Prije neki dan gledam Semira Osmanagića kako se u emisiji kod Senada Hadžifejzovića, mrtav hladan i samouvjeren, poziva na Kremansko proročanstvo. Sluša ga Senad i značajno klima glavom, ko biva konta nekontljivo, a meni na pamet pade knjiga publiciste Voje Antonića „Kremansko neproročanstvo: Studija jedne obmane“.
U toj knjizi Voja Antonić buca na froncle proročanstva porodice Tarabić iz Kremana, pokazujući koliko je sve to besmisleno.
Antonić činjenicama dokazuje da „neuki srpski seljaci iz sela Kremna na Zlatiboru“ uz pomoć politike i medija već više od jednog vijeka zajebavaju gomile domaćih ljudi razočarane u sebe, institucije sistema i društvo generalno.
On pokazuje da su Kremanska proročanstva od samog početka predstavljala skup tvrdnji koje su oni koji su o njima pisali konstruisali, naknadno prerađivali ili brisali, usklađujući ih sa aktuelnim zbivanjima.
Interesantno je vidjeti kako on dijeli proročanstva koja se pripisuju prorocima iz Kremana.
- Retro proročanstva – proročanstva koja su „izrečena“ tek poslije događaja na koji se odnose.
To su proročanstva za koja se tvrdi da su ih proroci izrekli prije nego što su se desila, mada ne postoje bilo kakvi dokazi da je to stvarno rečeno ili zapisano. Tek kada se neki događaj desi, pojavljuju se tvrdnje hroničara da je to bilo najavljeno, za šta se ponekad podnose i falsifikovani ili manje-više vješto konstruisani dokazi.
- Džoker proročanstva – proročanstva koja su neodređena i nedefinisana, a univerzalno su primjenljiva na skoro svaki događaj.
Proročanstva iz ove grupe su toliko neprecizno formulisana i široko postavljena da mogu da predstavljaju bilo šta. Osoba kojoj se ponude takva proročanstva može u njima da vidi sve što joj se sugeriše. Ovo je greška ljudske percepcije. Tarabići predviđaju dolazak teških vremena na našem prostoru, kada će živi zavidjeti mrtvima, a onda period blagostanja. Oni ne preciziraju kada će to vrijeme doći, a možda je već i prošlo, i šta to tačno znači, ali svako od nas će u svom životu imati više takvih perioda.
- Nedatirana proročanstva – proročanstva budućnosti za koja ne znamo kada će se tačno dogoditi.
Proročanstvo koje nije vremenski precizirano ne može „da se ne ispuni“, jer je uvijek moguće tvrditi da će se kad-tad ispuniti!
Voja Antonić u svojoj knjizi pokazuje i dokazuje da na ovim principima funkcioniše cjelokupno „proroštvo“ Tarabića.
I nije samo Semir Osmanagić neko ko koristi ovakve stvari za ličnu promociju i sluđivanje naroda; podsjetiću vas na jedan događaj iz 2014. godine.
U decembru 2014. godine, Srbiju je posjetio kineski premijer Li Kećang, a njegov domaćin je tada bio predsjednik Tomislav Nikolić. Tom prilikom je predsjednik Srbije svom kineskom gostu citirao jedan dio „kremanskog proročanstva“ koji se tiče aktuelnog trenutka, kazavši:
“Pre 200 godina bio je kod nas jedan mudar, ali nepismen čovek, a bio je prorok. Nikada nije čuo za Kinu, ali je rekao: ‘Doći će ljudi sa istoka, žuti ljudi, i zavladaće svetom. Oni će piti vodu sa srpske reke Morave.”
Ne znam šta je premijer Kine tada pomislio, ali Kinezi su došli u Srbiju i sjebaše sve živo: od brda iznad Bora do ljudskih prava u fabrikama u njihovom vlasništvu. Moravu još ne diraju.
O Bosni i Hercegovini se Tarabići nisu izjašnjavali, što je potpuno razumljivo, jer ona prkosi razumu, fizici i logici. Kao što pjesma reče, „jedna si jedina“.
