U Srbiji mjesecima traje nepravedna i u suštini nasilnička kampanja Aleksandra Vučića i njegove vlasti protiv televizije N1. Ukratko, Vučić nastoji ovaj nezavisni medij učiniti ili potpuno nevidljivim ili što manje prisutnim. Teška situacija beogradskih kolega izazvala je esnafsku solidarnost diljem regije. Društva u cjelini, a pogotovo novinarski sindikati i udruženja, ne vole kada se medijima uskraćuje pravo na postojanje i vidljivost.
Međutim, razvoj događaja u Bosni i Hercegovini pokazao je da Vučićeve intervencije u vrijeme i prostor možda i nisu toliko monstruozne. Odnosno, Vučić ne radi televiziji N1 ništa što širi kompanijski okvir te televizije ne radi drugima. U to smo se mogli uvjeriti u petak, 13. marta, kada je Federalna televizija odjednom misteriozno isparila iz Telemachovog izbornika. Nije je više bilo na visokoj pozicij broj tri, gdje joj je kao javnom servisu mjesto. Neki su građani primili i pročitali, a neki nisu, informaciju da je FTV s pozicije tri pomjerena na solidno 53. mjesto.
Šta se desilo? Telemach, ili United Media, ili kako se već ta grupacija zove, ima izvjesni interesno-finansijski konflikt s Federalnom televizijom. O tom sukobu nećemo ovdje prozboriti ni jedne, jer nas kao građane ne zanima. Ono što nam je interesantno jeste da je zbog privatnih razmirica dviju firmi javni servis gurnut duboko u protivničko polje, na nemjesto. Dakle, biranim tehničkim alatima i zloupotrebom provajderskog statusa, Telemach je uradio Federalnoj tačno ono što Vučić radi televiziji N1 – reducirao joj vidljivost, jer da nije tako, ne bi se televizije borile za što bolju poziciju na daljinskom upravljaču.
Činjenica je da Telemach svoje nesuglasice, odnosno konflikte s FTV-om može riješiti samo na dva načina. Ili direktnim pregovorima ili putem suda. Odlučili su se za treći, nasilnički i nedemokratski put i tako, umjesto da razriješe konflikt, praktično kaznili ljude koji su im poklonili povjerenje.
Time ne samo da su iznevjerena očekivanja građana koji ovoj firmi daju novac, nego su i prekršeni ugovori koje svako s Telemachom potpisuje. U jednoj ovako odgovornoj sferi javnog života poslovni interes firme ne smije biti jači od društvenog interesa građana. Očekujemo sada da profesionalci s N1 budu solidarni s drugima onako kako su drugi solidarni s njima. A da ne pričamo da po društvenim mrežama već cirkulira pitanje koje se tiče mentalnog zdravlja koliko i profesionalnih standarda –hoće li se već jednom Telemach posvađati s RTRS-om.