PROTESTI U SARAJEVU: Maline, vakcine i teški konflikti

Sve je počelo s neadekvatnim respiratorima, jednom od najvećih bh. afera nakon slučaja „Agrokomerc“

PROTESTI U SARAJEVU: Maline, vakcine i teški konflikti
Foto: Radiosarajevo.ba

Svako zlo za neko dobro. U moru globalnih prosvjeda protiv maski, lockdowna, zatvaranja kafića i restriktivnih mjera općenito, Sarajevo je krenulo na drugu stranu i organiziralo uvjerljiv protest zbog – nedostatka vakcina. Pošto smo posljednjih godina navikli da ono što poduzimamo baš i ne korespondira s najboljim političkim praksama, lijepo je, za promjenu, vidjeti da smo, makar samo na jedan dan, bili s druge strane planetarne gluposti.

A situacija u zemlji je takva da je čak i oko tih protesta, organiziranih na 6. april, dan ionako bremenit značenjima, događajima, sjećanjima i simbolima, mogao ispasti veći nesporazum. Izgleda da su postojale dvije linije organizacije, ili čak dva protesta, ko bi to sve upratio; jedna je linija nakon ulaska istražnih organa na KCUS odustala od izlaska na ulice, ali srećom, druga, ona koja su organizirale žene, nije. I tako se Sarajevo nakon dugo vremena našlo s prave strane.

Zbog čega su organizirani prosvjedi? Najkraće rečeno: zbog raspada sistema. Zbog totalnog zastoja državnog aparata na svim nivoima. U rasulu nam je vlast, ništa bolje ne osjeća se ni opozicija, a onda se, sasvim logično, ta atmosfera neizvjesnosti, kontinuiranog konflikta i straha od još gorih posljedica (jer mi znamo da uvijek može gore) prenijela i na građane. Ostaci federalne vlasti i dan-danas vuku tragove prošlogodišnje korupcijske afere oko nabavke malina-respiratora. Da nije kao što jeste, mirne bismo duše mogli reći da je to najveća bosanskohercegovačka afera nakon slučaja „Agrokomerc“, ali tu titulu i srebrnu medalju, to počasno drugo mjesto, teško je bez odgovarajućih procedura dodijeliti bilo kojoj od silnih bh. korupcijskih nepodopština. Imamo mi čovjeka koji je dao sinu višemilionski kredit samo da se ne drogira, imamo i hairliju koji je jedan moćan kolektiv kakav je Aluminijski kombinat bacio na koljena, imamo tu kojekakvih ikona, službenih automobila, parfema, gaća i tendera. Ali afera „Respiratori“ plijeni ne samo ljepotom nego i kontinuitetom. Ikona je bila i prošla, Aluminija se niko ne sjeća, one jabuke što su dobivene na kredit, davno ugnjile, nečija se druga, manje sretna djeca drogiraju, a Prointer nezaustavljivo, iz tendera u tender, grabi ka svijetloj budućnosti. Samo se respiratori dobro drže i uznemiravaju javnost i 2021. godine, isto kao što su je uznemiravale 2020.

Danas u BiH imamo apsurdnu situaciju. Milorad Dodik, apsolutni vlasnik Republike Srpske, siromašnijeg i u svemu neuspješnijeg bh. entiteta, ruga se protivničkoj entitetskoj tvorevini što nije uspjela nabaviti vakcine. Građanima se manta od gladi, pola RS-a ne zna šta će sutra jesti, a on se vozika u helikopteru i ispaljuje svoje secesionističke parole. U Sarajevu nikad veća konfuzija. SDA se toliko zaplela u sopstvene afere da nije u stanju odgovoriti ni na jedan spoljnopolitički destruktivni izazov, a oni se kote iz mjeseca u mjesec. Više energije i vremena Bakir Izetbegović troši na odbranu supruge Sebije nego na tešku šahovsku igru u kojoj su mu s druge strane udruženi Dragan Čović, Johann Sattler i Milorad Dodik. Trećem čimbeniku ovdašnje vlasti, notornom Draganu Čoviću, ostalo je samo jedno – i on to savršeno radi – da se ušuti, doslovno uhinji, i pusti istaknutim SDA kadrovima da maltene svakom izjavom, svakim javnim nastupom, izazovu novi val poruga ili nezadovoljstva. Čović ne odustaje od rasističkih izbornih solucija i nije da u tome nema podršku suspektnih kadrova iz Evrope, o čemu uveliko pišu britanski, njemački i austrijski mediji. Taj je front i dalje otvoren, ali kraj uzavrelog KCUS-a, na njega malo ko obraća pažnju.

Koliko je narod očajan, možda najbolje govori atmosfera na društvenim mrežama. Opisujući sopstvene strahove i aktuelnu zdravstveno-političku situaciju, ljudi masovno pribjegavaju nepopularnoj metodi, medicinskoj metaforici, pa im se postovi prolamaju od malignih kadrova, političkih metastaza, kojekakvih kancerogenih procesa… Takav način deskripcije, osim što je nekorektan prema ljudima koji se bore s malignim bolestima, nema efekta, od metaforisanja su mnogo važniji tačna dijagnoza i prava terapija.

A tu smo svi na istom  – iz ove situacije izlaza nema. Protesti su bili, prošli i nakon svega sačekao nas je isti set nerješivih problema.

Dobro došli u stvarnost.

About The Author