Glavni izvori govora mržnje u Bosni i Hercegovini, ali i u svijetu su političari, a ne mediji, kojima se nerijetko nepravedno stavlja takva etiketa stoga Bosna i Hercegovina treba usvojiti zakone o zabrani govora mržnje, ali i kreirati sistemsku strategiju protiv takve vrste govora s posebnim fokusom na medije i sistem obrazovanja.

Rečeno je to danas tokom prvog dana dvodnevnog seminara o temi „Uloga medija i novinara u prevenciji i smanjivanju govora mržnje u medijskim sadržajima i utjecaj govora mržnje na javno mnijenje“ kojeg je organiziralo udruženje BH novinari u okviru projekta Vijeća Evrope i Evropske unije – Sloboda izražavanja i sloboda medija u Bosni i Hercegovini (JUFREX).

Predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković i generalna tajnica BH novinara Borka Rudić naglasili su da je cilj seminara doprinijeti efikasnijoj i dosljednoj primjeni člana 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima koji se odnosi na zaštitu slobode izražavanja, ali i na zaštitu žrtava govora mržnje.

– Borba za slobodnu riječ je trajna i vjerujem da nikada nećemo moći da kažemo da je završena. Naša društvena stvarnost u BiH je izuzetno kontaminirana mržnjom koju induciraju ponajviše politički lideri, a svemu tome pogoduje i zakonodavstvo ili bolje rečeno standardi koji se ne primjenjuju. Imamo neograničenu digitalnu sferu u kojoj nema sankcija protiv govora mržnje – podvukao je Divković.

Međunarodni ekspert Vijeća Evrope advokat Jonathan Price analizirao je nekoliko konkretnih primjera novinarki u svijetu koje su bile izložene govoru mržnje u različitim situacijama s posebnim fokusom na negativni trend povećanja rodno zasnovanog govora mržnje.

– Govor mržnje je neprijatelj slobode govora, a stare norme i vrijednosti vezano za slobodu govora će nestati, ne samo zbog toga što vlade primjenjuju neadekvatna rješenja, nego zbog baražne vatre kojom se pokušava ućutkati glas novinara – stava je.

Smatra da postoji ogroman problem vezan za govor mržnje prema novinarima, u situacijama gdje je govor mržnje usmjeren prema nekoj konkretnoj osobi budući da su novinarke istraživačice širom svijeta izložene masivnim online napadima.

– Ono što je najvažnije je da se svi slučajevi govora mržnje moraju istražiti i procesuirati. Ukoliko do toga ne dođe, eskalacija govora mržnje može dovesti do ekstremnih situacija, čak i do smrtnih ishoda – rekao je Price.

On je dodao da je čak 66 posto novinarki širom svijeta pretrpjelo rodno zasnovano uznemiravanje, te kako je nedavna studija Međunarodne federacije novinara (IFJ) koja je pokazala da je 48 posto novinarki doživjelo seksističke napade, 22 posto su dobijale opscene fotografije, a 14 posto njih je dobilo prijetnje silovanjem.

Delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Damir Marjanović koji je predložio Zakon o zabrani govora mržnje u FBiH rekao je da većina bh. političara priča o tome kako želi da sluša struku, ali usprkos tome već godinama odbijaju usvojiti taj zakon.

Smatra da se donošenjem i provedbom dobrih zakona može prevenirati govor mržnje, a ne samo „liječiti“ njegove posljedice, ali je mišljenja da će u budućnosti biti važno kroz reformu obrazovanja posvetiti pažnju pitanju govora mržnje.

Nina Kisić i Sara Arslanagić, članice pravnog tima za izradu prijedloga Zakona o zabrani govora mržnje u Kantonu Sarajevo govorile su o pojedinim odredbama predloženog zakona naglašavajući problem nemogućnosti dobijanja policijske zaštite ukoliko neko nekome prijeti.

– Smisao je uspostaviti balans između slobode govora i onoga što predstavlja govor mržnje, odnosno definirati gdje prestaje sloboda govora, a gdje počinje govor mržnje. Želja nam je da ovaj zakon bude usvojen na nivou cijele BiH – dodala je Kisić.

Azra Maslo iz Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) naglasila je da je govor mržnje apsolutno zabranjen u svim programskim sadržajima, ali postavlja se pitanje na koji način mediji mogu informirati o sadržajima koji se kvalificiraju kao govor mržnje jer to može predstavljati i legitimnu informaciju ukoliko je u pitanju izjava nekog političara i slično.

S regulatornog aspekta je tu presudno kakva je urednička odgovornost, odnosno na koji način je medij pristupio objavi takvog sadržaja, dodala je Maslo i kazala da je vrlo važno napraviti sistemsku strategiju borbe protiv govora mržnje.

Predviđene novčane kazne za govor mržnje u bh. elektronskim medijima su do 150.000 KM, a govor mržnje najčešće se tiče podsticanja vjerske i nacionalne mržnje, LGBT populacije, a u novije vrijeme i migrantske populacije.

Izvršna direktorica Vijeća za štampu i online medije u BiH Dženana Burek govorila je o ulozi tog samoregulatornog tijela u zaštiti i provođenju Kodeksa za štampu i online medije kao bitnog instrumenta u borbi protiv govora mržnje.

Od početka godine zaprimili su 160 žalbi na govor mržnje, ali Vijeće nema ovlaštenja da kažnjava, suspendira, licencira ili zatvara medijske kuće. Trenutno pokušavaju ojačati saradnju sa urednicima medija i osvijestiti kod njih koliko je samoregulacija važna.

Govoreći o komentarima na internet portalima, ona je rekla da bi svaki medij trebao razmisliti o sistemu filtriranja i ograničavanja komentara te da su neki online mediji zbog govora mržnje odlučili potpuno zabraniti komentare.

Ombudsmenka za ljudska prava BiH Jasminka Džumhur rekla je da je jako važno definirati šta je govor mržnje, pa tek nakon toga govoriti o međunarodnim standardima i obavezama.

 – Prva obaveza bila bi efikasno krivično gonjenje onih koji su počinili govor mržnje kao krivično djelo. Problem je što se stepen ugrožavanja nečije sigurnosti proizvoljno procjenjuje. Zato je potrebno izmijeniti krivično zakonodavstvo i definirati da je dovoljna prijetnja zbog koje se osoba osjeća ugroženo – kazala je Džumhur.

Izvor: Udruženje BH novinari