KRIVI SU MEDIJI: Izbori su prošli pa je povoljno vrijeme za izricanje oslobađajućih presuda za koje se zna da će razočarati građane ove zemlje, uključujući i one birače koji nisu posve izgubili vjeru u njene institucije. Pravi potres u javnosti izazvala je presuda kojom je 24. novembra Sud BiH nepravosnažno oslobodio sve optužene za prikrivanje dokaza o stradanju Dženana Memića. Iako borba porodice za istinu o ovom slučaju traje gotovo sedam godina, javnost nije izgubila interesovanje za njega, prije svega zahvaljujući istrajnosti porodice Memić, a onda i medija koji izvještavaju o njihovoj borbi. Time su i mediji postali dio problema ‒ kritikovani su prilikom izricanja presude za iskrivljeno izvještavanje o ovom slučaju.
Nije precizirano šta je to pogrešno u medijskim izvještajima. Jesu li krivi zbog toga što daju prostor porodici žrtve da govori o svojoj višegodišnjoj agoniji, o povezanosti visokorangiranih političkih funkcionera sa sudijama, o prikrivanju dokaza i nelogičnostima u istrazi? Bi li medijski izvještaji zadovoljili sudijske kriterije kada bi se zasnivali isključivo na prenošenju škrtih saopštenja pravosudnih institucija ili video-izjava njihovih glasnogovornika nakon što ih sami snime i distribuišu medijima onda kada to procijene potrebnim? Bez odgovaranja na novinarska pitanja i bez odazivanja pozivima za TV gostovanja? Bi li medijsko izvještavanje bilo ispravno kad bi uključivalo samo službene informacije iz pravosudnog sistema o čijoj se neefikasnosti i lošoj reputaciji godinama piše u izvještajima Evropske komisije, OSCE-a i više međunarodnih organizacija?
Evo kako su informativno relevantnije televizije u BiH u svojim političkim ili dijaloškim emisijama propratile izricanje spomenute presude.
BHRT: “Jutro za sve”, 25. novembra
MEMIĆEVE ŠANSE NA SUDU? Zbog aktuelnosti i reakcija koje je u javnosti izazvala presuda, BHRT je već u ranim jutarnjim satima 25. novembra ugostio Muriza Memića. Iako je bio praznični dan, voditelj Danko Delibašić je dobro primijetio da je i na Dan državnosti bitno govoriti o presudi, tim više što su i međunarodni zvaničnici rekli da je ona test za BiH. Pokazujući empatiju prema ocu žrtve, voditelj ga je pitao kako je uspio kontrolisati emocije tokom i nakon izricanja presude, a potom i šta će dalje preduzeti. Budući da je Memić ranije spominjao i lidera SDA Bakira Izetbegovića, voditelj je pitao Memića i to da li, pod uslovom da je istina ono što tvrdi za Izetbegovića, misli da ima ikakve šanse pobijediti na sudu. Memić smatra da je, mada nema novac ni moć, njegova snaga u građanima koji ga podržavaju.
FTV se u političkim emisijama poput “Plenuma” i “Mreže”, emitovanim nakon izricanja presude, njom nije bavio. Nije ni RTRS.
N1: “Dan uživo”, 24. novembra
ŠTA DALJE? Dalibor Mrdić je ugostio Davora Dragičevića i Muriza Memića. Osvrnuo se na Dragičevićevu izjavu da neće dozvoliti da se ovaj dan ponovi, pitajući ga šta je pod tim mislio. Pričajući o razočaranosti u pravosudne institucije, gost zapravo nije odgovorio na ovo pitanje. Utisak je da razlog za to nije izbjegavanje odgovora, nego podlijeganje emocijama oca dok govori o višegodišnjoj agoniji koju proživljava. Mrdića je zanimalo i u kojoj je fazi predmet “Dragičević”. Gost nije znao precizirati, samo je rekao da Tužilaštvo BiH ozbiljno radi na predmetu. Ipak je izrazio bojazan u pogledu toga hoće li tužioci biti dovoljno hrabri budući da su, kako je rekao, “zločinci i dalje u vrhu vlasti RS-a”. Mrdić je oba gosta pitao za dalje korake. Konsultovat će se s advokatom, ali znaju da neće odustati. Memić najavljuje novu optužnicu polažući nadu u drugog sudiju. “Samo da nas opet ne zakači Perić. On je oslobodio i Osmana Mehmedagića.”
FACE TV: “Face to face”, 26. novembra
POLITIČKA PRESUDA: Senad Hadžifejzović je spomenutoj presudi posvetio najviše prostora. Osamdesetak minuta je tim povodom razgovarao s Murizom i Arijanom Memić, Davorom Dragičevićem i Aminom Hodžić Smajlović, majkom oboljele djevojčice Nadin Smajlović. Roditelji djevojčice Džene Gadžun, koja je preminula prije godinu nakon operacije u privatnoj klinici u Sarajevu, nisu došli u emisiju. Tema: Zašto sistem ne štiti i ne liječi djecu?
Nakon pitanja o reakcijama na presudu i o tome kako se emotivno nose s oslobađajućom presudom, Hadžifejzović se fokusirao na politički aspekt slučaja “Memić”. Na pitanje o tome je li ova presuda pravna ili politička, Memić odgovara da je politička i da je država u rukama kriminalaca koji štite ubice. Zanimalo ga je i otkud sada spominje Bakira Izetbegovića. Memić odgovora da to nije odjednom, te je ispričao kako se obraćao Izetbegoviću, da mu se nakon toga javio Fikret Prevljak, koji “završava sve poslove na Ilidži”. Spomenuo je i to kako sudija Perić nije dozvolio da dr. Kemal Dizdarević svjedoči o amneziji Alise Mutap.
RAZOČARAVAJUĆE, ALI OČEKIVANO: Arijana Memić je navela nekoliko događaja koji su, kaže, upućivali na to da će presuda biti oslobađajuća. Noć prije presude objavljen je tekst na portalu koji je, kaže, bio gotovo identičan obrazloženju presude. Dalje, 16. novembra je Uprava policije Kantona Sarajevo dodijelila čin Hasanu Dupovcu, iako su tek 17. novembra iznesene završne riječi odbrane Dupovca. Zato pita je li Policijska uprava KS-a znala da će ta presuda biti oslobađajuća. Spomenula je i da je prvi put Sud BiH dozvolio prijenos suđenja uživo iz dvije sudnice ne očekujući ovako burne reakcije javnosti na oslobađajuću presudu, da bi potom isti snimak bio uklonjen.
BNTV: “Protekcija”, 27. novembra
NEMA PRAVDE NI U RS-u: BNTV je kratko izvijestio o ovom događaju prenoseći izjave porodice Memić nakon izlaska iz Suda, nazivajući Odluku Suda BiH sramnom. Sramno je, kaže urednik i voditelj Gavrilo Jovanović, to što predmet nije riješen gotovo sedam godina. Zaključio je da pravde nema ni u RS-u, podsjećajući na neriješen slučaj ubistva Davida Dragičevića.
ZAKLJUČAK: Slučajevi “Memić” i “Dragičević” ilustruju koliko su mediji važni u borbi protiv društvenih devijacija, naročito u borbi malog, običnog čovjeka u slabo uređenim državama u kojima su građani izgubili povjerenje u institucije. Kada institucije koje bi trebale štititi građane zakažu, često je jedino što im preostaje pomoć medija u zadržavanju pažnje javnosti na sistemskim greškama i pritisak na institucije da rade u interesu građana.
