Faruk peva posle rata
U književnosti Faruka Šehića vidljivo je nastojanje da se uspostavi kontinuitet između dva vremena i dva sveta, onog koji je razoren ratom i ovog koji je nastao na ruševinama. Njegova proza i poezija su neka vrsta mosta nad ponorom koji zjapi između dve epohe. To je posebno vidljivo u romanu „Knjiga o Uni“, u sećanjima Mustafe Husara na predratni život, na doba detinjstva i nevinosti, na svet socijalističke Jugoslavije koji poprima mitske obrise. Kroz fragmente tog sećanja Husar pokušava da se obnovi, da spoji rečna korita starog i novog života, da uskrsne i ucelovi se. Kičma koja spaja predratnu sa postratnom epohom, bivšeg čoveka sa sadašnim je reka Una, koja je trajnija i postojanija od sveta ljudske istorije i svih njenih užasa. (Tomislav Marković, Tačno.net)
Sramna istraga o ubistvu
Poznati novinar i advokat, gostujući u Pressingu na N1 kazao je da je najkrupniji problem Bosne i Hercegovine pravosuđe.
“To je katastrofa i najkrupniji problem BiH. U subotu su nove demonstracije zbog još sramnije istrage oko ubistva Dženana Memića. Dalida Burzić je nagrađena za skandalozan angažman – to nam sve govori”, rekao je. (Senad Pećanin u emisiji Pressing)
Plenkovićevo snebivanje
Nije nikakvo otkriće da su hrvatski ministri nerijetko ljudi bez osobita senzibiliteta prema poštovanju propisa. Sve te priče o zakonima, služenju općem dobru, čistim računima, sukobima interesa, natječajima, imovinskim karticama njima su suvišno zanovijetanje, zijeva im se kad ih slušaju. Ministrom se postane da bi se moglo trošiti, zapošljavati obitelj i prijatelje, pokazivati utjecaj pred zavidnima u selu.
I to je nepisano pravilo. Otud Plenkovićevo snebivanje nad tekstovima o Krstičeviću ili Butkoviću. Šta ima veze da je čovjek zatajio površinu okućnice i umanjio vrijednost nekretnina? Šta ima veze da jedan ministar odobrava javni novac ocu drugog ministra, svoga prijatelja? Otkud nam pravo baviti se tim temama kada Kovač, Stier i Penava prijete pobjedom u HDZ-u i postavljanjem svojih ljudi koji bi lagali o vlastitoj imovini i javni novac dodjeljivali obiteljima prijatelja? (Vladimir Matijanić, Index.hr)
Ne, to nije antisemitizam
Ako mislimo da će kritika izraelskog nasilja ili apel da se na izraelsku državu izvrši ekonomski pritisak kako bi promenila svoju politiku biti okvalifikovani kao „efektivno antisemitska“ aktivnost, nećemo iskazati svoje protivljenje iz straha da ne budemo nazvani delom antisemitskog projekta. Nema gore etikete za Jevrejina, koji zna da bi mu, etički i politički, bilo nepodnošljivo da se identifikuje s pozicijom antisemite. Etički okvir u kom većina progresivnih Jevreja deluje uzima oblik sledećeg pitanja: da li ćemo ćutati (i na taj način sarađivati s nelegitimno nasilnom vlasti) ili ćemo nastojati da se naš glas čuje (i svrstati se među ljude koji su učinili ono što su mogli da zaustave nasilje) čak i ako to nosi određen rizik? Današnjoj jevrejskoj kritici Izraela često se prebacuje da je neosetljiva na jevrejsko stradanje, prošlo kao i sadašnje, iako njena etika počiva upravo na iskustvu stradanja i nadi da bi nasilje moglo prestati. (Judith Butler, London Review of Books; Peščanik)
Pritisak iz cijele Unije
Njemački zastupnik Erik Marquardt ocjenjuje da su za situaciju na hrvatskoj granici krive sve članice EU-a, i napomenuo da izaslanstvo nije tu »da se krivi Hrvatska policija» jer je stanje »rezultat pritiska iz cijele Unije«
Sve članice EU-a prešutno podržavaju kršenja ljudskih prava migranata na hrvatskoj granici, ocijenili su u petak razgovoru za Hinu zastupnici kluba Zelenih u Europskom parlamentu nakon sastanka s ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićom koji odbacuje tvrdnje da takva kršenja postoje. (Novi list)
Andrićeve čudesne građevine
Pišući o Andrićevom književnom majstorstvu općenito, posebno kad je riječ o kratkoj pripovijetci, jedan drugi veliki pisac Mirko Kovač je sada već davne 1990. godine zapisao da Andrićeve „čudesne pripovjedne građevine ne podliježu provjeri vremena“ jer je „majstor bio siguran u svoju ruku, sve je postavio tako precizno i tako savršeno da tu više nema mjesta nikakvom književnom cjepidlačenju“. I dodaje: „Andrić je pisac tjeskobnih osjećaja, mučen vanjskim i unutarnjim svjetovima, pjesnik stare čulne Bosne koji je patio pri pomisli da sa svakom ženom umre jedan stih i sa svakim fratrom biva zakopana jedna istorija.“ (Drago Bojić, Tačno.net)
Orangutan pružio ruku kako bi pomogao čovjeku u rijeci
Orangutan, koji živi u zaštićenim šumama na području Bornea na jugoistoku Azije, viđen je kako se naginje na obali rijeke, pruža ruku i pokušava pomoći čovjeku koji je blatnjavoj rijeci tražio zmije.
Ove jedinstvene slike snimio je amaterski fotograf Anil Prabhakar iz Indonezije, koji je bio na safariju s prijateljima gdje je i ugledao ovaj dirljivi prizor. Tada je nastala nevjerovatna i istovremeno dirljiva slika divlje životinje i čovjeka. (Klix)
Veliki kamen veličine malog kamena
Zbunjujući tweet jednog šerifovog ureda u Coloradu postao je hit na Twitteru. Na službenom profilu okruga San Miguel šerif je obavijestio javnost o kamenu na cesti, a njegova objava postala je viralna zbog jednog detalja. “Veliki kamen veličine malog kamena potpuno blokira desnu traku na autocesti 145…”, napisao je šerif, a svima je za oko odmah zapeo opis kamena. (Tuzlanski.ba)
