Posljednja dva mjeseca sve su oči uprte u Gazu, pojas zemlje u južnom dijelu Palestine, dok granate i projektili ruše sve pred sobom, raseljavaju milione, i ubijaju na hiljade ljudi.

Zbog ograničenja međunarodnog izvještavanja, ono čemu svjedočimo dolazi od lokalnih novinara opremljenih kamerama, koji dokumentiraju surovu stvarnost s kojom se suočava njihova zajednica.

Novinari i izvjestitelji iz arapske regije i šire već dugo smatraju Palestinu ključnom temom za izvještavanje. Napredak vojne tehnologije samo je pojačao brutalnost napada koji su Palestinci izdržali pred izraelskom vojskom.

Najnovije bombardiranje Pojasa Gaze, nekad manje vidljivo zapadnim medijima, sada je u fokusu svjetske javnosti zahvaljujući naporima izvjestitelja i fotografa iz opkoljenog područja.

U proteklih nekoliko sedmica četiri novinara Arab Newsa putovala su s humanitarnom agencijom Saudijske Arabije KSrelief kako bi isporučili pomoć te pomogli Ministarstvu vanjskih poslova UAE, dokumentirajući svoja putovanja dok su pomagali u evakuaciji ljudi s egipatskog aerodroma Al-Arish.

Ghadi Joudah, Abdulrahman Shalhoub, Sherouk Zakaria i Mohammed Sulami putovali su s konvojima pomoći i medicinskim timovima, pružajući pomoć, dok su izvještavali i dijelili iskaze očevidaca o svojim iskustvima.

Za novinare je prilika da izvještavaju iz Palestine, posebno u vrijeme sukoba, rijetka i opasna. Nedavno teško bombardiranje učinilo ga je jednim od najopasnijih mjesta za novinare, a mnogima je zabranjen ulazak.

Polazeći s aerodroma King Khalid u Rijadu saudijskim humanitarnim avionom 9. novembra reporter Joudah i fotograf Shalhoub sa sjedištem u Rijadu ukrcali su se u jedan od četiri teretna aviona koji su prevozili kola hitne pomoći koja su trebala prijeći u Gazu preko graničnog prijelaza Rafah.

– Dok smo stizali posada je ukrcavala sanitetska vozila u teretni avion kako bi osigurala da svaki aspekt humanitarne misije bude izvršen s preciznošću i učinkovitošću – rekao je Joudah.

– Kad smo se približili egipatskom zračnom prostoru, bio sam paraliziran od straha dok sam gledao kroz prozor i vidio gusti crni dim. Nismo bili dovoljno blizu da vidim Pojas Gaze, ali sam znao da Gazu gledam odozgo. Znao sam da svjedočim činu krajnjeg užasa. Iako nisam mogao vidjeti nikakve orijentire zbog gustoće dima – rekao je Shalhoub.

Po dolasku u Al-Arish, napušteni aerodrom usred Sinajske pustinje, i Joudah i Shalhoub gledali su kako se ambulantna kola iskrcavaju i spremaju za odlazak u Gazu.

Ništa nije moglo pripremiti Zakari na ono čemu je trebala svjedočiti: prizor umornih, iscrpljenih i starijih pacijenata koji su pristizali u egipatskim kolima hitne pomoći i bili transportirani do piste u invalidskim kolicima.

Djeca, neka od svega dvije godine; muškarci i žene. Bio je to srcedrapajući prizor onih koji su prošli kroz vrata prijelaza krećući prema novom životu, dok su za sobom ostavljali voljene.

– Gledajući ovu scenu kako se odvija, jedino pitanje koje je odjekivalo u mojoj glavi bilo je: Šta su ti ljudi učinili da budu istjerani iz svojih domova u ovakvom stanju? Uskraćeni za osnovne potrepštine hranu, vodu, lijekove, ali i uspomene i snove – kazala je.

Po povratku u avion, Zakaria se prisjeća da je vidjela lica putnika sa zajedničkim crtama: oči uokvirene crnim krugovima, slabašne figure, a svaki od njih nosio je malu plastičnu vrećicu s nekoliko stvari, “s pogledom koji je odavao mješavinu emocija – olakšanje, krivnju i nadu“.

Zakaria je razgovarala s mnogim putnicima dok su se vraćali u Abu Dhabi. Svi su oni izgubili članove porodice, raseljavali su se najmanje četiri puta u potrazi za sigurnim zonama i svi su otišli ne znajući da li će ikada više vratiti vidjeti svoje voljene.

Bili su rijetki sretnici nakon što su preživjeli intenzivno bombardiranje i dobili dozvolu da prođu kroz Rafah nakon što su obavili kompliciran proces kroz koji su morali proći. Mnogi nisu bili te sreće.

Amna Hashem Saeed, starija pacijentica s rakom gušterače, sjedila je sama u avionu i sa suzama u očima pričala Zakari o svojim posljednjim trenucima s jedinom kćeri. “Ostavljena sam ovdje da umrem, mama”, ponovila je Saeed riječi svoje kćeri dok se grad iza njih rušio.

Njezin je suprug doživio moždani udar prije nekoliko sedmica i ostao je bez liječenja. Saeed je zbog sigurnosne situacije sedam puta odbijeno pravo da prijeđe iz Rafaha na liječenje u Tursku, prije nego što je konačno prihvaćena njezina evakuacija u UAE.

Na posljednjoj dionici leta, Zakaria je ispričala kako je vidjela veliki broj djece, premale da shvate situaciju. Među djecom je bio i dvogodišnji Mohammed, koji je bio u pratnji bolesne bake.

– S nevinim osmijehom, popeo mi se u krilo i mirno zaspao u mom naručju dok nismo slijetali. Ne znam kakve je užase ovaj dječak mogao vidjeti, ali pružiti mu ovaj osjećaj sigurnosti bilo je ponizno – kazala je Zakaria, dodajući da je bilo teško razmišljati o tome da će hiljade djece poput njega otići u krevet, a da možda neće dočekati sljedeći dan.

– Prolazeći i ugledavši dijete kako spava u mojim rukama, Joe Coughlan, medicinski komandant na letu, upitao je ‘Gdje biste drugo sada radije bili?’ Moj odgovor je bio ‘nigdje’ – kazala je Zakaria.

Izvor: ArabNews