Memorandum 2   

Miloradu Dodiku je u provođenju memoranduma 2, u posljednjih nekoliko godina, svesrdno i nesebično, pomagao bivši srbijanski predsjednik Boris Tadić, što ne čudi budući da su njegovi autori Borisov otac akademik Ljubomir Tadić i njegov najbolji prijatelj Dobrica Ćosić, samoproglašeni otac nacije, i nekolicina akademika porijeklom iz BiH.

U nekoliko poglavlja detaljno su razrađeni osnovni pravci i ciljevi djelovanja političke elite Republike Srpske i Srbije, kako bi se vremenom Bosna i Hercegovina podijelila. Savjetuje se ozbiljno i osmišljeno političko i ekonomsko okretanje Srbije i RS-a prema Rusiji i sugeriše da treba iskoristiti njenu privrženost Srbima. U istom smislu preporučuje se fokusiranje na naklonost Grčke, Kipra, Italije, Španije, Danske i Norveške, čiji uticaj u evropskim tokovima nije zanemarljiv. Istovremeno se zahtijeva angažman na omalovažavanju političara iz zemalja koje podržavaju jedinstvenost BiH. (Senad Avdić, Slobodna Bosna)

Mora prestati mrcvarenje

Atak na Ustavni sud Bosne i Hercegovine – kao izraz eskalacije političke agresije na ovu zemlju i puzećeg državnog udara – nije dovoljno zaustaviti s olakašavajućim porukama: “neće biti rata”, “bh. država ostaje nedjeljiva”. Mora prestati mrcvarenje ovdašnjih ljudi i teror “Srpske” i “Herceg-Bosne” nad institucijama vlasti u BiH.  (Zija Dizdarević, Radio Sarajevo)

Skup u I. Sarajevu nadzirao Putinov diplomata

Sastanak srpskih kadrova iz institucija BiH još formalno nije bio završen kada se ispred zgrade Administrativnog centra Vlade Republike Srpske u Istočnom Sarajevu parkirao automobil Toyota s diplomatskim tablicama. U njemu je bio Alexey Semenikhin, viši savjetnik Ambasade Ruske Federacije u Sarajevu. Novinari su već bili „uklonjeni“ iz hodnika, pa je ruski diplomata, opkoljen službenicima Republike Srpske, proveden kroz vrata kroz koja će, koji minut kasnije, u kontra  pravcu proći – Milorad Dodik. (Avdo Avdić, Žurnal)

Melanholija ljevice

Antifašizam u Bosni i Hercegovini više nije, već dugo nije, društvena vrijednost. Shodno tome, nije ni poželjan. Nedavna zbivanja u Mostaru to potvrđuju. Rečena „zbivanja“ nisu bila potvrda iz koje se nešto može naučiti (kome do sada nije jasno, ne bilo mu nikad jasno), nego gola demonstracija moći. Moći koga, moći čega? Moći fašizma.

Dakle: tačka u kojoj je antifašizam značio preventivno djelovanje odavno je iza nas. Fašizam je pobijedio i on danas, još uvijek, antifašizam toleriše – ponegdje i ponekad. Koliko sutra, antifašizam će biti zabranjen, sa poznatim obrazloženjem – da je u pitanju najogavnija, podmukla verzija bezbožnog, titoističko-jugoslovenskog lijevog radikalizma. (Andrej Nikolaidis, Žurnal)

Događanje Boga

„U Crnoj Gori se dogodio Bog, a njegova živa crkva pokazala se u svoj svojoj moći i lepoti“. Ovako počinje uvodni tekst specijalnog dodatka Večernjih novosti od 9. februara 2020. godine, posvećenog kolektivnim molitvama (molebanima) i litijama koje SPC već dva meseca organizuje u Crnoj Gori u znak protest protiv Zakona o slobodi veroispovesti koji je usvojila crnogorska Narodna skupština. Pre više od tri decenije književnik Milovan Vitezović, govoreći na jednom mitingu pristalica Slobodna Miloševića u Beogradu, objavio je da se „dogodio narod“,1 što su organizatori tog i drugih u to vreme održanih sličnih mitinga odmah prihvatili kao njihovo efektno propagandno tumačenje. Jer je izraz „dogodio se narod“, koji će se zatim pojaviti i u obliku „događanje naroda“, nosio kratku i jasnu poruka da nova srpska vlast sa Miloševićem na čelu ne nameće narodu politiku koju je sama smislila, nego onu kojoj se okrenula slušajući glas naroda, izlazeći mu u susret. Sličnu propagandnu funkciju danas ima izraz „dogodio se Bog“, nastao po uzoru na Vitezovićev original, kojim se šalje poruka da protestni molebani i litije koje SPC organizuje u Crnoj Gori i Srbiji nisu plod nekog voluntarizma crkvenih vlasti nego ispunjavanje naloga s neba, od Boga, kome se povinuje i narod hrleći u svako doba i po svakom vremenu na ova protestna verska okupljanja. (Ivan Čolović, Tačno.net)

Knjiga koja je predvidjela korona virus

Ozloglašeni koronavirus (Covid-19), kojim je zaraženo više od 75.600 osoba, odnio je do sada 2126 života. U posljednjih nekoliko dana internet je postao opčinjen kada je otkriveno da se slična bolest spominje u romanu “The Eyes of Darkness” (“Oči tame”) američkog pisca Deana Koontza, piše Mashable.

Ljudi su na društvenim mrežama počeli objavljivati citate iz ove knjige, tvrdeći da je Koontz predvidio epidemiju ovog virusa, osobito jer u svom romanu spominje Wuhan kao epicentar zaraze o kojoj piše u knjizi.

Pisac u ovom trileru, koji je objavljen 1981. godine, virus naziva Wuhan-400, što je jeziva slučajnost, ali postoje velike razlike između stvarnog virusa koji je potekao iz ovog grada i onog koji je opisan u romanu.

Prva razlika je ta što je Wuhan-400 razvijen kao biooružje izvan samog grada s ciljem istrjebljenja ljudi. Zbog toga je stopa smrtnosti ovog virusa 100 posto, to jest, svi koji se zaraze njime umiru. Koronavirus, s druge strane, ima stopu smrtnosti od 0,2 posto. (Index.hr)

Nisam nacionalista, ali…

U petak, dan nakon proglašenja službenih nominacija za ovogodišnju prestižnu glazbenu nagradu Porin, vidno začuđen Jacques Houdek s fanovima je na svojoj službenoj Facebook stranici sasvim iskreno podijelio svoja razmišljanja.

Nominaciju u kategoriji za najbolju žensku vokalnu izvedbu ove godine dobila je I bosanskohercegovačka pjevačica Amira Medunjanin, što Jacquesu očito i nije baš najbolje “sjelo”.

– Nisam nacionalist, nemojte me pogrešno shvatiti, ali sjećam se da Toše Proeski nije mogao biti nominiran, a pjevao je na hrvatskom jeziku, pjesme hrvatskih autora, za hrvatske izdavače… (Jutarnji list)