PROPUŠTENE VIJESTI

IZDVAJAMO

Nedovoljna pažnja se posvećuje izboru vijesti i promišljanju o relevantnosti događaja, pojava i ljudi koji su obilježili dan. Ako se ne pokrije događaj iz rubrike “svijet” o kojem je naša TV publika već saznala putem drugih platformi, to onda samo podriva značaj javnih televizija. Propusti kojima se ne prepoznaje šta je zaista vijest najbrži su put da se izgube ugled i povjerenje.

PROPUŠTENE VIJESTI

Šta se krije iza lošeg izbora događaja i ljudi koji su obilježili dan?

Obje javne televizije (FTV i BHT1) su u proteklom mjesecu napravile uređivačke propuste u Dnevnicima neuvrštavanjem vijesti koje su bili udarne ili značajne. BHT1 nije izvijestio o početku suđenja Kemalu Čauševiću, čime je, suprotno ulozi odgovornog javnog medija, ćutnjom pokrio početak raspleta možda najozbiljnije otkrivene korupcionaške afere. Federalna je zaboravila ko je Julian Assange, pa im je pošlo za rukom da ne spomenu kako osnivač WikiLeaksa više nije predmet istrage švedskog tužilaštva. Taj propust spada u red sada već hronične pojave da se svako malo pojavi globalna breaking news koja nas uspije zaobići, što opet ponajviše govori o tome kako su spoljnopolitičke teme boljka svim redakcijama. Državni javni servis je podcijenio značaj lokalnih izbora u Hrvatskoj, izvještavajući u prvom danu poslije događaja kroz svega nekoliko suvo izdeklamovanih rečenica.

Zajedničko svim ovim propustima jeste da su to uredničke greške pri selekciji i izdvajanju bitnog u minulom danu. Nedovoljna pažnja se posvećuje izboru vijesti i promišljanju o relevantnosti događaja, pojava i ljudi koji su obilježili dan. Ako se ne pokrije događaj iz rubrike “svijet” o kojem je naša TV publika već saznala putem drugih platformi, to onda samo podriva značaj javnih televizija. Propusti kojima se ne prepoznaje šta je zaista vijest najbrži su put da se izgube ugled i povjerenje. Kada su Srbiju nedavno iznenadili protesti protiv izbornih rezultata, korisnici društvenih mreža, koji su i sami bili učesnici demonstracija, denuncirali su medije koji su njihove šetnje prećutkivali ili minorizovali svođenjem na kratki pomen (Politika, RTS). U konkretnom slučaju vjerovatno se radilo o pažljivo pripremanoj autocenzuri, ali oduševljava brzina kojom su gledaoci/čitaoci prepoznali svar, kao i mogućnost da putem novih medija prozovu autocenzore. Razlozi koji stoje iza uredničkih odluka da kod nas mnoge vijesti ne budu dio (temeljne) medijske obrade više se čine kao greška ili traljavost u praćenju svjetskih i regionalnih događaja. Ali nije isključeno da se kod mnogih pratitelja stvorio dojam kako se preko pojedinih stvari namjerno prelazi. Na primjer, Kemal Čaušević, lice sa naslovne strane, misteriozno nestaje bez traga na BHT1 u danu kada mu počinje suđenje. Čak i da nije autocenzura, gledaoci će posumnjati u istu i tu je povjerenje već izgubljeno.

About The Author