RTRS: Antimigrantski narativ
13. april 2026. – 19. april 2026.
IZNENAĐENJE U PONEDJELJAK: Ovu je sedmicu RTRS počela iznenađujuće dobrim dnevnikom kojeg se mora izdvojiti kao primjer sasvim prihvatljive informativne emisije prema standardima koji su prisutni u našem javnom prostoru, a pogotovo prema standardima izvještavanja kojih se drži javni televizijski servis RS. Za ovaj se dnevnik može reći kako je bio poprilično lišen manipulativnih i propagandnih elemenata kakvi inače karakteriziraju dnevnike RTRS, te da mu je informativna vrijednost bila daleko iznad standarda kuće. Moguće je prigovoriti primjetnu pristranost i ideološku obojenost na nekim mjestima, ali od vijesti u izborima u Mađarskoj, preko bloka međunarodnih vijesti, priloga o mjerama za obuzdavanje cijena goriva i gužvama na granicama zbog početka pune primjene sistema EES, pa do segmenta o obnavljanju ergele lipicanera kod Prnjavora ova je emisija funkcionirala kao kvalitetna cjelina koju vrijedi izdvojiti od svih drugih dnevnika koje smo posljednjih godina gledali na RTRS. Šteta je što ovakav dnevnik na javnom servisu nije pravilo nego incident.
ĐOKIĆ KAO SPOREDNI LIK U SVOM FILMU: U subotu smo gledali nešto što se ne viđa svaki dan čak ni u dnevnicima RTRS – vidjeli smo prilog o kongresu Socijalističke partije iz kojeg smo jedva mogli shvatiti da je riječ o kongresu jedne stranke, budući da je to ovlaš spomenuto tek u trećoj rečenici uvoda u prilog. U samom prilogu je lider ove partije Petar Đokić dobio tek trinaest sekundi za sterilnu izjavu u kojoj nije rečeno ništa o njegovoj stranci, nego smo čuli afirmaciju narativa koalicije predvođene SNSD-om: “Mi smo protiv politike bilo kakvog diktata, protiv bilo kakvog nametanja. Mi smo isključivo zato da se poštuju principi na kojima je izgrađena Bosna i Hercegovina i njena ustavna struktura, a ona proizilazi iz Dejtonskog mirovnog sporazuma.” Tako su i Socijalistička partija i njen kongres ostali u drugom planu priloga o njima: čak su i svi drugi govornici u prilogu, poput predsjednika stranke DEMOS Nedjeljka Čubrilovića i – naravno – predsjednika SNSD Milorada Dodika dobili više prostora za izjave od Đokića. Naivniji bi mogli pomisliti kako je riječ o loše urađenom prilogu, ali je jasno kako je riječ o jasnoj odluci da se “mlađeg” partnera u koaliciji i medijskim putem postavi na svoje mjesto.
TRUBAR: Dnevnik od četvrtka je počeo dramatičnim uvodom u prilog o ugroženosti srpskih povratnika u selo Trubar kod Drvara, nakon što su migranti koje hrvatske policijske snage vraćaju u BiH provalili u u lokalnu crkvu i nekoliko kuća. Iako su u prilogu mještani naglasili kako migranti “nisu nekog specijalnog nereda napravili” i kako su “odmarali, nisu nikakve štete napravili”, u uvodu u prilog je naglašeno kako su “napadima i neprijatnim situacijama Srbi u Federaciji izloženi godinama” iz čega se jasno iščitava politička instrumentalizacija događaja. Štaviše, u uvodu u sam dnevnik je istaknuto kako “federalna vlast šuti”, dok predstavnik mještana u prilogu izjavljuje kako je telefonom razgovarao sa federalnim ministrom unutrašnjih poslova “koji se čvrsto obećao da će se uključiti u ovaj slučaj”. Da se politička instrumentalizacija zaokruži RTRS se pobrinula izjavom predsjednika SNSD Milorada Dodika koji je naglasio kako ovaj slučaj “govori o federalnim vlastima i njihovoj policiji” i kako će im pomoći Republika Srpska. Nije jasno kako će osoba bez formalne funkcije u RS pomoći sigurnosti osoba u FBiH, a RTRS je propustila i postaviti pitanje zbog čega je državna granična služba potkapacitirana i koliko je to direktna posljedica politike koju predvodi predsjednik SNSD. Nema sumnje da je riječ o situaciji koja je neprijatna za srpske povratnike u FBiH i da su mještani sa pravom zabrinuti, ali u ovom prilogu je ostvaren “double win” za propagandu Dodikovog režima – napad na Federaciju i promocija antimigrantskog narativa kojeg je ovaj režim prepisao od političara poput Victora Orbana. Žalosno je što su stanovnici mjesta Trubar u tome samo puki objekt manipulacije.
Ocjena: 1
BNTV: Obmanjujuće tvrdnje vlasti
13. april 2026. – 19. april 2026.
SRBIJA I SAD: U četvrtak je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić telefonski razgovarao sa zamjenikom američkog državnog sekretara Cristopherom Landauom, nakon čega je saopćio kako će “Srbija i Amerika nastaviti da razvijaju strateško partnerstvo”. U udarnom prilogu u dnevniku je BNTV izvijestila o ovome susretu, te navela kako su Vučić i Landau razgovarali o jačanju energetske bezbjednosti i aktuelnim geopoličkim prilikama. Osim toga, u okviru istog priloga je rečeno i kako ministar finansija Srbije Siniša Mali boravi u Washingtonu, te je očigledno kako BNTV daje značajan prostor odnosima Srbije i SAD koje, uzgred, RTRS u potpunosti ignoriše.
POPUST NA GORIVO: U nekoliko navrata ove sedmice BNTV je kritikovala mjere vlasti u RS za ublažavanje rasta cijena goriva. Izvještavanje o ovom pitanju se poklapa sa opozicionim stavovima, pa su najčešći sagovornici bili predsjednik SDSD Branko Blanuša i zastupnik PDP u NSRS Bojan Kresojević. Blanuša je skrenuo pažnju na obmanjujuće tvrdnje vlasti o procentu akciza koji se vraćaju građanima, te je mjere nazvao “ponižavanjem građana”. Kresojević je u subotu ocijenio kako je 10 kf po litri goriva koje će vlasti RS vraćati građanima “samo mrvica” od onoga što će se u budžet sliti usljed drastičnog porasta cijena goriva i da je vlada RS “jedina u regionu i svijetu koja zarađuje na krizi”. Ovi prilozi jesu bili korisni i informativni, ali bi bilo bolje da je medij više insistirao na mišljenjima nezavisnih eksperata te grafički ilustrirao formiranje cijena goriva i odnos “popusta” prema ukupnim dodatnim budžetskim sredstvima koja će donijeti povećanje cijena naftnih derivata. Time bi se dobio puno kvalitetniji sadržaj i pojačala percepcija neutralnosti.
DAVNA OBEĆANJA: U izbornoj godini, a nakon što je vlada RS osigurala kreditna sredstva na londonskoj berzi, moguće je čuti brojna obećanja o novim investicijama, infrastrukturnim projektima i radnim mjestima. U vezi s tim, BNTV je u petak emitirala šestominutni (!) prilog u kojem je napravljena svojevrsna revizija sličnih obećanja i najava iz kampanje za izbore 2022. godine. “Gdje su nestale ranije obećane milijarde maraka?”, bio je uvod u prilog u kojem je bijeljinska televizija uporedila obećanja sa stvarnim stanjem na terenu – od generalnih obećanja vezanih za energetske projekte i nisku cijenu struje, pa do konkretnih nerealiziranih projekata poput onog o ulaganju milijarde eura u Foču do koje se trenutno može doći samo makadamskim putem. Nije bilo ništa ni od autoputeva prema Višegradu i Trebinju, tunela i gondola na Romaniji i Jahorini, gasifikacije Sokoca… Ono što je posebno vrijedno u jeste korištenje stvarnih arhivskih snimaka obećanja koja je davao Milorad Dodik, što daje i dokumentarističku vrijednost prilogu ali i pojačava kontrast između obećanog i ostvarenog.
Ocjena: 9
KOMPARATIVNA ANALIZA
Sedmica je počela refleksijama na izborni debakl Viktora Orbana u Mađarskoj, što je u ponedjeljak bila udarna vijest na obje televizije, ali iz različitih perspektiva. Dok je RTRS izvještavala odmjereno i brižno navodeći i kako Orban još nije rekao posljednju riječ u politici, BNTV je bila puno energičnija, opisujući događaj kao “politički potres u Mađarskoj” uz ocjenu kako “ni Trump ni Putin nisu pomogli Orbanu da ostane na vlasti” što bi se moglo protumačiti i kao svojevrsna referenca u unutarnjepolitičke svrhe. Već u ponedjeljak smo na RTRS mogli čuti kako “analitičari i diplomate smatraju da odnosi Republike Srpske i Srbije sa tom zemljom neće biti drastično promjenjeni”, dok je BNTV već istog dana ocijenila kako bi promjena vlasti u Mađarskoj “mogla imati značajne posljedice po političku poziciju Milorada Dodika i vlast u Republici Srpskoj”. Ovu ocjenu je BNTV naročito razradila u nedjelju, u opširnom prilogu u kojem se najavljuje kako će se novi mađarski premijer “obračunati sa nezakonitim radnjama dosadašnje vlasti”, što otvara pitanje projekata koji su u RS otpočeti “na netransparentan način i zahvaljujući ličnim odnosima”.
Iz različitih uglova je sagledano i potpisivanje sporazuma Elektroprivrede RS i preduzeća Elektrogospodarstvo iz Slovenije kojim je izbjegnuta skupa arbitraža i završen višedecenijski spor o dugovanjima i isporuci električne energije Sloveniji, koja ima značajan udio u izgradnji RiTE Ugljevik. Ovaj je dogovor RTRS ispratila u trijumfalističkom maniru kao uspješno rješenje dugogodišnjeg spora naglašavajući “dijalog i odgovoran pristup”, te prikazujući vlast RS kao ključnog aktera koji je omogućio rješenje. Istu temu BNTV tretira kroz prizmu štete i odgovornosti vlasti, ističući stotine miliona eura duga i spočitavajući zakašnjelu reakciju vlasti. U svakom slučaju, čini se kako je činjenično stanje takvo da je izbjegavanjem arbitraže napravljena ušteda ali i da je neblagovremenim reagovanjem došlo do gomilanja dugova koji su mogli biti manji. Za cijelu sliku bi nam ovdje trebao neki treći medij koji će objektivno posložiti sve činjenice vezane za ovu temu, pošto je iz izvještavanja i RTRS i BNTV ovdje vidljiva selektivna interpretacija.
Ono što je ove sedmice bilo jako upadljivo izraženo jeste potpuno ignorisanje državnog nivoa vlasti od strane RTRS – bez izvještavanja ove televizije je protekla posjeta predsjednika Austrije našoj zemlji, a učešće Predsjedništva BiH na diplomatskom forumu u Antalyji je svedeno samo na spominjanje učešća “srpske članice” ovog tijela Željke Cvijanović, bez spomena Predsjedništva i njenova druga dva člana. “Željka Cvijanović, srpski član Predsjedništva, učestvovala je na radnom doručku sa predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoganom”, rečeno je u subotu, bez ikakvog nagovještaja s kim je Cvijanović učestvovala na spomenutom doručku. Za razliku od RTRS, BNTV je o posjeti austrijskog predsjednika i odlasku Predsjedništva BiH u Antalyu izvijestila profesionalno i korektno.
Za kraj, vrijedi obratiti pažnju na način na koji su dvije televizije izvještavale o komemorativnom događaju u Donjoj Gradini. Ovom događaju je RTRS u nedjelju posvetila tačno polovinu dnevnika uz snažan političko-mobilizacijski diskurs koji je potpuno podređen dnevno-političkoj eksploataciji zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu. Samo u takvom kontekstu je moguće čuti izjavu Milorada Dodika kako je “njemačka ideologija i danas živa, samo je metodologija drugačija” i pitanja “Zašto danas niste tu? Zato što su neki drugi ljudi ovdje, jel’? Zato što se ne slažete sa politikama Republike Srpske? Jel’ se ne slažete možda s politikom nove Trumpove administracije?” koja javna televizija ne propituje nego afirmira i amplificira.
Ono što se može zamjeriti obje televizije jeste naglašavanje broja od 700.000 žrtava jasenovačkog logora i afirmacija tog broja kao jedinog tačnog iako u relevantnim historijskim izvorima postoji konsenzus o broju od stotinu hiljada žrtava koji zločine u Jasenovcu ne čini ništa manje stravičnim. Ipak, postoji stanovita razlika u navođenju brojki stradalih – BNTV je navela broj od 137,000 ubijenih antifašista, dok se u brojkama koje je navela RTRS antifašisti iz nekog razloga ne spominju.
Ključna razlika u tretmanu ove vijesti ipak leži u činjenici da je BNTV ignorirala obraćanje Milorada Dodika, te implicitno navela kako je Dodik “i ovog puta zloupotrijebio komemorativni skup” te skrenula pažnju na činjenicu kako je ovaj političar svojevremeno Hrvatskoj predao jasenovačku historijsku građu. Isto tako, primjetna je i značajna razlika u hijerarhiji govornika – dok je na RTRS najviše pažnje posvećeno onome što je rekao Dodik, na BNTV je to bio govor Aleksandra Vučića.
Plus sedmice
RTRS
Dnevnik emitiran u ponedjeljak je sam po sebi plus sedmice, mjeseca i vjerovatno godine, a poseban plus zaključuje prilog o zastojima na granicama koje je prouzrokovao početak primjene EES sistema na granicama EU. Za razliku od ranijeg izvještavanja o ovoj temi u kojem se nastojalo manipulirati sa uzrocima i posljedicama zastoja i koristiti ovo pitanje u unutrašnje dnevnopolitičke svrhe, prilog kojeg smo gledali u ponedjeljak je bio profesionalan, koristan i informativan, te može poslužiti kao primjer korektnog i odgovornog izvještavanja u dnevnicima RTRS.
BNTV
Uloga BNTV u demokratiji u RS je jednostavno nemjerljiva, a to nam je jasno dato do znanja ove sedmice u najmanje četiri priloga u kojima se propitivalo funkcioniranje demokratije u ovom entitetu kroz njegove najveće anomalije. Najprije smo u ponedjeljak vidjeli prilog o takozvanim “papcima”, odnosno poslanicima koji po osvajanju mandata mijenjaju stranačke dresove, a u danima koji su uslijedili vidjeli smo propitivanje predsjedničkih privilegija koje koristi Milorad Dodik iako više ne obnaša funkciju predsjednika RS (srijeda), zatim prilog u kojem se problematiziraju svrha i uloga mnogobrojnih savjetnika u institucijama (petak), te segment o formiranju marionetskih stranaka čija je uloga podrška vladajućem režimu (nedjelja). Apsolutni plus za ovu sedmicu, ne samo u izvještavanju ovog medija nego u ukupnom javnom prostoru BiH.
Minus sedmice
RTRS
Samo na RTRS u istoj emisiji možete čuti poruke sa obilježavanja stradanja u genocidu i poruke “nikad više” i vidjeti humanizirajući prilog o brizi za zdravlje osobe koja je osuđena za genocid.
BNTV
U ponedjeljak je BNTV u zadnjoj trećini dnevnika emitirala prilog o tome kako u svakodnevnoj upotrebi latinica potiskuje ćirilicu, pogotovo u digitalnom svijetu. Istaknuto je kako je ćirilica vijekovima bila temelj “pismenosti, kulture i identiteta srpskog naroda” što je neosporno, baš kao što i van svake sumnje postoji potreba za očuvanjem i njegovanjem ovog pisma. Međutim, prilog BNTV na kraju upada u problematične vode zaključkom kako je “Zakon o zaštiti ćirilice iz 2022. godine ostao samo mrtvo slovo na papiru” i kako bi trebalo “izričito zakonom o službenoj upotrebi jezika i pisma predvidjeti da je u službenoj upotrebi srpski jezik i ćirilično pismo i dati određene poreske i druge olakšice onima koji se koriste tim pismom”. Ovo jednostavno nije moguće prema ustavnim principima o ravnopravnosti jezika i pisma, što cijeli prilog čini suštinski promašenim. Za očuvanje i njegovanje ćirilice su potrebne edukacija, podizanje svijesti i drugi načini promocije, ali mehanizmi koji bi istovremeno podrazumijevali diskriminaciju drugih jezika i pisama nisu mogući, čega bi novinari i urednici trebali biti svjesni.
