Centar za međunarodnu pomoć medijima (CIMA) pri Nacionalnoj fondaciji za demokratiju (NED) koji radi na poboljšanju razvoja nezavisnih medija širom svijeta objavio je novi izvještaj nazvan „Reforma medija usred političkih nemira: Lekcije iz Burme, Etiopije, Sudana, Tunisa i Ukrajine“.
Uprkos zabrinjavajućim trendovima demokratskog nazadovanja i povećanja autoritarizma, pokreti za demokratiju stalno se pojavljuju. Povremeno se pojavi pokret koji otvara novu priliku za demokratski napredak, a reforma medijskog sektora ključna je za uspjeh demokratizacije.
Autori izvještaja su Tarik Jusić i Heather Gilberds koji navode da su kroz seriju izvještaja nastojali razumjeti kako zagovornici medijskog sektora unapređuju viziju progresivne reforme tokom demokratske tranzicije i kako ih međunarodna zajednica može najbolje podržati.
Uz glavni sintetizirani izvještaj, objavljeno je i pet studija slučaja koje pobliže razmatraju zemlje u kojima je medijska reforma bila prioritet tokom političkog otvaranja u Burni, Sudanu, Etiopiji, Tunisu i Ukrajini.
Jedan od zaključaka iz izvještaja je da ne postoji univerzalni plan podrške medijima u vrijeme demokratizacije. Vlasništvo nad medijskom reformom i međusektorska saradnja su ključni u tom procesu, a prioritete treba postaviti na temelju potreba i kapaciteta lokalnih reformskih grupa.
– S obzirom na često promjenjivu i kratkotrajnu prirodu demokratizacije, rana faza je ključna za uspjeh medijske reforme i može imati dugotrajne učinke – nalaz je iz izvještaja.
I Izvještaju se napominje da autoritarno naslijeđe ostavlja trajan trag na institucijama, a politička nestabilnost može dovesti do dugih perioda stagnacije ili nazadovanja.
Međunarodna podrška koja je treba biti dugoročna i vođena dubokim razumijevanjem brojnih prijetnji slobodnim i nezavisnim medijima od ključne je važnosti za reformu.
Reformatori se često suočavaju s zastrašujućim zadatkom, zaključuje izvještaj, boreći se s neliberalnim snagama koje žele vratiti kontrolu dok pokušavaju isporučiti brze i konkretne rezultate svojim pristašama.
Tranzicijske vlade često ne uspijevaju donijeti brzo vidljive rezultate, stvarajući razočaranje čime budu i oslabljeni pokreti za promjenu, ali se time i omogućava antidemokratskim snagama da ponovno preuzmu kontrolu.
U nedostatku učinkovite, koordinirane pomoći, demokratske mogućnosti često brzo nestanu, kao u Sudanu, ili se zaustave, kao u Etiopiji. Godinama kasnije neliberalne snage mogu ponovno preuzeti vlast, kapitalizirajući pukotine u demokratskoj arhitekturi zemlje, kao u Tunisu, Burmi, pa čak i Ukrajini.
Autori izvještaja navode da je od izuzetne važnosti da se iskoriste prvi trenuci ukazane prilike i pokušaju osnažiti demokratske institucije i prodemokratske snage u tom ključnom početnom periodu. Ti prvi trenuci se mogu pokazati odlučujućim za očuvanje demokratizacije zemlje.
Studije slučaja u ovom istraživanju pružaju važne uvide u to kako reformističke vlade, zagovornici i akteri međunarodne pomoći mogu raditi zajedno na razvoju i provedbi medijske reforme kao dijela demokratske tranzicije. Također skreću pažnju na uobičajene probleme koji koče napredak.
Ova studija donosi i nekoliko preporuka o tome kako međunarodni donatori mogu pomoći reformi medijskog sektora u zemljama koje doživljavaju prekretnice te kako nadograđivati i ojačati pristupe koji su u prošlosti bili učinkoviti.
Kako je zaključeno u izvještaju, jedinstven plan pomoći ne postoji jer su potrebne različite strategije usklađene sa snagom i predanošću države, kapacitetom i kohezijom civilnog društva i upornošću antidemokratskih snaga zbog čega ih je potrebno specifičnom stanju i prilagoditi.
Izvor: CIMA
