RTRS: Draško Stanivuković, novi favorit

22. – 28. april 2024.

DODIK U RUSIJI: Sredinom sedmice je predsjednik RS-a Milorad Dodik sudjelovao na konferenciji dužnosnika za sigurnost koja se održavala u ruskom Sankt Peterburgu. Ne treba napominjati da je RTRS pratio svaki njegov korak i svaki susret, uključujući i onaj sa prvim bezbjednjakom Rusije Nikolajem Patrušovim. U ovome je forsirano naglašavana važnost Rusije podatkom kako je „Rusija peta, a bit će i četvrta ekonomija svijeta“, a koji je u nezavisnim analizama ocijenjen kao manipulativan, te navodom kako će „u budućnosti biti bitno biti Rusiji prijateljska zemlja“ (utorak, 23. april). Osim toga, i naglašavan je značaj samog Dodika na skupu riječima kako mu je pripala čast da govori među prvima i kako su od važnosti njegovi lični odnosi sa Putinom. No, slika nije baš bila u skladu sa ovim značajem, jer je prikazivala Dodika kako sjedi za stolom i čita govor koji ne slušaju pažljivo ni ljudi koji su sjedili najbliže do njega.

REZOLUCIJA O SREBRENICI: Razmatranje rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda je centralna tema u dnevnicima RTRS-a, i ove sedmice je njom doslovno ispiran mozak gledatelja – od teorija da je riječ o kazni za Srbe koji ne žele u NATO i nametanju kolektivne krivice (ponedjeljak, 22. april), preko krivičnih prijava protiv zvaničnika BiH koji su učestvovali u pripremi rezolucije (utorak, 23. april), napora za njeno osporavanje (srijeda, 24. april), do optužbi protiv Njemačke i drugih država, razmatranja ko je počeo rat, osporavanja kvalifikacije genocida… Ukratko, lakše je nabrojati stvari koje nisu spomenute u priči o rezoluciji, a ima ih samo dvije: sam tekst rezolucije i stanovište Međunarodnog krivičnog suda u Haagu o genocidu u Srebrenici.

DRAŠKO STANIVUKOVIĆ: Jedno lice koje nekada nije bilo moguće vidjeti na RTRS-u sad se uvrštava među one koji su rado viđeni. Riječ je o gradonačelniku Banje Luke Drašku Stanivukoviću, koji se ove sedmice od epizodne polako počeo pojavljivati u zapaženoj sporednoj ulozi. Ako i ima logike da se gradonačelnika nije moglo izbjeći prilikom proslave Dana grada Banje Luke, teško je ne primijetiti kako su mu u dnevniku te srijede (24. april) izjave emitirane čak tri puta u prilogu, te da je iz nekog razloga pitan i za izjavu povodom godišnjice egzodusa Srba iz Hrvatske u subotu (27. april). U istom dnevniku u kojem je davao izjavu na početku, Stanivuković se opet ukazao par minuta prije kraja, otvarajući plivački miting. Za kraj, RTRS je u nedjelju (28. april), bez ikakvih usputnih komentara kakvim obično počaste kandidate opozicije, objavio i vijest o njegovoj kandidaturi za novi mandat, i iz svega ovog bi politički analitičari mogli zaključiti puno toga o pozicioniranju stranaka i kandidata uoči lokalnih izbora u Banjoj Luci.

Ocjena: 1

BNTV: Čiji je kult jači?

22. – 28. april 2024.

ALEKSANDAR VUČIĆ: Primjetno je koliko BNTV nastoji svoje gledatelje poštedjeti kulta ličnosti Milorada Dodika, ali ne može se ne primijetiti da to kompenziraju stavljajući se u funkciju povlađivanja kultu ličnosti Aleksandra Vučića. To je najvidljivije u izvještavanju o lobiranju protiv rezolucije o Srebrenici u Ujedinjenim narodima, gdje BNTV nastoji što više naglasiti napore koje ulažu zvaničnici Srbije sa Vučićem na čelu, a uključujući u tome i druge predstavnike vlasti u Srbiji. Ovo je čak i implicitno rečeno u dnevniku od subote (27. april), doduše kroz riječi predsjednice stranke Narodni front Jelene Trivić koja je doslovno rekla da Dodik pokušava sebi pripisati Vučićeve zasluge. Poznavajući Vučićev ego i njegove navodno ne baš idealne relacije sa Dodikom, može se naslutiti viši nivo poruke koji ovo izvještavanje nosi.

ŠTA RADI VLAST: Svake sedmice BNTV donese nekoliko analitičkih priloga koji na pravi način kontekstualiziraju poteze vlasti. Ove je sedmice jedan od takvih priloga bio onaj o usvajanju zakona o imunitetu poslanika i delegata, predsjednika i potpredsjednika, te članova Vlade RS-a. Ovaj prilog, emitiran u petak (26. april), imao je najmanje tri snažne poante. Jedna je govorila o tome kako svi relevantni faktori osuđuju ovaj zakon, druga ga je slikovito predstavila kroz paralelu u kojoj je vidljivo koliko vlast želi zaštititi samu sebe dok „građane i sve koji misle drugačije“ uslovljava „zakonom o stranim agentima“, a treća je plastično na konkretnom poznatom primjeru dočarala implikacije ovakvog zakona po kojem – kako objašnjava BNTV – premijer Hrvatske Ivo Sanader nikad ne bi dospio u zatvor. Aktuelno, konkretno i razumljivo, objašnjeno na kvalitetan način i jasno shvatljivo za publiku.

TREBINJSKI PENZIONERI: Priče o korupciji i zloupotrebama na visokom nivou i sa velikim ciframa često su ljudima apstraktne i teško shvatljive. Zbog toga im je potrebno približiti anomalije sistema u kojem žive na blizak i plastičan način, što je BNTV naročito uspio u subotu (28. april) prilogom o dva udruženja penzionera u Trebinju – jednom koje okuplja 5.000 članova i drugom čiji je predsjednik ujedno i predsjednik aktiva penzionera vladajuće stranke u gradu. Mogu li se pogodovanje i zloupotreba prikazati jasnije nego kroz primjer u kojem udruženje sa 5.000 članova godišnje od grada dobije 10.000 KM, dok udruženje bez članova iz gradskog budžeta dobije između 70.000 i 100.000 KM na godišnjem nivou?

Ocjena: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA

Šta god da se dešava na nivou „visoke politike“, BNTV ne odustaje od svoje predanosti insistiranju na temama koje građane pogađaju direktno. Zaduženja, sukobi interesa, suđenja za korupciju, problemi u zdravstvu, zloupotrebe javnih sredstava… Ove sedmice je takve priloge teško i pobrojati, te uredništvu i novinarima BNTV-a stvarno treba čestitati na količini informacija koju donose u ovom smislu, a na čemu bi im pozavidjele i televizije sa daleko većim resursima.

S druge strane, RTRS postoji kao servis za potrebe vlasti i iz sedmice u sedmicu se iscrpljuje kreiranjem atmosfere kakvu vlast želi, a u takvoj atmosferi su građani uplašeni, zbunjeni i nemoćni da razaznaju istinu od laži. Možda ćete se gledajući dnevnik BNTV-a nasekirati zbog situacije u društvu, politici i ekonomiji, ali dugotrajno izlaganje RTRS-u dovodi u ozbiljan rizik od traumatizacije ili nekog oboljenja uzrokovanog stresom i strahom.

U ovome RTRS bukvalno služi cilju da niko ko ih gleda nije u stanju realno promišljati i tu se često dešavaju groteskne situacije, kao što u jednom te istom prilogu (subota, 27. april) Milorad Dodik izjavi kako cilj nije otcjepljenje teritorije, nego razgraničenje nadležnosti, dok svega pola minute nakon toga Nenad Nešić kao jedino rješenje navodi „mirnu disoluciju“. Ili, da u istom dnevniku imamo navod po kojem je „Banja Luka uvijek bila na pravoj strani istorije“ i posthumno proglašenje počasnim građaninom Momira Talića, oficira koji je pred MKSJ-om optužen za genocid, suučesništvo u genocidu, progone, deportaciju, istrebljenje, hotimično lišavanje života, mučenje…

Prethodno smo izdvojili odnose koje dvije televizije njeguju prema nekim političarima, i to vrijedi naglasiti: dok je RTRS u potpunosti podređen Dodiku, BNTV ipak potencira Aleksandra Vučića kao političara kojeg treba pretpostaviti Dodiku u izvještavanju. Zanimljiv je i odnos prema gradonačelniku Banje Luke Drašku Stanivukoviću, koji lagano postaje zvijezda RTRS-a u usponu, dok mu BNTV nije dao čak ni prostor za izjavu prilikom objavljivanja kandidature za drugi mandat – opredijelili su se za pedesetak sekundi izjave predsjednika njegove stranke Branislava Borenovića, iz čega se vidi jasno medijsko-političko repozicioniranje na ovom dijelu političke scene RS-a.

Odnos prema problemima građana je još jedno mjesto gdje su RTRS i BNTV demonstrirali međusobne razlike. Ove sedmice je primjer za to zahtjev građana u Banjoj Luci da se na jednoj kritičnoj tački riješi problem sigurnosti u saobraćaju novom regulacijom, snižavanjem dozvoljene brzine, opravkom asfaltnog sloja… Dok je BNTV u četvrtak (25. april) intervjuirao građane koji su se okupili sa svojim zahtjevima, za RTRS je problem riješen još dan ranije – postavljanjem policijskog prenosnog radara na tronošcu.

Od zabavnijih situacija, vrijedilo bi izdvojiti jednu od nedjelje (28. april) koja se tiče obraćanja članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović Ujedinjenim narodima. Naime, RTRS je javio kako će se Cvijanovićeva obratiti videolinkom jer nije bilo dovoljno vremena da osigura vizu za Sjedinjene Američke Države. U dnevniku BNTV-a je navedena izjava ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića koji je kazao kako će se on obratiti ukoliko Željka Cvijanović ne dobije vizu. Neko je, očito, informaciju prenio krivo.

Plus sedmice

RTRS

Prethodne sedmice smo u analizi centralnih informativnih emisija RTRS-a primijetili kako u danima kad je predsjednik na putu ili odmara od puta u njima zna biti i nekih primjesa stvarnih vijesti. Tako je bilo u petak (26. april) kada je čak pola dnevnika sadržavalo vijesti „sa terena“ koje uključuju izgradnju mostova u nekim lokalnim zajednicama, sajam ženskog poduzetništva, priloge socijalne i humane tematike… Naravno, i ovaj dnevnik je zažmirio na važne teme tog dana poput propuštanja roka državne vlasti da predaju listu reformi za Plan rasta, ali i ova polovina dnevnika od petka je mali bljesak onoga čega bi u centralnim informativnim emisijama jednog javnog servisa trebalo biti više.

BNTV

Ove se sedmice BNTV mogao pohvaliti sa dosta dobrih priloga, ali se izdvaja jedan o temi o kojoj se u našoj javnosti rijetko govori, a to su domovi za osobe starije dobi. U dnevniku BNTV-a od subote (27. april) vidjeli smo prilog o ovoj temi sa zanimljivog aspekta – iz vizure penzionera koji su penzije zaslužili u inostranstvu i kojima je daleko isplativije i prijatnije provoditi starost u svojoj zemlji i u staračkim domovima u njoj.

Minus sedmice

RTRS

Ne postoji ništa u dnevniku RTRS-a što bi se moglo poštedjeti propagandističke niti, pa čak ni sjajno takmičenje djece-inovatora za koje je najprije naglašeno kako su u njemu učestvovala „djeca iz Srpske, Federacije BiH, Srbije i Rusije“, a prilog je završen spomenom Mihajla Pupina kao čovjeka „od kojeg niko nije više volio Srbiju“. Toliko što se tiče mladih robotičara i inovatora i referenci koje im trebaju biti uzor u radu.

BNTV

Novinari BNTV-a su ove sedmice pokazali jako puno i uradili veliki broj priloga na kojima im valja čestitati. Ovosedmični minus u takvim okolnostima mora biti traženje dlake u jajetu i možda bi se mogao naći u istom dnevniku u kojem je emitiran i plus – u subotu. Prilog o tome imaju li radnici razloga za slavlje uoči praznika rada je opće mjesto novinarstva i, osim što popuni prostor u emisiji, ova tema odavno ne služi ničemu.