Davor Dragičević nastavlja borbu za istinu. Kako se peti oktobar približava, napadi na njega i grupu „Pravda za Davida“ sve su oštriji i beskrupulozniji

U vrijeme kada Davor Dragičević agenciji SIPA predaje dokumente protiv 13 od 82 osobe za koje tvrdi da su uključene u ubistvo njegovog sina Davida, a opozicija u Banjaluci traži ponovno zasjedanje Narodne skupštine RS kako bi se razmatralo o nezakonitim radnjama pojedinih predstavnika institucija RS-a na ovom slučaju, vladajuća koalicija i državni mediji ne odustaju od hajke na grupu „Pravda za Davida“ i ljude koji joj pomažu.

Davor Dragičević najavljuje da će petog oktobra javno reći imena ubica svog sina, te da od tog dana više neće odlaziti sa Trga Krajine. Upravo je peti oktobar rok državnim institucijama da riješe ovaj slučaj, a kako se taj datum primiče, primjetni su sve veći pritisci koji se putem medija prenose na grupu „Pravda za Davida“.

U mnoštvu negativnih, huškačkih i spinovanih izjava izdvojila se jedna naizgled pozitivna – najava  predsjednika RS-a Milorada Dodika da će institucije možda ponuditi nagradu za informacije o slučaju „Dragičević“.

„Nismo donijeli odluku, ali mislim da postoji spremnost da damo 500.000 KM za svaku relevantnu informaciju koja bi vodila do rješavanja tog slučaja“, odgovorio je Dodik na novinarsko pitanje ko je ubio Davida Dragičevića.

Odgovornost prebačena na građane

Za površnu medijsku publiku, time je on poručio javnosti da je institucijama RS-a izuzetno stalo da se slučaj „Dragičević“ riješi što prije, te da su spremni u te svrhe potrošiti ogromne količine novca. Međutim, nije rečeno gdje će se nabaviti pomenuti novac, niti koliko je novca potrošeno na dosadašnjih pet mjeseci istrage. Što je važnije od svega, predsjednik ovom izjavom građanima poručuje da državne institucije zapravo neće riješiti slučaj. Odgovornost je prebačena na građane, koji su sada direktno pozvani da učestvuju u rješavanju slučaja koji okupira pažnju javnosti više od 150 dana.

Vijest o mogućoj nagradi naišla je na neodobravanje porodice Dragičević, javnosti i opozicije, koji u svemu tome vide prikupljanje predizbornih poena. Poslanik SDS-a u Narodnoj skupštini RS Nedeljko Glamočak ističe da je ova izjava još jedan dokaz uzurpiranja institucija RS-a, te da Dodik sebi dozvoljava da predlaže stvari koje nisu propisane zakonima niti Ustavom.

Glamočak je takođe javno rekao da se zbog slučaja Dragičević šalje „loša slika o Republici Srpskoj kao pravnoj državi“. Ovaj poslanik SDS-a je propustio da napomene da slučaj Davida Dragičevića nipošto nije usamljen, iako je nesumnjivo među najtežima. Pored Davidove smrti, trenutno su nerazjašnjene okolnosti pod kojima su poginuli: Jovan Arbutina, Nikola Đurović, Smiljana Nikodinović, Milan Vukelić, Ivona Bajo, Alen Crnalić, Nemanja Goronja, Stefan Karanović, Nikola Stević, Srđan Kosić… Spisak s imenima nastradalih i porodica koje godinama čekaju pravdu je dug, a nerješavanjem ovih slučajeva Republika Srpska šalje lošu sliku o sebi, kako svijetu tako i građanima.

Državni mediji nastavili su s huškačkom retorikom i diskreditovanjem grupe „Pravda za Davida“, pa je tako agencija Srna u posljednjih nekoliko dana objavila cijeli niz tekstova koji borbu za pravdu i istinu kvalifikuju kao bitku za političke poene.

„U Srpskoj je sve zatrovano političkim interesima, tako da ne postoji nijedan slučaj koji trenutno nije u funkciji izbornog trovanja“, kazao je predsjednik Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić za EuroBlic, a prenosi Srna.

Sagovornici u  ovim tekstovima mahom su komentarisali izjavu predsjednika PDP-a Branislava Borenovića da „od slučaja Davida Dragičevića zavisi i sudbina RS-a“.

Sto pedeset dana bez istine

„Sutra je 150 dana kako se ne zna ko je ubio Davida Dragičevića. To je velika bruka i sramota, da neko ne želi da se javno zna ko je ubio Davida Dragičevića. Moja obaveza je da govorim o tome, moje ustavno pravo. Nešto što je sasvim logično, humano i ljudski. Neće im uspjeti da slučaj stave ad acta. Od tog slučaja zavisi i sudbina RS-a, novi ministar će to moći riješiti i javno obznaniti“, rekao je Borenović.

Tako je predsjednik Boračke organizacije opštine Pale Mihajlo Parađina za Srnu istakao da je „ova izjava neprihvatljiva“, te da je previše „političkog hipnotisanja u ovim turbulentnim vremenima“.

„Niko, bez obzira koju funkciju obavlja, ne smije biti iznad RS-a i naroda srpskog bez obzira na njegove zasluge“, kazao je Parađina.

U narednom tekstu SNSD-ov zastupnik u Parlamentu BiH Staša Košarac navodi kako „Borenović i Mektić potvrđuju da postoji plan za izazivanje haosa“, dok predsjednik Udruženja „Veterani RS“ Duško Vukotić smatra da „više nema sumnje u to da su događaji na Trgu Krajine očigledan politički projekat“. Gostujući na ATV-u potpredsjednik SNSD-a Nebojša Radmanović istakao je da se protesti na Trgu Krajine moraju okončati.

„Ovo što se sada dešava na Trgu je dio politike. Jedan dio opozicionih političara, za to postoje dokazi, okrenuo je te ljude na drugu stranu i dobili smo skupove koji postaju politika. I, kada se u jednu tragediju umiješaju političari – imate problem. Mi danas već pet mjeseci imamo proteste na glavnom trgu u Banjaluci… Sada se dešava nešto što ne možete da kritikujete zbog toga što saosjećate, ali vidite da Banjaluka nema trg, po njemu se određeno vrijeme ne može prošetati, da taj trg mijenja lice, i to se mora riješiti“, kazao je on, propuštajući da navede o kojim opozicionarima se radi te da javnosti pruži dokaze na koje se poziva.

On takođe navodi dvije očigledne neistine – da se trgom u Banjaluci ne može šetati i da on mijenja svoje lice. Grupa „Pravda za Davida“ Trg koristi u prosjeku pola sata dnevno, od 19:30 do 20 časova. Istina, već pet mjeseci na Trgu su postavljene svijeće, cvijeće, fotografije i slične stvari u pomen na Davida, ali one zauzimaju neznatnu površinu, a organizatori taj prostor održavaju urednim i čistim. Ovakvom izjavom Radmanović je neupućenim gledaocima stavio do znanja da je „Pravda za Davida“ uzurpirala Trg, te ga renovirala po svom ukusu, što nipošto nije tačno.

Tri litra krvi

Borenoviću je odgovorio i predsjednik Udruženja porodica nestalih lica Sarajevsko-romanijske regije Milan Mandić, koji je iskoristio priliku da u cijelu priču uvede i nacionalizam, rat, genocid, odvajanje RS-a od BiH i još dosta drugih stvari koje nemaju direktnu poveznicu sa slučajem „Dragičević“.

„Što se ne zapita Borenović od čega zavisi postojanje takozvane BiH koja je nastala na genocidu nad mojim narodom i mojom porodicom? BiH, gdje Borenović učestvuje u vlasti sa svojom partijom, jeste genocidna tvorevina koju treba što prije ukinuti, te odvojiti Republiku Srpsku da budemo konačno svoji na svome i da svi građani Srpske slobodno žive“, naveo je Mandić, ne propuštajući priliku da istakne kako je bio ranjen dva puta i izgubio više od tri litre krvi.

Njegova izjava simbolično završava tvrdnjom da se osjeća „veoma bezbjedno uz Policiju Republike Srpske“, koju inače Davidov otac Davor Dragičević javno optužuje da su njeni pripadnici ubili njegovog sina.

Najviše pažnje privukao je tekst koji su prvo Srna, a zatim i drugi mediji preuzeli sa srbijanskog portala Govori Srbija, bez impresuma niti bilo kakvog kontakta o osobama koje stoje iza ovog medija. Tekst pod nazivom „Ko i kako koristi tragičnu smrt mladića za destabilizaciju Srpske“ veoma liči na prijašnje tekstove o grupi „Pravda za Davida“ koje državni mediji prenose s anonimnih srbijanskih portala. Recept je isti – portal u Srbiji objavi tekst o pripremanju obojene revolucije, potencijalnom terorističkom aktu, udaru na institucije RS-a i slično, a preuzmu ga agencija Srna, ATV, RTRS i drugi mediji. Tako se zahtjevi porodice Dragičević tumače kao „napadi na aktuelnu vlast u Republici Srpskoj, prije svega policiju, a zatim i na nosioce najviših republičkih funkcija“. Na samom početku teksta navodi se da se Dragičević u Sarajevu sastao sa zamjenikom visokog predstavnika u BiH Dennisom Hearneom, ostavljajući čitaocima utisak da se radi o zabranjenoj posjeti, štetnoj po RS.

Zatim, autor teksta kaže da grupa „Pravda za Davida“ protestuje, iako se grupa od samog početka ograđuje od tog termina, te da se čeka informacija „kako je nastradao David“. Ovom formulacijom se slučaj znatno ublažava i banalizuje, posebno ukoliko uzmemo u obzir činjenicu da je Okružnom tužilaštvu u Banjaluci trebalo čak tri mjeseca da slučaj okarakteriše kao ubistvo, a ne kao zadesnu smrt, što je tvrđeno na početku istrage. U ovom slučaju tematika je izuzetno bitna jer David nije nastradao nesrećnim slučajem, već je ubijen.

Koristeći ponovo etikete domaćih izdajnika i rušioca institucija RS-a, u tekstu se navodi da „Pravda za Davida“ poručuje kako „nije važna RS već BiH pa su se tako prešle granice RS-a i krenulo ka diskretnom zagovaranju i centralizacije BiH“. Tekst dalje postaje znatno ličniji i direktniji, navodeći konkretna imena političara, medija i nevladinih organizacija kojima „smeta stabilna i jaka Republika Srpska“, dok su „svoje interese u tome našle i neke ambasade u Sarajevu“. Kao i prethodnih pet mjeseci, grupa je optužena da je strani plaćenik, pa se tvrdi da „novčana sredstva pokretu ‘Pravda za Davida’ stižu na vrijeme i u znatnoj količini“, uz napomenu da u svemu učestvuju i pojedine „soroševske organizacije“.