Svak se o svom jadu zabavio. U Sarajevu stanje redovno, glavne vijesti su magistarski rad Sebije Izetbegović, funkcija Kenana Magode i besprizorna uvreda Harisa Zahiragića. U Mostaru veća se frka digla oko jedne nezamislivo ružne fontane nego zbog informacije da međunarodno presuđeni HVO namjerava praviti nekakav spomen-muzej na Heliodromu, mjestu najvećeg stradanja zatočenih Mostarki i Mostaraca. Osvijetljena je trim staza, što Partizansko groblje gura u još dublji mrak.
Ali, za razliku od ova dva politička centra, gdje sve završava ili šutnjom (Mostar), ili žestokim lokalnim ratovima po društvenim mrežama (Sarajevo), u Republici Srpskoj vri. Drama s potencijalno najdalekosežnijim posljedicama odvija se na ulicama Banje Luke, gdje grupa hrabrih novinara prkosi opasnoj, u samovolji ogrezloj političkoj garnituri. Kao što je poznato, tamo se vlasti spremaju kriminalizirati klevetu na način koji bi bio smrtna presuda slobodnom novinarstvu. Paradoks je, haman, pa neviđen unutar granica Bosne i Hercegovine: najvatreniji zagovornik izmjena zakona je opskurni političar koji na duši ima najveću količinu kletvi, kleveta i uvreda. Problem je što zakonu neće podlijegati on i njegov nekontrolirani jezik, kao što nisu ni do sada, nego će nove odredbe poslužiti za discipliniranje nejake novinarske scene i nekoliko nezavisnih intelektualaca koji se ne plaše represije. Ali protiv astronomskih novčanih kazni ti ljudi neće moći ništa, jer poljuljani režim koristi pravnu državu samo kad njemu odgovara.
Policija i pravosudni sistem, koji nikada nisu imali hrabrosti procesuirati ubice Davida Dragičevića, bit će vrlo efikasni kad zatreba sankcionirati medije. Taj je proces već krenuo: novinari se privode, oduzimaju im se mobiteli, uništavaju im se automobili, prijeti se i njima i članovima njihovih obitelji, proziva ih se u podobnim medijima koji radije grle vlast nego kolege…
U tom smislu prijeteći zvuče riječi Milorada Dodika izrečene u nekoliko navrata. Braneći nova zakonska rješenja, Dodik je poručio da novinari koji se odgovorno ponašaju prema svom poslu nemaju zbog čega da brinu. Ali on je najneodgovorniji korisnik riječi na ovim prostorima. Pažljiviji posmatrači sjetit će se da je svojevremeno uputio pravu zdravstvenu kletvu jednom našem divnom kolegi. Čovjek je na kraju umro, i nikom ništa. I onda o odgovornosti novinara i novinarske riječi govori takav morbidan lik, politička spodoba koja je ljude i njihove porodice proglašavala njemačkim špijunima, vrijeđala ih i neprimjereno im se obraćala.
“Zamislite kakav se genocid mogao desiti da ga braniš zabranom pominjanja. Ako ga braniš zakonom, onda je to u najmanju ruku sumnjivo, ali vi o tome ne govorite“, rekao je, između ostalog, Dodik. Pri tome i on i njegova svita ponavljaju da su nova rješenja preuzeli iz zapadnih političkih i pravnih sistema. Samo da ih podsjetimo, zabrana negiranja holokausta jedna je od temeljnih vrijednosti evropskog pristupa slobodi izražavanja, ali kad političari odavde požele da nešto preuzmu sa Zapada, onda budite uvjereni da će posegnuti za njegovim najgorim praksama.
U Republici Srpskoj, kako primjećuje novinar Siniša Vukelić, već je stvorena atmosfera linča. Nikola Morača je priveden, saslušan i oduzet mu je mobitel, a njemu i Aleksandru Trifunoviću oštećeni su automobili. Nakon čega je vrhovna vlast u manjem entitetu izjavila da postoje indicije da su njih dvojica sami sebi izgrebali pokretnu imovinu. E to je detalj na koji treba obratiti pažnju. Iako hrabri, niko od novinara koji se bune, uključujući i direktno oštećene kolege, nije imao snage osvijetliti istinsku pozadinu ove stupidne izjave. Pa evo malo podsjećanje. To da je neko sam sebi nanio štetu nije slučajna, s neba pridošla provokacija otuđenog vlastodršca, nego mirnodopski kontinuitet ratne propagande u okviru koje se godinama ponavljalo da su Sarajlije granatirali sami sebe. Riječ je o perfidnom obrascu unutar kojeg se žrtva prvo napada, a onda bestijalno dehumanizira izjavom da ona to sama sebi radi. Duh prokletog Radovana Karadžića, kao što vidimo, vječno živi i teško je povjerovati da će ikada biti uklonjen s javne scene.
Parlamentarna rasprava povodom najavljenih zakonskih izmjena tek predstoji. Kakva god odluka da bude donesena, neizmjerna šteta novinarstvu i slobodnoj javnoj riječi već je nanesena.
