RTRS: Novinarstvo kao patologija

1. septembar 2025. – 7. septembar 2025.

POVRATAK U ŠKOLU: Prva sedmica septembra je vrijeme početka školske godine, pa je i RTRS pri kraju dnevnika u ponedjeljak imala priloge posvećene ovoj temi. Blok je počeo naglašavanjem toga kako je vlast osigurala besplatne udžbenike za 43.000 učenika, a nastavio se neopisivo simpatičnom izjavom dječaka koji se zove Vukman „i ide u plvi lazled“. Međutim, uslijedio je pravi horor, budući da se RTRS u nastavku priloga koji je počeo sa prvačićima bavila srednjom školom unutrašnjih poslova koju krasi „ljubav prema otadžbini, uniformi i Srpskoj“, u kojoj se „sa generacije na generaciju prenosi zakletva da će čuvati i braniti svoju republiku“, čiji učenik u prilogu kaže „volim uniformu i odrastao sam uz nju“, te iz koje je ove godine „odabrano petnaest učenika koji će školovanje nastaviti na vojnoj akademiji u Beogradu“. Ako u istom prilogu čujete riječi „prvačići“ i „uniforma“ a da se pri tome ne radi o školskim keceljama, onda bez sumnje gledate simptome patologije u novinarstvu koja je samo dio šireg i dubljeg problema u društvu.

ISTO, A RAZLIČITO: U sjeni diskusije oko toga da li je nova vlada RS legalna i legitimna, promiče činjenica da je riječ o vladi u kojoj bi trebalo sjediti tri četvrtine ministara iz starog saziva i da se to predstavlja kao velika promjena. Zato je u utorak bilo prilično zabavno gledati kako RTRS u razgovoru uživo sa Miloradom Dodikom prenosi njegovo objašnjenje za izbor takve vlade, sa faktički istim ljudima, u kojem kaže da se „ekspoze odnosi na godinu dana, na našu želju da u godini dana osjetimo promjenu“, dok skoro već u narednoj rečenici odbacuje kritike opozicije kvalifikacijom da njeni predstavnici „ništa novo ne govore – isti ljudi, iste ličnosti“. Bila je to lijepa prilika da novinari pitaju kako „isti ljudi u vladi“ donose promjenu a „isti ljudi u opoziciji“ nemaju ništa novo za reći.

MAĐARSKI MEDIJI: Komentarišući Dodikovu posjetu Budimpešti i sastanak sa mađarskim ministrom vanjskih poslova Peterom Szijjartom, RTRS je u petak javila kako je Szijjarto „jasno dao do znanja briselskoj administraciji da zvaničnicima u Budimpešti niko neće nametati mišljenje“ te da su njegove poruke „snažno odjeknule u mađarskim medijima“. Inače, kada su politički indikatori u pitanju, mađarski mediji se prema indeksu medijskih sloboda Reportera bez granica nalaze na 124. mjestu u svijetu, daleko ispod Bosne i Hercegovine čijem lošem statusu najviše doprinose upravo mediji koji uzore za svoje izvještavanje vide u onima mađarskim, te režim koji na takav način kreira političko-medijski ekosistem u RS.

GARAVICE: U subotu je obilježena godišnjica zločina na Srbima na bihaćkim Garavicama. Prema ozbiljnim historijskim izvorima na tom mjestu je ubijeno ukupno tri hiljade Srba, Jevreja, komunista, ali prema izvještavanju RTRS je riječ o „dvanaest hiljada, po nekima čak i sedamnaest i po“. Inače, Bihać je 1941. imao ukupno tridesetak hiljada stanovnika, ali da se pokaže besmisao ovog narativa kao i tvrdnje iz priloga „da se o pokolju dugo poslije Drugog svjetskog rata nije pričalo“ ne treba ići dalje od izjave jednog sagovornika koji u kameru govori da se o zločinu „počelo pričati tak kad je počeo ovaj rat, prije se nije smjelo zbog milicije“ dok mu se u pozadini nalazi kompleks od petnaest monumentalnih spomenika žrtvama zločina, djelo vrhunskog jugoslovenskog arhitekte Bogdana Bogdanovića. Svaki od ovih spomenika je visok preko pet metara i sadrži tridesetak tona betona, a postavljeni su iako se „nije smjelo od milicije“ kako nas uvjerava RTRS.

Ocjena: 1

BNTV: Istinski javni servis

1. septembar 2025. – 7. septembar 2025.

SNSD I SAD: Dok vlast na sve načine pokušava prikazati svoj čvrsti i beskompromisni stav prema međunarodnoj zajednici, BNTV je u utorak prenijela kako se „Dodik barem četiri puta sastao sa [visokim predstavnikom Christianom] Schmidtom“ te kako se pregovara o njegovom povlačenju iz politike. U istom prilogu je navedeno i kako članica predsjedništva BiH Željka Cvijanović putuje u Washington u pratnji Dodikove lojalne diplomatkinje Ane Trišić Babić da bi razgovarala o izlasku iz trenutne situacije u kojoj se nalazi vlast u RS. Dodatno, u petak smo čuli i kako su SNSD-ovi kadrovi sa Schmidtom prisustvovali prijemu u američkoj ambasadi u Sarajevu iz čega javnost može zaključiti kako Dodikov režim i nije baš toliko isključiv kad su „stranci“ u pitanju koliko se to želi prikazati.

KUMOVSKA ZGRADA: U nekoliko navrata se ove sedmice BNTV bavila i zaustavljanjem kupovine zgrade za smještaj Uprave za indirektno oporezivanje BiH u Banjoj Luci. U srijedu je javnost upoznata sa tim kako je sud kao preuranjenu odbacio žalbu pravobranilaštva na transakciju kojom bi preko stotinu miliona maraka trebalo biti plaćeno za kupovinu zgrade u vlasništvu kuma Milorada Dodika. Iako je ovu žalbu BNTV u startu ocijenila kao moguću „namjernu grešku“ kojom bi se omogućila kupovina zgrade i postvila pitanje „da li će pravobranilaštvo ići linijom manjeg otpora“, u petak je uslijedilo i korektno pojašnjenje kako je preuranjena tužba bila samo neophodni način da se odgodi isplata, dok će uslijediti nova tužba koja će problematizirati moguće nezakonito pogodovanje. Građani su dobili kompletnu sliku dešavanja, a BNTV će sigurno nastaviti pratiti ovaj proces.

PRIVATNI VS JAVNI INTERES: U našim analizama često ističemo kako BNTV javni interes potencira nemjerljivo više nego javna televizija koju građani plaćaju svojim novcem. Jedan tipičan i doslovan primjer ovakvog pristupa smo vidjeli u subotu u prilogu koji govori o privatnom poslovnom poduhvatu gradonačelnika Istočnog Sarajeva Ljubiše Ćosića. Naime, prema BNTV, Ćosić je osnovao preduzeće za proizvodnju solarne energije i dobio neophodne dozvole, dok u isto vrijeme propada plan javnog preduzeća za izgradnju solarnog parka. Iako je gradonačelnik u izjavi za televiziju pokušao objasniti kako je preduzeće u vlasništvu njegovog oca, jasno je da je u pitanju pretpostavljanje privatnog (vlastitog) interesa javnom, što je čest motiv u prilozima BNTV.

PROBLEMI GRAĐANA: U Novom Gradu je grupa roditelja nezadovoljna zbog premještaja omiljenog učitelja (ponedjeljak), a zbog nelegalnih radova i malverzacija s parcelama se stanovnici ovog grada bore i sa izlijevanjem rijeke Une (petak). U Brezovom Polju mještani trpe zbog lošeg snabdijevanja vodom (srijeda), a bolnici u Doboju nedostaje tehničara a radnici su „premoreni i poniženi“ (subota). Sve su to problemi građana za koje su potrebni mediji kako bi se nadležni alarmirali i kako bi se pristupilo njihovom rješavanju, a takav televizijski medij u RS trenutno predstavlja BNTV.

Ocjena: 7

KOMPARATIVNA ANALIZA

I ove je sedmice BNTV imala nezahvalan posao prenositi građanima ono što im RTRS prešućuje ili što im prenosi na manipulativan način po ukusu vlasti. Vjerovatno najeklatantniji primjer toga smo vidjeli u subotu prilikom izvještavanja o napadu na opozicionog političara Branimira Borenovića koji se desio u Banjoj Luci u petak naveče.

Na BNTV je ovo bila udarna vijest i posvećene su joj četiri minute. Prilog je počeo policijskim saopćenjem o napadu, a zatim je uslijedila Borenovićeva izjava i opis događaja, nakon čega je BNTV podsjetila kako je ovaj političar „u posljednje vrijeme često ukazivao na afere“ i upozorila na „intenzivna etiketiranja i verbalno nasilje“ koje na račun opozicije iznosi vlast. S druge strane, za RTRS je ovo bila treća vijest u dnevniku, tek u njegovoj osmoj minuti nakon dva priloga o obilježavanju zločina iz Drugog svjetskog rata na Garavicama i u Jasenovcu. Već takav pristup puno govori o prioritetima RTRS kao glavnog kanala za spomenuto etiketiranje i verbalno nasilje.

Zanimljivo je kako posjeti Željke Cvijanović RTRS ne pridaje pažnju, što svakako treba uočiti kada govorimo o stvarima koje ova televizija prešućuje. Iako je u pitanju veoma značajna diplomatska aktivnost, iz nekog razloga ona za RTRS prolazi u tišini. Kad već govorimo o međunarodnim diplomatskim aktivnostima, vrijedi primijetiti kako se RTRS nije osvrnula ni na potpisivanje vojnog pakta između Slovenije i Hrvatske. Iako je povod za sklapanje ovog pakta, između ostalog, i kriza u Bosni i Hercegovini, pažnja koja u sličnim situacijama na RTRS zna graničiti sa histerijom je ovoga puta izostala.

Među temama u kojima su se ove sedmice najjasnije vidjele razlike između ove dvije televizije bila je i prodaja koncesije za eksploatisanje uglja u Ugljeviku, koju je vlada RS otkupila za 240 miliona maraka. Ovu transakciju je BNTV u četvrtak opisala kao kupovinu od „Dodikovog prijatelja Rašida Serdarova“ u kojoj je „Srpska za ono što je dala maltene džaba sada skupo platila 240 miliona maraka kako bi ugalj vratila rudniku“, a izračunato je i kako je „svaki građanin Serdarovu platio 400 KM“. Prilog o ovom poslovnom poduhvatu je RTRS počela skoro komično, slavodobitno počinjući s informacijom kako su radnicima koji su trpjeli zbog krize oko uglja uplaćeni doprinosi. Javna televizija se nije bavila time kako je došlo do neplaćanja doprinosa, a iznos od 240 miliona je spomenut tek uzgred u ovom prilogu koji je emitiran tek početkom druge polovine dnevnika.

U četvrtak je objavljeno i kako veto kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS na odluku o referendumu u RS nije prošao, te kako će ovo pitanje vjerovatno završiti na Ustavnom sudu. Međutim, sjednicu Vijeća naroda je obilježio i incident u kojem je jedan član vijeća prijetio delegatu Dževadu Mahmutoviću. Prema onome što se moglo saznati iz drugih medija, došlo je i do policijske intervencije, ali ni RTRS ni BNTV nisu spomenule ovaj incident.

Među stvarima koje nijedna televizija ne spominje su i dalje studentski protesti u Srbiji. Ovi protesti se mjesecima ignorišu u dnevnicima obje televizije, pa je tako izostalo adekvatno pokrivanje nereda koji su u subotu izbili u Novom Sadu. Idućeg dana su obje televizije samo izvijestile „o okupljanjima građana koji se protive blokadama“, uz manje-više identičan sadržaj, leksiku i ton – po svemu sudeći je riječ o zvaničnim saopćenjima vladinih medija iz Srbije. Širi pogled na dešavanja u Srbiji je očito zabranjena zona i za RTRS i za BNTV.

Sve u svemu, iza nas je još jedna sedmica u kojoj su građani RS svojim novcem plaćali javnu televiziju koja je dala sve od sebe da ih dezinformiše, dok su prave informacije morali potražiti negdje drugo.

Plus sedmice

RTRS

U nedjelju se u dnevnike RTRS stidljivo uspio uvući zanimljiv i koristan prilog o mogućim mjerama protiv zagađivanja okoline, uz primjere rješenja iz drugih država. Doduše, i ovdje je fokus bio na kažnjavanju građana, kao da već nisu dovoljno kažnjeni što svojim novcima finansiraju ispiranje vlastitih umova.

BNTV

U dnevnicima domaćih televizija najprijatnije momente predstavljaju prilozi o temama koje su na višem i naprednijem nivou od plitke političke svakodnevice. Upravo takav je bio prilog iz dnevnika BNTV od nedjelje u kojem je ova televizija govorila o temi mentalnog zdravlja, ukazujući na pojavu da sve više ljudi savjete iz oblasti psihologije traže od vještačke inteligencije. Koliko god bio koristan u brojnim poslovima, ChatGPT nije mjesto gdje treba tražiti psihološku pomoć i treba čestitati BNTV na prepoznavanju teme.

Minus sedmice

RTRS

Skoro pet minuta dnevnika u srijedu posvećeno je javljanju uživo s otvorenja banje u Srpskim Toplicama ili Gornjem Šeheru, u kojem je navedeno kako se u okolini Banje Luke „nalazi nekoliko desetina toplih termalnih izvora koji su prava blagodat i zbog kojih je Banja Luka, po nekima, kažu i nastala, a po tome gotovo sigurno i nosi svoje ime“. Međutim, riječ „banja“ u imenu Banje Luke nema nikakve veze sa banjama i termalnim izvorima, i nije čak niti imenica nego stariji oblik pridjeva „banska“. U moru dezinformacija kojima RTRS zatrpava javnost ova greška budi tračak nade da one možda ponekad nisu rezultat loše namjere nego čistog neznanja.

BNTV

Jasno je da apsolutno slobodni i nezavisni mediji ne postoje, ali iako u izvještavanju o domaćim dešavanjima pokazuju impresivnu dozu slobode, kod BNTV se tačno i oštro vidi granica dokle se smije ići u izvještavanju o dešavanjima u Srbiji što im kvari dojam i ocjenu.