Obična priča o sportskom transferu iz Sarajeva u Mostar postala je oruđe za raspirivanje netrpeljivosti. Radi se o provjerenoj marketinškoj strategiji: više klikova znači više novaca od oglašivača
Samir Bekrić, dugogodišnji igrač Željezničara, napustio je svoj voljeni i neprežaljeni klub usred sezone, a malo nakon toga objavljeno je da će 33-godišnji vezista karijeru nastaviti pod Bijelim brijegom, u aktualnom državnom prvaku Zrinjskom.
Vijest o prelasku nogometaša iz jednog kluba u drugi našla je mjesto u nekoliko desetina medija, ali je samo u jednom poprimila razmjere skandala. Na portalu dnevnog lista Faktor objavljen je najprije tekst pod naslovom: “Novi ‘šamar’ Želji: Ljubimac Manijaka potpisao za Zrinjski”, a zatim jedan dan kasnije i drugi, pod naslovom: “Ultrasi Bekrića dočekali “na nož” i poručili Upravi Zrinjskog: Perete pare!”
Teško je dokučiti šta je uredništvo Faktora nagnalo da bijes iskali na nogometašu, koji samo radi svoj posao, osim ako se ne pretpostavi da i Faktor samo “radi svoj posao”.
Najprije, “šamar”
Vijest je zasigurno pogodila mnoge navijače tima sa Grbavice, ali ih nije iznenadila. Bekrić je prekaljen igrač, s iskustvom iz Južne Koreje, Kazahstana, Uzbekistana i Irana, a u dresu Željezničara zabilježio je 184 službena nastupa, osvojivši nekoliko trofeja, uključujući i tri titule prvaka Bosne i Hercegovine.
U isto vrijeme, činjenica je da su mu od početka ove sezone treneri – najprije Slavko Petrović, a onda i Admir Adžem – ukazivali sve manje povjerenja, što je dovelo i do njegovog sporazumnog raskida ugovora s klubom prije kraja sezone.
Samir Bekrić je zimski prijelazni period dočekao kao slobodan igrač, te je ponuda iz Mostara došla kao spas u posljednji čas. Oduševljenje novim klubom nije krio pred medijima, a za glavnog operativca državnog prvaka Danka Šulentu i trenera Blaža Sliškovića imao je samo riječi hvale.
Isto tako, nije krio ni da je na Grbavici ostavio svoje srce, kao ni duboko razočarenje zbog raskida: “Zašto je to tako bilo, ima mnogo faktora. Znam da nije do mene.”
“Prema Želji sam bio i više nego korektan”, objasnio je Bekrić, “i za vrijeme dok nisam igrao, ali i kada sam raskidao ugovor. Ipak, ne želim se previše osvrtati na to. Ono što je sigurno, moju ljubav prema Želji niko ne može uzeti i odnos sa Manijacima niko ne može pokvariti.” Dakle, nikakav “šamar” nije opaljen Željezničaru, a ni Manijacima. Bekrić je s Grbavice otišao protiv svoje volje, i Zrinjski sa tim nema ništa.
Sudeći prema Bekrićevom tonu u intervjuima nakon razlaza s bivšim klubom, reklo bi se da je on jedina ošamarena strana u ovoj priči, tim prije što ga već iduće sedmice očekuje susret sa Željom, ukoliko ga Slišković odluči izvesti na teren. Trenutno, Željezničar vodi na tabeli s jednim bodom prednosti, navijači su nervozni, i huškanje Manijaka protiv bivšeg ljubimca nikome ne treba, a naročito ne Bekriću.
Za šaku klikova
Faktor se u tri dana dva puta bavio Bekrićem, prenoseći u drugom tekstu komentare navijača Zrinjskog sa zvanične Facebook stranice kluba, uz bombastični naslov s nožem, iako je u stvarnosti ispod objave dobrodošlice Bekriću za pet dana ostavljen ukupno 21 komentar, koji variraju od toplih poruka, koje Faktor nikako ne spominje, do izljeva nezadovoljstva, uglavnom zbog Bekrićevih godina.
Trideset i tri godine se na mostarskom dijalektu kaže “starohan”, naučili smo od jednog komentatora. Istina, ima jedan komentar koji upravu kluba optužuje da pere pare.
Ovaj potez uprave Zrinjskog, piše Faktor, “nije naišao na odobravanje kod većine navijača, popularnih Ultrasa”. “Na zvaničnom Facebook profilu Plemića, na vijest o Bekrićevom potpisu, veliki je broj komentara u kojima navijači negoduju zbog dolaska iskusnog veznjaka”, navedeno je još u tekstu. “Veliki broj” komentara je u ovom slučaju – oko dvanaest.
Bekrićev slučaj spada u red normalnih pojava u svijetu sporta, u kojem novac često diktira pravila, i svi koji prate zbivanja na domaćoj ili svjetskoj sportskoj sceni znaju da tu nema milosti. A da milosti nema, znaju i svi koji prate regionalnu medijsku scenu, na kojoj ne nedostaje skandaliziranja manje-više trivijalnih vijesti, u svrhu mobilizacije masa, otvaranja sezone lova na vještice ili naprosto za šaku klikova.
U tome Faktor sigurno nije prvi, niti originalan. Po nekim definicijama, mamac za klikove (clickbait) je derivat žutog novinarstva, u kojem se umjesto dobro istraženih vijesti prezentiraju “ljepljivi” sadržaji, poput pretjerivanja u naslovima, huškanja, skandaliziranja, ili senzacionalizma. Radi se o dobro poznatoj i razvijenoj marketinškoj strategiji, budući da u najvećem broju slučajeva više klikova jednostavno znači više novaca od oglašivača, podrazumijevajući pritom da taj tip lova na čitatelje rapidno srozava kvalitet samog novinarstva.
U Bosni i Hercegovini je taj medijski fenomen stariji i od Faktora i od interneta, a intelektualci poput Ivana Lovrenovića zvali su ga “avazovštinom”. Prije osnivanja Saveza za bolju budućnost i transformacije jedne novine iz servilnog tabloida u stranačko glasilo, Dnevni avaz je važio za šampiona u ovoj kategoriji. Na isti način danas, nasuprot faktografiji stoji “faktorgrafija”.
