Pišu: Adam Johnson i Othman Ali/ The Nation
Analiza godišnjeg izvještavanja o Palestinsko-izraelskom sukobu kroz četiri nedjeljne jutarnje informativne emisije – NBC-ov Meet the Press, ABC-ov This Week With George Stephanopoulos, CBS-ov Face the Nation, i CNN-ov State of the Union s Jakeom Tapperom i Danom Bash – otkriva zapanjujuću statistiku: osim jednog intervjua, emisije su 12 mjeseci izvještavale i raspravljale o tzv. “izraelsko-hamasovom ratu” bez razgovora s ijednim Palestincem ili Amerikancem palestinskog porijekla.
Osim toga, analiza pokazuje da ove emisije pokazuju dosljednu antipalestinsku pristrasnost. Selektivno koriste emotivne izraze samo za opisivanje izraelskih žrtava, ignorišu palestinske civilne žrtve i žrtve seksualnog nasilja, te često daju platformu izraelskim zvaničnicima koji su vjerodostojno optuženi za ratne zločine – uključujući premijera Izraela Benjamina Netanyahua.
Cijeli skup podataka za ovu studiju možete pronaći ovdje.
Nedjeljne emisije korisne su za procjenu prioriteta glavnih američkih medija – ne zato što imaju ogromnu gledanost, već zato što, kako je The Atlantic istakao 2018. godine, one “postavljaju agendu” za Washington. Kako profesor novinarstva na NYU Jay Rosen primjećuje, “One kristaliziraju konsenzusne prakse u novinarstvu i prikazuju u malom odnos novinarstva s političkom klasom.” Stoga ćemo koristiti ove emisije kao reprezentativni uzorak šire institucionalne medijske pristrasnosti u podršci izraelsko-američkoj vojnoj kampanji u Gazi – kampanji koju je Amnesty International nedavno ocijenio genocidnom.
U 208 epizoda nedjeljnih jutarnjih informativnih programa od 8. oktobra 2023. do 6. oktobra 2024. – po 52 epizode od NBC-ovog Meet the Press, ABC-ovog This Week, CBS-ovog Face the Nation, i CNN-ovog State of the Union – Gaza je spomenuta 2.557 puta. Samo jedan palestinski ili palestinsko-američki gost pojavio se u bilo kojoj emisiji tokom ovog perioda: Husam Zomlot, palestinski ambasador u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji je sudjelovao u sedmominutnom intervjuu.
Nasuprot tome, izraelski gosti pojavili su se u emisijama 20 puta – bilo zvaničnici vlade ili porodice izraelskih talaca. Sam Netanyahu pojavio se pet puta – jednom u svakoj od tri mrežne emisije i dva puta na CNN-ovom State of the Union. (Zvaničnici Bijele kuće pojavili su se 59 puta – najčešće savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan, savjetnik za komunikacije Bijele kuće John Kirby i državni sekretar Antony Blinken.)
Nijedna emisija nije ugostila palestinske akademike, aktiviste ili glasnogovornike grupa za ljudska prava. Iako političari i zvaničnici vlade obično dominiraju listama gostiju za ove programe, palestinsko-američka zastupnica Rashida Tlaib nikada nije bila ugošćena. Zapravo, nije se pojavila ni u jednoj emisiji od 2019. godine. (Jake Tapper i Dana Bash iz State of the Union odvojili su termin u septembru da napadnu Tlaib tako što su pitali guvernerku Michigana Gretchen Whitmer da li Tlaibina tvrdnja o mogućim antipalestinskim pristrasnostima u uredu državnog tužioca Michigana predstavlja antisemitizam.)
Netanyahu, ključni sudionik u sukobu, svakako je relevantna osoba za intervju – ali ne na način kako su to nedjeljne emisije činile. Voditelji na ABC-u, CBS-u i NBC-u uključivali bi jedno ili dva poluteška pitanja, obično o izgladnjivanju i/ili vjerodostojnim optužbama za ratne zločine. No, većinom su dozvoljavali Netanyahuu da prođe kroz svoje teze i potpune laži bez značajnog otpora.
CNN-ova Dana Bash, koja je intervjuisala Netanyahua oba puta kada se pojavio na State of the Union, nije čak ni pokušala da ga pozove na odgovornost. U prvom intervjuu iz novembra 2023. godine, počela je prihvatajući pretpostavku da je bolnica Al-Shifa u Gazi smještena na vrhu “komandnog i kontrolnog centra Hamasa” (tvrdnju koju je kasnije opovrgao The Washington Post) te je nejasno izrazila zabrinutost za “pacijente u bolnici”. Nije tražila od Netanyahua da predoči dokaze za ovu tvrdnju. Niti je razmatrala pitanje izraelskih ratnih zločina. Umjesto toga, ponovila je blage prigovore američkog State Departmenta o tome da li je “previše civila poginulo”, implicirajući da postoji neka neodređena prihvatljiva razina palestinskih civilnih žrtava.
U drugom intervjuu s Netanyahuuom, iz marta 2024. godine, Bash je u potpunosti izbjegla temu civilnih žrtava. Također je izbjegla bilo kakva pitanja o vjerodostojnim optužbama za ratne zločine i namjernu glad, umjesto toga se fokusirala na domaću izraelsku politiku i na to da li bi Netanyahu trebao “pozvati na nove izbore”.
Dupli standardi
Razlika u jeziku korištenom u nedjeljnim emisijama za opisivanje nasilja nad Izraelcima u odnosu na nasilje nad Palestincima također je bila uočljiva – u skladu s asimetrijom emotivnih izraza u štampanim i kablovskim medijima koje smo prethodno analizirali.
Palestinske smrti daleko nadmašuju izraelske – prema nekim procjenama, omjer je 150 prema 1. Dok su palestinski militanti ubili više od 800 izraelskih civila 7. oktobra, otprilike 20.000 palestinske djece ubijeno je od tada (taj broj je vjerovatno mnogo veći). Deseci hiljada palestinske djece su osakaćeni – u jednom trenutku 10 djece dnevno je moralo imati amputaciju jedne ili obje noge. Devetnaest hiljada djece ostalo je siroče. Nedavna studija organizacije War Child Alliance otkrila je da 96% djece u Gazi osjeća da je njihova smrt neizbježna, a skoro polovina želi umrijeti zbog proživljene traume.
Studija je također otkrila da 92% djece u Gazi “ne prihvata stvarnost”, 79% pati od noćnih mora, a 73% pokazuje simptome agresije.
Prosječan medijski korisnik bio bi potpuno neupućen u ovu nesrazmjernu civilnu patnju gledajući nedjeljne emisije – štaviše, stekao bi suprotan dojam. Riječ „masakr“ korištena je za opisivanje nasilja nad Izraelcima 33 puta, a samo dva puta za Palestince. Riječ „pokolj“ korištena je 33 puta za Izraelce, a samo tri puta za Palestince. Riječ „brutalan“ korištena je 79 puta za Izraelce i četiri puta za Palestince.
Prešućivanje dokaza o zločinima
Uprkos vjerodostojnim izvještajima o masovnim silovanjima palestinskih zarobljenika i brojnim dokumentovanim slučajevima u kojima izraelska vojska koristi Palestince kao ljudske štitove, izvještaji o tome nisu nijednom spomenuti u nedjeljnim emisijama. Tvrdnje o masovnim silovanjima nad Izraelcima, međutim, spominjane su 15 puta, a termin “ljudski štitovi” korišten je 37 puta da bi se opisale navodne akcije Palestinaca.
Emisije su koristile pejorativnu kvalifikaciju “pod kontrolom Hamasa” 31 put kada su spominjale palestinske civilne žrtve (npr. “prema podacima Ministarstva zdravlja pod kontrolom Hamasa”), dok su brojke izraelskih žrtava iznosile kao činjenice, bez izvora. Termin “pravo na odbranu” korišten je 149 puta, isključivo u kontekstu Izraela. Palestina ili Palestinci nikada nisu spomenuti kao da posjeduju takvo pravo. “Izraelski taoci” spomenuti su 835 puta, dok su “palestinski zatvorenici” spomenuti 52 puta, uvijek samo u kontekstu razmjene zatvorenika za oslobađanje izraelskih talaca. Nije bilo izvještavanja o porodicama palestinskih zatvorenika, niti priznanja da postoje hiljade palestinskih talaca koji su godinama u izraelskim zatvorima bez suđenja.
Antisemitizam je spomenut 65 puta tokom perioda naše analize, dok su “islamofobija” ili antimuslimanski/antipalestinski rasizam spomenuti samo četiri puta.
Prešućivanje i jednostranost
Sveukupni ton izvještavanja bio je nekritički prema američkom učešću u “Hamasovsko-izraelskom ratu”, zadržavajući se sigurno unutar ograničenih okvira “Da li SAD rade dovoljno da zaštite civile?”. U skladu s prethodnim istraživanjima iz naše serije, gotovo sva diskusija o Gazi prikazivala je SAD kao humanitarnu silu koja radi na primirju i pokušava ublažiti štetu civilima, a ne ono što SAD objektivno jeste: aktivni učesnik na jednoj strani sukoba.
Emisije su opetovano dopuštale dužnosnicima Bidenove administracije da se pojavljuju, gotovo kada god požele. Sullivan se pojavio 21 put, Kirby 16 puta, a Blinken 10 puta. Svi su prikazivali administraciju kao neutralnu stranu koja radi na postizanju mira i pružanju humanitarne pomoći – portret koji gotovo nikada nije bio osporen. U rijetkim slučajevima kada su postavljena teža pitanja, ona su bila usmjerena na blage kritike zbog američkog neuspjeha da obuzda Izrael.
Kada je bilo nekog kritičkog izvještavanja ili intervjuisanja, fokus je bio na ekscesima i izvršenju. Nije bilo spomena o hiljadama palestinskih talaca koje drži Izrael, nije bilo spomena o aparthejdu, niti o raširenom seksualnom zlostavljanju palestinskih zatvorenika. Također nije bilo diskusije o opsadi, neprestanim bombardovanjima i politici izgladnjivanja koju je Izrael provodio protiv Gaze prije 7. oktobra. Jednostavno desio se “brutalan” “masakr” i “pokolj” Izraelaca, nakon čega je uslijedio rat “odbrane”, praćen nekim nesretnim, ali neizbježnim “viškom civilnih žrtava”, za koje je u svakom slučaju Hamas kriv. Sve što bi moglo zakomplikovati ovaj narativ – posebno intervju s Palestincem – je izbjegnuto.
Umjesto toga, oni koji prate nedjeljne emisije kako bi razumjeli događaje ili oblikovali političke prioritete za narednu sedmicu, bili su hranjeni konzistentnom dijetom površnog moraliziranja, blagih intervjua s američkim i izraelskim zvaničnicima te potpuno jednostranom empatijom i humanizacijom.
Autori
Adam Johnson
Adam Johnson je voditelj podcasta Citations Needed, a njegov rad možete pratiti na The Column.
Othman Ali
Othman Ali je pseudonim za istraživača i analitičara podataka s diplomom iz nauke o podacima s Univerziteta u Oxfordu. Njegova istraživanja fokusiraju se na kvantitativne pristupe identifikaciji medijske pristrasnosti, dezinformacija, cenzure i efekata medijskog izvještavanja na javno mnijenje i političke odluke.
18. decembar 2024.
Izvor: https://www.thenation.com/article/society/sunday-morning-news-shows-anti-palestinian-bias/
Prijevod: Analiziraj
