Turske serije su već neko vrijeme jako popularne na našim prostorima. Bez obzira na broj epizoda, gledatelji im se uvijek rado vraćaju i traže još. Vjerovatno ste se i sami pitali u čemu je tajna njihovog uspjeha.

Najgledanija turska serija u Bosni i Hercegovini bila je Muhteşem Yüzyıl (Sulejman Veličanstveni). Samo tokom prvog dana prikazivanja bila je najbolje ocijenjena TV serija u Bosni i Hercegovini. Pored nje, veliki uspjeh kod nas doživjele su i serije 1001 noć,  Ezel, Kako vrijeme prolazi, Strasti Orijenta, a u skorije vrijeme Fazilet i njene kćeri, Crna ljubav i Azra.

Turski režiser Sinan Öztürk naveo je zašto smatra da su ove serije popularne: „Turske serije su veoma popularne u Južnoj Americi. Mislim da to ima neke veze s partnerstvom, ali i sličnostima. Južna Amerika je religiozna i ima prilično konzervativnu strukturu. U našim serijama također postoji određena granica, konzervativne vrijednosti ka kojima se pomalo i teži. Dakle, golotinje i sličnih stvari nema u turskim serijama. Mislim da razlog velike popularnosti turskih serija leži u zajedničkim crtama koje Turska ima sa zemljama u kojima su turske serije najpopularnije. To su konzervativnije zajednice poput Južne Amerike, Bosne i Hercegovine, Srbije, Balkana općenito. Porodice mogu gledati ovakve serije sa svojom djecom. Kada sam ja bio dijete, u Turskoj su bile popularne brazilske TV serije. Ovdje se dogodila slična situacija što se tiče ekspanzije određenih serija. Prije nisam mogao shvatiti uzrok, ali sada kad razmišljam o tome, razumijem. S jedne strane, Turska je zemlja koja proizvodi ogromne količine sadržaja (mislim da su Indija, Amerika i Turska zemlje koje proizvode najviše sadržaja u svijetu) i stoga želi da osigura potreban kvalitet. U ovom sektoru postoje ozbiljni ljudi. Vizualizacija pronalazi svoj smisao kada dođe u dodir sa dobrim scenarijem.”

Turski glumac Volkan Kıran nam je također pružio objašnjenje velike gledanosti turskih serija: „Turska ima veoma široku kulturu, postoji mnogo različitih priča koje se, htjeli – ne htjeli, preslikavaju u serijama. Mislim da ključ popularnosti leži upravo u tome: pričama koje oslikavaju stvarni život.”

Ekspanzija turskih serija počela je 1999. godine, a  popularnost, koju su zadržale i danas, dostižu tek nekoliko godina kasnije. U 2017. godini turski TV izvoz zaradio je 350 miliona američkih dolara, čime je ova zemlja službeno označena kao drugi najveći izvoznik drame na svijetu nakon SAD-a. Prema generalnom sekretaru TEA-e Baderu Arslanu, godišnji prihod Turske od TV izvoza premašit će milijardu američkih dolara do 2023. godine.

Turske serije kao ogledalo društva

TV serije su zapravo djelimični odraz posljednjeg razdoblja društva. Volkan Kıran ističe da stvarnost nije mnogo drugačija od serija, ali, naravno, postoje izuzeci: „Većina serija oslikava stvarno stanje, tačnije ima sličnosti sa stvarnim životom. Ipak, postoji neznatan broj onih koje se uveliko razlikuju od stvarnog života.”

Sinan Öztürk napominje da publika želi vidjeti urbanizaciju, što serije, naravno, i pokušavaju ponuditi, ali da to „ne prikazuje uvijek pravo stanje”. Ranije su se serije bavile pitanjem „Šta je pravda?”, a u današnjim serijama je fokus prešao na pitanje „Ko će pobijediti u ovoj igri?”. Što će reći da su se ranije serije bavile pravdom kao glavnim motivom, no sada pokazuju ko je moćniji, pametniji i „bolji u igri”. O ovoj promjeni najbolje svjedoče serije krimi žanra. Ono što je interesantno jeste činjenica da su u različitim zemljama serije različitih žanrova najpopularnije. Tako su u Turskoj najpopularnije krimi serije i historijske drame, a u Južnoj Americi su to ljubavne drame pune zapleta baš kao i na Balkanu.

Društvena TV se pojavila u prvoj deceniji 21. stoljeća zahvaljujući nekontroliranom i eksponencijalnom razvoju društvenih medija. Kao rezultat interaktivne prirode platformi društvenih medija, probijene su tvrde granice među ljudima koji su bili unutar različitih slojeva životnog ciklusa televizijskog sadržaja. Zbog toga su postale moguće interakcije i dijalozi među proizvođačima sadržaja, izvođačima, oglašivačima i gledateljima. Odnosno, rođena je nova platforma na kojoj emisije plasiraju profesionalci iz industrije, dok gledatelji izražavaju svoje mišljenje bilo jedni drugima ili određenim profesionalcima koji su vezani za tu emisiju preko platformi društvenih medija.

„Postoji veza sa gledateljima, odnosno prate se njihove reakcije. Kako u svijetu, tako je i u Turskoj prisutan rejting sistem, sistem ocjenjivanja koji se mjeri preko gledanosti televizije. Ukoliko niste na tzv. otvorenim kanalima, digitalnim platformama poput Netflixa, Amazona, BluTV-a…, uspješnost serije vam je također važnija, jer rejting sistem odlučuje da li će vaša serija živjeti ili umrijeti. Stoga, ako se sektor vrati preko oglašavanja, ako niste gledani, kompanije se ne oglašavaju u trenutku kada se emitujete. Ukratko, rejting je veoma važan faktor, čak jedini faktor koji je važan za život serije, ali to, naravno, ne znači da neka serija nije dobra ukoliko nema dobar rejting. Postoji mnogo faktora koji utiču na to: dan izlaska serije, konkurentna serija s kojom se suočava… Postoje izuzeci, odnosno svjedoci smo da postoji mnogo dobrih TV serija koje, nažalost, nisu mogle pronaći publiku i morale su završiti”, objašnjava Sinan Öztürk.

Iza kamere

U prosjeku, jedna sezona turske serije ima 35-40 epizoda. Epizode traju između 120 i 150 minuta bez reklama, no kada se prikazuju u drugim državama, konkretno na Balkanu, epizode se sijeku tako da svaka traje do 60 minuta. Prema Forbesovoj listi, Çukur (Jama) trenutno je najpopularnija serija u Turskoj. Od početka prikazivanja (2017.), zaradila je 58,2 miliona lira. Ukratko, radnja serije je smještena u najmračnijem i najopasnijem dijelu Istanbula – Çukuru, kojim upravlja mafijaška porodica Koçovali.

                             Plakat serije Jama; izvor: Pinterest

„Jama je moj prvi projekat u kojem učestvujem kao glavni režiser. Naravno, zbog toga je Jama drugačija, ali i u prošlom projektu İçerde (Insajder) imao sam na raspolaganju svoju ekipu, jer sam bio režiser druge grupe. Čak nekoliko glumaca iz Insajdera ponovo glumi u Jami”, govori nam Sinan Öztürk.

Volkana Kırana, glumca iz Jame, pitali smo da li ima nekih sličnosti sa likom kojeg tumači. „Apsolutno ne. Salim se pokorava svakoj naredbi i radi sve što mu se kaže. Slijepo slijedi naredbe bez da ih preispituje. Ja ne vjerujem u sve što neko drugi kaže. Kada bi mi neko pokušao nešto narediti, to ne bi uspjelo. U seriji Salim mnogo čeka, voli stajati ispred vrata i čekati; ja, s druge strane, mrzim čekanje. Svi likovi u seriji su odlični, ali Salim mi je jako draga uloga i, u svakom slučaju, volio bih ga igrati ponovo”, zaključuje on.

        Volkan Kıran u seriji Jama (prvi red desno); izvor: IMDb

Ukoliko ste se pitali kako izgleda dan na setu, Volkan ga je opisao jednom riječju – čekanje. „Moja glumačka avantura je počela kada sam se odlučio preseliti u Istanbul jer nisam mogao pronaći posao u Izmiru. U Istanbulu sam upoznao Sinana Öztürka, koji je bio iz Izmira poput mene, tako da mi je on davao male uloge i upoznao me sa sektorom. Kada sam tek stigao u Istanbul, pozvali su me za ulogu u seriji Sulejman Veličanstveni. Trebao sam glumiti dželata. Kada sam sav uzbuđen stigao na set, saznao sam da su za istu ulogu pozvali još dvjesto ljudi. Tada sam se iznervirao i napravio čaj iza kamera”, prisjeća se Volkan.

Turske serije nisu začarale samo Balkan, pronašle su svoje mjesto i u Južnoj Americi, na Bliskom Istoku, a ukoliko uzmemo u obzir njihovu dostupnost na online platformama, možemo reći da se turske serije gledaju u cijelom svijetu. Glavni razlog svakako jeste zajednička nit koja povezuje Tursku sa ovim zemljama, ali i raznovrsnost ponude. Od historijskih drama, preko krimi serija, pa sve do romantičnih komedija – turske serije nude gotovo sve.