N1: „Dan uživo“, 3. januara
„HRABROST“ ZA RAZGOVOR SA SANJOM VLAISAVLJEVIĆ: Da bi naglasila koliko je glavni grad BiH opasan za sve one koji se ne uklapaju u dominantne narative u i o njemu, savjetnica ministrice Ankice Gudeljević za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Ministarstvu civilnih poslova BiH, Sanja Vlaisavljević, zahvaljuje Emeli Burdžović-Slipičević što je smogla „snage i hrabrosti“ dati joj medijski prostor. Povod njenog gostovanja bila je izjava za RTRS o tome da su iz Sarajeva prognani Djeda Mraz, svinjetina i ukrasna rasvjeta. Prividni kompliment, upakovan u poštovanje prema novinarki, a suštinski anatemišući Sarajevo kao progoniteljsku sredinu, kako ga je gošća predstavila tokom razgovora, novinarka je odmah odbacila kao neutemeljen. Podsjetila je gošću da su njeni sagovornici bili i ljudi koji negiraju genocid.
ČINJENICE VS. RETORIKA: Tokom cijelog razgovora, novinarka je činjenicama pokušala podstaći sagovornicu na suočavanje s realnošću. Ali, kad osoba ignoriše činjenice, a na nedostatak argumenata odgovara kako „ima pravo na svoje mišljenje“, racionalna diskusija postaje nemoguća. Za Vlaisavljević, izvještavanje RTRS-a nije sporno, ali kritikuje FTV. Kada novinarka pita je li prilog RTRS-a o Sarajevu objektivan, Vlaisavljević odgovara kako u tom prilogu nije bilo moguće uključiti i drugu stranu! U nazivanju glavnog grada BiH kasabom od strane RTRS-ove novinarke, na šta podsjeća Burdžović-Slipičević, Vlaisavljević ne vidi ništa uvredljivo. Kada joj u emisiji prikaže insert s božićnog koncerta ispred Sarajevske katedrale, za Vlaisavljević su to „Potemkinova sela“. Kada na njenu tvrdnju da je iz Sarajeva prognan Djeda Mraz, novinarka spomene Djeda Mrazove na brojnim lokacijama u gradu, gošća kaže da je mislila „u najširem smislu“. Šta znači u najširem smislu? – pita novinarka pokušavajući podstaći gošću koja voli stilske i retoričke figure da bude konkretnija. Nije pojasnila.
Novinarka je podsjetila i na negiranje bosanskog jezika u RS-u dok se u Sarajevu sluša bosanski, hrvatski i srpski jezik. Uzalud. Za gošću je i to povod za kritiku. Ne RS-a, nego Sarajeva. Vlaisavljević se više puta pozvala na svoju etičku principijelnost, naučnu objektivnost, kao i političku nezavisnost, pa je novinarka pitala i o njenom nazivanju Željka Komšića uhljebom, a Dragana Čovića znanstvenikom.
FACE TV: „Centralni dnevnik“, 8. januara
KAD GOŠĆA PREUZME RAZGOVOR: Senad Hadžifejzović suočio je Sanju Vlaisavljević i zamjenika predsjedavajućeg Gradskog vijeća Sarajeva, Dragana Stevanovića. Novinar se držao po strani, prepuštajući gostima da verbalno ratuju. Intervenisao je vrlo rijetko, što je Vlaisavljević iskoristila dominirajući komunikacijom, uzimajući previše vremena za teme koje je uspjela nametnuti u ovaj razgovor, a skrećući s onog što je bio povod gostovanja. Tako smo umjesto argumenata kojima je Vlaisavljević trebala dokazivati svoje sporne tvrdnje o Sarajevu, od nje slušali nove optužbe o tome da su Stevanovićevi stavovi u vezi s njom rasistički. Gošća se predstavljala kao žrtva govora mržnje na društvenim mrežama, a onda i kao žrtva mizoginije. Provociraj neargumentovanim optužbama, prozivaj za pristranost medije s čijom uređivačkom politikom se ne slažeš, ignorisanje činjenica podvedi pod akademske slobode, a onda svaku kritiku na vlastiti račun kvalifikuj kao govor mržnje, rasizam ili mizoginiju!
SKRETANJE S TEME: Dok Vlaisavljević priča o svojoj etičnosti, o ugroženosti Hrvata i Srba u Sarajevu, o borbi za ravnopravnost Hrvata u Federaciji, novinar ne propituje istinitost tih tvrdnji niti traži podatke kojima bi ih sagovornica potkrijepila. Novinar konačno reaguje tek pred kraj jednosatnog gostovanja, zamjerajući gošći da sve vrijeme bježi od teme. „Dajte nam više argumenata od Djeda Mraza i krmetine!“ Međutim, gošća ne samo da tvrdnje o tome da Sarajevo nije multietnički grad nije potkrijepila jačim argumentima, nego je Stevanović pobio i „argumente“ o tome da je Djed Mraz prognan iz Sarajeva i da se u njemu ne može kupiti svinjetina. Problematično u ovom televizijskom sučeljavanju je to što je gošća, koja je trebala argumentirati svoje sporne tvrdnje o glavnom gradu BiH za RTRS, dominirala komunikacijom, predstavila se kao žrtva, a sagovornika dovela u poziciju da se brani od njenih optužbi.
AL JAZEERA BALKANS: „Kontekst“, 10. januara
KO STOJI IZA PROVOKACIJA U RS-u? Nacionalistička orgijanja u RS-u povodom obilježavanja neustavnog Dana RS-a bila su tema emisije u kojoj su gostovali politička analitičarka Tanja Topić, zastupnik SDS-a u NSRS-a Nebojša Vukanović i dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Sead Turčalo. Zbog ozbiljnosti po fragilno bh. društvo, etničkog huškanja i straha koje izazivaju kod Bošnjaka u RS-u, ovakvi događaji zaslužuju cijele TV emisije. Novinar Adnan Rondić pitao je Vukanovića smatra li pucnjavu ispred džamije u Janji i odjekivanje nacionalističkih pjesama u Gacku spontanim ili organizovanim događajima. Za Vukanovića nema dileme: iza svega stoji vlast, ali smatra da je riječ o dogovoru između Milorada Dodika, Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića. Skeptičan prema ovakvom tumačenju događaja, Rondić je zatražio mišljenje Turčala − je li ovo relativiziranje? Turčalo je objasnio zašto smatra da jeste i koliko je takvo relativiziranje opasno. Odgovarajući na pitanje o šansama za pobjedu na predstojećim izborima, Vukanović je pričao da su uređena pravna država i posao za građane vrhunac patriotizma, a ne „busanje u prsa i paradiranje“. Ovakvim zapažanjima bi rijetko koji građanin ili novinar mogao naći zamjerku. Dobro zvuči. Ipak, Rondić je s pravom primijetio da je za funkcionalnu državu neophodan najmanji zajednički sadržilac poput poštovanja sudskih presuda.
FTV: „Plenum“, 10. januara
ODLUKE USTAVNOG SUDA NEUSTAVNE?! Nastojeći provjeriti kolike su šanse da Tužilaštvo BiH konačno procesuira slučajeve političke korupcije, Ena Ameti suočila je dva pravna stručnjaka dijametralnih stavova − advokata i eksperta za ustavno pravo Nedima Ademovića i profesora ustavnog prava i bivšeg sudiju Okružnog suda u Banjoj Luci Milana Blagojevića. Koliko su ti stavovi nepomirljivi ilustruje i odgovor Blagojevića na pitanje o razlozima nepoštovanja odluka Ustavnog suda BiH. Odluka Ustavnog suda o neustavnosti 9. januara kao Dana RS-a je, kaže, neustavna! Ademovića je novinarka pitala zašto pravosudne institucije u BiH ne procesuiraju neustavna djelovanja. Razlog je, kaže Ademović, što nemaju snage, odnosno legitimnu silu za provođenje svojih odluka.
RTRS: „Telering“, 29. decembra
DODIKOVI USPJESI: Gostujući kod Mate Đakovića, Milorad Dodik održao je monolog o ekonomskim uspjesima RS-a postignutim u 2021. Kad novinar kaže „naravno da Vam vjerujemo“, ta tvrdnja ne zvuči ironično. U prilog tome govori i njegova konstatacija da se mediji u Federaciji BiH i opozicija u RS-u podacima koje iznosi Dodik „igraju“. Đaković te podatke ne dovodi u pitanje niti konkretizuje na šta se odnose kritike medija i opozicije. Ne spominje ni zaduženost RS-a, kamatne stope ni uslove kreditiranja, a ni način na koji će ti krediti biti vraćeni s obzirom na odlazak radno sposobnog stanovništva u inostranstvo i demografsku kataklizmu u cijeloj BiH, pa i RS-u. Umjesto toga, pita Dodika koliko mu je uopće stalo do optužbi iz Sarajeva. O pregovaranju radi deblokade državnih institucija neće ga, kaže, ni pitati, jer je Dodik više puta pozivao na dijalog, ali „i slijepac vidi da nema volje za tim“.
ZAKLJUČAK: Burdžović-Slipičević postavljala je relevantna pitanja Sanji Vlaisavljević kojima je ukazala na neargumentovanost gošćinih tvrdnji i upozorila da pravo na mišljenje podrazumijeva uvažavanje činjenica. Gošća je skretala s teme, selektivno tumačila događaje i, umjesto konkretnim činjenicama i imenima, govor zamagljivala frazama poput priče o „dva umirovljenika“ koje forsiraju sarajevski mediji, „javnom servisu čije je sjedište u Sarajevu“, „titoizmu“ i sl. Imajući to u vidu, možemo zaključiti da je odnos novinarke prema njoj bio blaži nego što zaslužuju sagovornici koji vrlo selektivno i tendenciozno tumače stvarnost. Hadžifejzović je dopustio da Vlaisavljević uzme previše vremena za teme koje je uspjela nametnuti u ovaj razgovor skrećući s onog što je bio povod gostovanja. Đaković je bio uobičajeno snishodljiv prema Dodiku. Rondić prema svojim sagovornicima nije. Bez obzira na to koliko njihova priča dobro zvučala, kada je teško ostvariva ili kontradiktorna, on se ne libi ukazati na to.
