Ideja koja kopni

Danilo Kiš je prije mnogo godina, kada su ga pitali zašto se u svojim knjigama, “Grobnici za Borisa Davidovića”, prije svih, tako opsesivno bavi zločinima staljinizma, a ne fašizma i nacizma kojeg je osjetio na svojoj koži i od koje mu je stradala familija, kazao: “Zato što su staljinistički zločini, logori, kazamati, ubistva, progoni… uništili jednu veliku ideju” (pravdu, jednakost, solidarnost, slobodu…); Eto najcjelishodnijeg odgovora na pitanje o tome zašto, čemu i kome pisati danas i ovdje o jednom skoro trideset godina starom “nemilom događaju”; Ideja Bosne i Hercegovine počela je kopniti, nestajati kada su se oni koji su je branili, počeli ponašati kao oni koji su joj odlučili doći glave  (Senad Avdić; Start)

Kad živite od turizma, opasna je svaka prehlada

Kao gospodarska djelatnost, turizam je osjetljiviji čak i od poljoprivrede. Dok u poljoprivredi uglavnom ovisite o suncu i kiši, u turizmu ovisite i o sto drugih elemenata. Ono što se događa ove godine sa širenjem koronavirusa ozbiljno će ugroziti turizam, danas je već jasno – pitanje je samo koliko i kako. A s time i funkcioniranje država koje ovise o turizmu, kao što je Hrvatska.

Da ne biste krivo shvatili – turizam uopće nije loše imati. Kao radno intenzivna djelatnost vezuje velik broj neškolovane radne snage s kojom u ovo doba robotizacije ne znate što ćete. Traži i sezonske radnike, pa velik broj studenata može turizmu zahvaliti što mogu platiti studij i studentski život. Preko zime treba obnoviti objekte pa razni majstori imaju posla, od građevinara do keramičara i instalatera centralnog grijanja. Treba objekt i čuvati i pripremiti okoliš te posaditi cvijeće – od jednog hotelskog centra žive izravno ili posredno stotine ljudi. Neki će radi turizma naučiti jezike, drugi poći u kuhare i slastičare, tražene i dobro plaćene zanate, treći će projektirati bazene, a uostalom i sami turisti nas na neki način oplemenjuju. Učimo nove jezike, običaje, upoznajemo nove ljude. No turizam ima i neke mane. (Goran Vojković, Index.hr)

Merčep na slobodi

Povjesničar Dragan Markovina objašnjava da je vijest o prijevremenom puštanju Merčepa na slobodu malo koga iznenadila, što ga, kako kaže, ne čudi, s obzirom da se hrvatsko društvo i država, baš kao i sve ostale postjugoslavenske države, nikad nisu željele suočiti sa zločinima počinjenim u njihovo ime.

– Do takvih suđenja bi dolazilo isključivo kad se ona više nisu mogla izbjeći, maksimalno bi ih se otezalo, dopuštalo korištenje svih mogućih proceduralnih rupa osumnjičenicima. Puštalo ih se da bježe u Bosnu i Hercegovinu, što je bio slučaj s Glavašem, potom da se vrate kao da se ništa nije dogodilo. Čak i kad bi bili osuđeni poput Norca, provodili su vikende na slobodi, a u javnosti nisu značajno izgubili na ugledu. Redovno su konzumirali sve blagodati civilnog života, upravo poput Merčepa u Krapinskim Toplicama, a zločini zbog kojih su bili osuđeni, ne samo što nisu zaživjeli u društvenoj svijesti, nego su oni koji su ih nastojali ispričati, poput Olivera Frljića, gotovo prognani iz zemlje. Isto je vrijedilo i za haške optuženike i osuđenike, na čelu s Darijem Kordićem, koji je i danas poštovan građanin ove zemlje. (Dragan Markovina, Novosti)

Velika pobjeda ugroženih žena

Velik događaj za žene u Hrvatskoj ovog tjedna: više od deset zaposlenica Hrvatske udruge poslodavaca prijavilo je svog šefa Bernarda Jakelića zbog seksualnog uznemiravanja i dva tjedna kasnije on je morao otići iz HUP-a. Svaka vam čast na hrabrosti, učinile ste veliku stvar za sve zaposlene žene u ovoj zemlji.

Ako nema drugog načina da se šefovi nauče ponašati pristojno prema kolegicama, neka traže novo radno mjesto. No, tu je niz nježnijih načina na koji ih se može potaknuti da budu pristojni prema podređenima, na primjer objavljivanjem ovakve vijesti.

Riječ je o ultimativno prosvjetiteljskom događaju, na razini uvođenja pauka za krivo parkiranje po cijeni od 1200 kuna. Da je znao što mu se može dogoditi, Jakelić bi se vjerojatno suzdržao. Ali nije. Moć opija. (Snježana Pavić, Jutarnji list)

Prvo kremiranje u BiH 2021. godine

Na gradskom groblju Vlakovo još je u toku prva faza izgradnje prvog krematorija u BiH. Posljednjih mjeseci radovi su bili prekinuti zbog izmještanja kablova za struju, ali prema najavama iz KJKP Pokop, i to se privodi kraju, pa bi gradnja ovog značajnog objekta ubrzo trebala ponovo biti nastavljena. Plan firme je, ukoliko bude dovoljno novčanih sredstava, da krematorij započne s radom do konca ove godine.

– Dosta dugo smo čekali na to da Elektroprivreda izmjesti kablove. Zbog toga smo izgubili dragocjeno vrijeme, no, ovih dana se to privodi kraju i užurbano nastavljamo dalje. Nadati se da će radovi na izradi armiranobetonske konstrukcije biti završeni u naredna dva do tri mjeseca, a potom nas očekuje novi tender za izradu krova, fasade i unutrašnjih instalacija i sami radovi, kazao je Goran Cerić, direktor KJKP Pokop. (Oslobođenje)

 „Stairway to Heaven“ nije plagijat

Led Zeppelin je dobio dugogodišnji spor u pogledu autorskih prava, pošto je američki sud presudio da legendarni britanski rock band nije plagirao hit Stairway To Heaven, piše BBC.

Grupa je 2014. godine optužena da je ‘ukrala’ pjesmu Taurus američkog benda Spirit.Taurus je nastao 1968., tri godine prije nego što je napisan hit Stairway to Heaven.

Američki prizivni sud u San Franciscu potvrdio je prvostupanjsku presudu iz 2016. godine kojom je utvrđeno da Led Zeppelin nije kopirao popularni instrumental iz pjesme.

Stairway To Heaven redovito se pojavljuje na listi najvećih rock hitova ikada napisanih, a slučaj je jedan od najdugotrajnijih u glazbenoj industriji.

Da je utvrđeno suprotno, pjevač Led Zeppelina Robert Plant i gitarist Jimmy Page morali bi platiti milijunske iznose odštete.

Pjesmu benda Spirit napisao je gitarist Randy Wolfe, poznat kao Randy California, koji je preminuo 1997. Tužbu je 2015. pokrenuo zastupnik pokojnoga Wolfea, Michael Skidmore, optuživši Planta i Pagea za krađu. (Hina)