razloga za to razumljivi. Poslije dvije godine pandemije, ko od nas nije rekao: „Ne mogu više da slušam sva ta korona sr…”?
Ali postoje dva dobra razloga da se ljudi nastave informirati preko renomiranih medijskih kuća – ako su zainteresirani za učešće u demokratiji, smatra Muno Martin iz DW-a.
– Jer, demokratija se zasniva na razmjeni racionalnih argumenata i konstruktivnoj raspravi o tome šta je pravi put. Za učešće u toj raspravi je potrebno znanje. Nije slučajno da autoritarno društvo ide ruku pod ruku sa ograničenjem slobode informiranja – dodaje.
Agresorski rat Vladimira Putina nije slučajno povezan sa radikalnom cenzurom – glasovi koji opisuju ovaj rat kao besmislen i štetan za Rusiju su ugušeni u korijenu, kao i demonstracije. Cenzura i sve veće ograničavanje slobode idu ruku pod ruku. Bilo u Hong Kongu, Mađarskoj ili Poljskoj.
Jer uglavnom su mediji ti koji razotkrivaju laži vlastodržaca. Najnoviji primjer su lažne izjave britanskog premijera Borisa Johnsona da u njegovoj zvaničnoj rezidenciji nije bilo velikih žurki tokom lockdowna.
– Svako ko izbjegava da čita vijesti mora biti svjestan jedne stvari: život u svijetu se vrti dalje, a da mi to ne primjećujemo – bilo da su to ratovi ili glad, klimatske promjene ili inflacija. Samo oni koji to znaju mogu nešto i da urade. Ko skreće pogled, zabija glavu u pijesak, vrši neku vrstu autocenzure – i stoga je slijep za ono što dolazi – smatra Martin.
No, mišljenja je da su za ovakav razvoj događaja krivi i novinari jer izvještavanje ne smije biti ograničeno na opisivanje negativnih stvari – sve više mora biti osmišljeno tako da pokaže načine na koje je svijet moguće učiniti boljim mjestom. Ova vrsta „konstruktivnog novinarstva” sve više dobija na značaju – i, na sreću, u redakcijama ima sve više pristalica.
– I sve složeniji svijet moramo da učinimo lakšim za razumijevanje. To što se mladi sve više okreću od medijskih sadržaja jer ih ne razumiju je znak upozorenja. Potrebno nam je više formata u kojima se događaji objašnjavaju jednostavno i uvjerljivo – dodaje.
Ako se proizvede više sadržaja orijentiranih na objašnjavanje i rješenja, ali i zabavnih članaka, video snimaka ili podcastova, onda bi Reutersov izvještaj za 2023. godinu mogao ponovo biti malo optimističniji. Međutim, ako se ovako nastavi, demokratija će biti ozbiljno ugrožena, zaključuje.
Izvor: DW
