ATV je protekle sedmice napravila nekoliko ozbiljnih gafova. Gora od huškačkog izvještavanja o Dodikovom neodlasku u Jermeniju, njihova je priča o pedofilima. Toliko opasnog i neprofesionalnog insinuiranja odavno se nije vidjelo na malim ekranima. S druge strane, Face TV uspijeva otkloniti neke od najvećih nedostataka. Bilo bi dobro kad bi se taj trend nastavio

ATV: ZAŠTO JE MOGUĆ DODIK?

16. – 22. april 2015.

ZLI TURCI: Iza nas je sedmica ozbiljnih propusta ATV-ovih novinara. Najznačajniji od njih se dogodio u srijedu, 22. aprila, kada je javnost po ko zna koji put zamarana predstavom predsjednika Dodika. Igor Požgaj otvorio je  Vijesti usklicima o Turcima što su spriječili sletanje Dodika u Jermeniju, a novinar Slaviša Bajić nastavio je priču o navodno prvorazrednom diplomatskom skandalu. U jednom trenutku ipak saznajemo kako “predsjednik ne želi da insinuira, ali…” To što je Dodik odlučio zabaviti javnost  s banjalučkog aerodroma tvrdnjama da je njegov let u Jermeniju spriječen, i kako je zapravo prinudno vraćen odlukom turske vlade, dio je njegovog populizma, a od toga je gora samo igrarija medijskih radnika. Predsjednik se čak zaustavio na mah ističući kako ne želi da insinuira, a ATV ni toliko. Frcalo je na sve strane. Diplomatski skandal. Turci. Jermeni. Srbi. Podrazumijevajući svijet pretpostavljenih prijatelja i neprijatelja.  Huškačko-senzacionalistički pristup koji je Dodikovu nemogućnost da sleti u Jermeniju odmah okarakterisao kao tursku zavjeru primjer je kada medijska kuća nadvisi političara u budalaštini. Ako se i ispostavi da su posrijedi sporni razlozi, prikazana lakoća etiketiranja i s njom povezana huškačka rapsodija dokaz su da su naši mediji ne samo platforma već i podstrekači ovdašnjeg gnusnog politikanstva.

TRENIRANJE MORALNOG PREZIRA: Dan prije, novinarka Marija Ranilović igrala se javnog policajca objavljujući imena i prezimena lica osumnjičenih za pedofiliju (što samo po sebi nije problem), ali i njihov radni i porodični status, mjesto gdje rade, kao i stavove njihove porodice. S obzirom da se radi o inkriminacijama koje razumljivo izazivaju naročiti prezir u javnosti, te kako se radi i o licima spram kojih postoje samo osnovi sumnje, čini se da je s etičke tačke gledišta problematično zalaziti tako daleko u njihove lične podatke. Posebno nepošten je bio način na koji je novinarka uključila članove porodica. Nakon što je naglašeno kako se javnost zgražava nad ovim djelima (nejasno je kojim djelima kako još ni optužnice nisu podignute protiv osumnjičenih), slijedi moralistički prekor porodici kojoj se pripisuje opravdavanje njihovog puštanja na slobodu. Zapravo, telefonom prozvani članovi porodice ponavljali su da se radi o sumnjama ili zabuni, prema mišljenju jednog od njih. Konačni utisak je da se iz senzacionalističkih poriva sumnje u vezi s pedofilijom preuveličavaju, ili posebno pakuju, kako bi se rasplamsao željeni moralni žar. Prizemno i opasno. O etici da ne govorimo.

KRATKO O EU INTEGRACIJAMA: Isti dan, Nenad Knežević sačinio je pristojan prilog o vijesti dana – odblokiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Dnevna vijest je uredno saopštena i praćena je još ocjenom da je to najvažniji dan od početak evropskog puta BiH. Pohvalno je što nas je novinar upoznao s mogućim prednostima odblokiranog sporazuma, ali nakon što je nagovijestio nedostatke i bojazni skeptika, nije trebao stati. Tema je zaslužila više od nešto malo duže od dva minuta.

MINUS SEDMICE:

Podsticanje moralizatorskog bijesa nad osumnjičenima za proizvodnju i prikazivanje dječije pornografije. Novinar se ne bi smio staviti u poziciju policajca, tužitelja i dežurnog moraliste zanemarujući sve moguće etičke dileme.

PLUS SEDMICE:

Nije ga bilo.

OCJENA: 2

FACE TV: MALA ŠKOLA EVROPSKIH INTEGRACIJA

16. – 22. april 2015.

TV EVROENTUZIJAZAM: Adaleta Merkez je vijest o odblokiranom Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju prepoznala kao izuzetno značajnu, posvetivši joj više povezanih priloga. Evroentuzijazam ili evrofiličnost koju često emituje Face TV valja pozdraviti jer publika se kroz njihove iscrpne priloge može informisati o pojedinostima evrointegracijskog procesa. Nešto što se često zapostavlja u drugim medijima, jer se termini smatraju poznatim, istrošenim ili da su izgubili prvotnu atraktivnost. Zbog toga je priređeni razgovor s portparolkom Direkcije za evropske integracije bio veoma značajan, jer je birokratski rječnik integracija pretvarao u razumljiviji i jednostavniji jezik. Ipak, ne bi bilo na odmet da se urednici suzdrže od proevropskog zagovaranja u najavama vijesti. To zvuči kao propagandni jezik ili zvanične izjave evrokrata.

KAKO OSVJEŽITI DNEVNIK? Prošla sedmica je u dnevniku Srđana Kureljušića bila bogatija za priloge koji su iz drugog ugla tematizirali život u manjim sredinama u BiH (nedjelja, 19. april). Priča iz trebinjskog sela Pijavice pokušala je prikazati resurse i bogatstva iz ovog kraja, suprotstavljajući im trenutnu deprimirajuću nenaseljenost. Prilozi o gradovima, selima ili ljudima, stavljeni u širi društveni kontekst, izgledaju kao osvježenje u informativnoj emisiji.

O PROBLEMIMA MARGINALNIH SKUPINA: U srijedu, 22. aprila, gledaoci su se mogli upoznati sa poteškoćama slijepih i slabovidnih lica (urednica Adaleta Merkez), i s naporima da se održi specijalizovana biblioteka koja im je na raspolaganju. Prilog je uključio više sagovornika, naglasio je bitne činjenice i služio je podizanju svijesti o prilikama u kojima žive pripadnici ove skupine. Upečatljiv je bio kratki komentar radijskog voditelja koji volonterski čita knjige za potrebe biblioteke, te je vrlo vjerovatno da će poslužiti kao inspiracija i drugima da se aktiviraju.

IZDVOJENO:

Vijest o obljetnici jasenovačkog stradanja u Donjoj Gradini data je u kratkoj formi, ali sa svim potrebnim činjenicama (urednik Srđan Kureljušić; nedjelja, 19. april). Ono što je ovdje potrebno izdvojiti jeste da vijest nije praćena nikakvim dodatnim komentarima, ili uporednim podsjećanjima na druga stratišta (koja su malo više “naša”), što govori u prilog pretpostavci da se bilježi napredak u kulturi sjećanja. Ako je suditi po medijskim prikazima.

PLUS SEDMICE:

Posvećen, detaljan i svestran pristup evrointegracijskom procesu kao temi od javnog značaja. Koliko god evrooptimizam koji se širi u najavama voditelja zna izgledati suvišno i naporno, Face TV se razlikuje od drugih medija po tome što shvata koliko je bitno razmatrati proces pristupanja EU. Bez obzira na političke i ideološke razlike, publika se sigurno želi informisati o novim briselskim događajima.

MINUS SEDMICE:

Dnevnik i dalje obiluje konferencijskim vijestima što zna uticati na dramaturgiju značajno je usporavajući.

OCJENA: 8

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Izuzetno slaba ocjena ATV-a rezultat je izdvojenih primjera koji zaslužuju svaku kritiku, ponajviše onog koji ne samo da komunicira sa Dodikovim populizmom, već ga pokušava i nadvisiti. Ukratko, protekla sedmica prikazala nam je kako medijski ambijent utiče na političku kulturu. Jer umjesto priloga koji propituje ili daje različite varijante o događaju čija je pozadina još nepoznata, pažljivo je stvaran rječnik presuđene istine koja računa na sukobe i najniže strasti. Zanimljivo je i da od početka monitoringa urednici televizije Face mnogo ozbiljnije pristupaju temi evropskih integracija, dok se banjalučki pristup svodi na veoma kratko, gotovo usputno spominjanje. Evrointegracijski proces zaslužuje mnogo veću medijsku pažnju jer to je  politički proces oko kojeg postoji načelni konsenzus glavnih političkih aktera, što se često zaboravlja. Stoga, kada se dogodi značajan događaj na tzv. evropskom putu, njega je prevashodno potrebno objasniti publici približavanjem stvarnog značenja, kao i krajnjeg efekta.

(U ponedjeljak, 27. aprila čitajte analizu Nine Zelenike: Al Jazeera i N1)