Raspored Teatra Kabare Tuzla je ispunjen planski i kao takav, unaprijed poznat svim vjernim posjetiocima. Periodi tradicionalnih manifestacija su na kraju svakog fakultetskog semestra za ispit studenata glume, u martu i aprilu za vlastiti festival (TKT fest) i u oktobru i novembru za Festival premijera. Neočekivani događaj koji je zauzeo jedan datum u februaru je prvi koncert, a i ujedno i prvo korištenje scene studijskog programa produkcija Akademije dramskih umjetnosti u Tuzli.

Treća godina Produkcije je premijerno za završni ispit organizovala javno izvođenje sedam originalnih pjesama na koncertu pod imenom “Producers” u subotu, 22.2.2020. godine, uz mentorstvo profesora Zorana Pavljaševića i komentorstvo stručnjaka iz prakse, Edina Memića.

Na trećoj godini Produkcije je trenutno šest redovnih studenata: Nermin Brković, Adnan Džekić, Ali Huremović, Semir Gosić, Amna Jahić i Jakub Halilović, koji su za koncert pripremili sedam pjesama.

“Za samu ideju koncerta zaslužan je naš docent Zoran Pavljašević. Za vrijeme jednog predavanja iz nastavnog predmeta ‘Muzička produkcija 1’, razgovarali smo zajedno s njim šta bi trebao biti naš završni rad za ispit. Docent je predložio da svako od nas osmisli, komponuje, snimi i producira pjesmu, sam ili uz pomoć saradnika, te kao završni čin tu pjesmu da izvede uživo, dakle organizovanim koncertom. Samim tim realizacija i organizacija koncerta je prepuštena nama samima, studentima treće godine Produkcije, kako bi prije svega osjetili atmosferu same organizacije te iz takvog primjera zapravo naučili kako je to organizovati i producirati jedan takav događaj”  – priča Nermin Brković o porijeklu ideje praktičnog pristupa polaganju ispita. Nermin je aktivno učestvovao u organizaciji događaja i činio važan dio tehničke podrške, sve sa namjernom da koliko-toliko mali i djelomično amaterski koncert dostigne profesionalne standarde.

foto 1: Koncertna scena i izvođači pjesme “Sama”: Dženana Pačariz (vokal), Azur Ramaš (gitara), Nermin Brković (perkusije)

“Što se tiče opreme koju smo koristili i iznajmili, mogu reći da prati današnje standarde. Ali, uzimajući u obzir i prostor u kome je koncert bio izveden, Teatar Kabare Tuzla, i tu opremu, razglasni sistem, tonski i svjetlosni pult, rasvjeta tijela i slično, potrudili smo se da i tehnika odgovara istim tim standardima.”

Nermin je također učestvovao u vlastitoj produkciji izvedbe pjesme pod nazivom “Sama”, zajedno s prijateljem Azurom Ramašem  sa kojim je već sarađivao u bendu nevladinog udruženja “Mladi Tuzle”. Vokal je prijateljica Dženana Pačariz, koja ima iskustva s nastupima na sceni kroz učešće u predstavi-mjuziklu “Kad postanem kralj” pomenutog udruženja. Ostalim kolegama, ali i njihovim odabranim saradnicima u iznošenju zamišljenog, koncert je poslužio kao i ispit vlastitih sposobnosti.

foto 2: Nermin Brković na perkusijama

“Obzirom da je ovo naš prvi ovakav praktični rad, mogu slobodno reći u svoje ime i u ime kolega da nam je ovo svima dalo jednu ogromnu dozu znanja i novih vještina i da će nam itekako ostati u sjećanju kao vodilja za neke nove projekte i njihovu organizaciju.” – ističe Nermin važnost novostečenog znanja.

foto 3: Dženana i Azur tokom nastupa

Pjesma “Sve manje svoji” je balada nastala u produkciji studenta Adnana Džekića . Od samog početka pisanja pjesme bio je siguran koga će odabrati za njenu izvedbu, tako da je nesebični saradnik realizaciji projekta, prijatelj na sceni i vokal Adnanova sestra Lejla.

foto 4 : Adnan Džekić tokom nastupa

“Moj brat i ja smo išli zajedno u nižu muzičku školu, također smo išli na hor. Samo smo par puta nastupali zajedno. Moj brat je kasnije, poslije muzičke škole, nastavio svirati i nastavio raditi i učiti na tom polju, a ja sam tu stala, i zapravo ovo je, mogu reći, moj prvi nastup nakon dugog vremena. I zahvalna sam mu jer je baš mene izabrao da mu pjevam i dao mi priliku da radim ono što volim.” – priča Lejla o nastupu koji za nju nije imao težinu ispita, već sentimentalnu vrijednost, ali je svejedno jednako učestvovala i doprinijela samoj ideji.

foto 5: Adnan i Lejla Džekić tokom nastupa

“Smatram da je ovaj tip koncerta veoma koristan i da daje priliku studentima da istaknu svoj talenat i pokažu ono što znaju. Daje im priliku da sami napišu pjesme, te organizuju sve u vezi nastupa. Mnogo je lijep osjećaj kada znaš da si sam zaslužan za sve to. Mislim da bi češće trebalo ovakvo nešto da se organizuje.” – kaže Lejla o koristi praktičnog pristupa bilo kojoj oblasti.

Istina je da koncert nije imao samo zadatak da posluži kao provjera znanja, već i poseban način da se naglase sposobnosti i talenti mladih ljudi koji su inače slabo vidljivi, ili rijetko dolaze do izražaja zbog manjka mogućnosti ispoljavanja vlastitih želja. Ideja praktičnog pristupa jednom obaveznom predmetu na fakultetu je probudila interes za sferu muzičke kulture i kod amatera.

Ali Huremović je student koji je prošle godine odlučio istražiti polje filma i tako dobio priliku učestvovati na Tuzla Film Festivalu s dokumentarnim filmom ‘Smogom dano’, a sada se bez formalnog znanja i prethodnog iskustva “okušao” na muzičkom polju i na scenskom nastupu.

“Ovo mi je prvi put da sam se okušao u izvođenju i pisanju muzike, ranije sam pisao poeziju ali je dosta zahtjevnije uklopiti tekst i muziku u jednu kohezivnu cjelinu koja  prenosi poruku, naročito za nekog ko je muzički samouk i uglavnom sam u procesu pravljenja usput i učio. Dojam o ostvarenom je da je zanimljivo bavit se stvaranjem muzike jer je riječ o kraćim formama, za razliku od filma, a opet je moguće poslat poruku i dobit određeni feedback.”

Njegove dvije pjesme su “Stockholm Syndrome” i “Greta”, obje koncipirane da prenesu važne društvene poruke kroz blisku vezu s pozadinskom projekcijom koja je montirana isključivo za potrebe ispita i koncerta. Ali Huremović kaže da su scene projekcije, koje su uključivale i mnoge poznate snimke iz regionalnih muzičkih spotova, globalnih videa ali i snimke lokalnih protesta, “bile tu da pokažu realnost”.

“Prva pjesma nosi naziv Štokholmov sindrom, koji je zapravo sindrom zaljubljivanja u zlostavljača. Danas, ali i od davnina u muzičkoj i filmskoj industriji, kao i u medijima, vrši se romantizacija nasilja nad ženama, tako da su mi za tu pjesmu i projekciju inspiracija bile domaće pjesme i spotovi koji su popularni među omladinom.  Druga pjesma se zove Greta i govori o zbunjenosti čovjeka da u današnjem vremenu i svijetu, pronađe adekvatne načine reagovanja i da se suprotstavi režimima. Uvijek je lakše biti uljuljkan u nebitne i prolazne stvari a projekcija prikazuje sve ono što je čovječanstvo postalo i banalizaciju našeg postojanja, od kiča i šunda do velikih korporativnih giganata” – objašnjava Ali.

foto 6: Ali tokom izvedbe pjesme Greta

Jedini student koji je tri puta izašao na scenu, jednom za potrebe vlastite produkcije, a dva puta za izvedbu pjesama u produkciji kolege Jakuba Halilovića i kolegice Amne Jahić je i član benda Crni Dani Cerna (CDC), Semir Gosić. Na koncertu se “koristio” električnom gitarom, dok u bendu ima ulogu klavijaturiste.

“Imajući u vidu samu organizaciju manifestacije ovakvog tipa, prvenstveno misleći na formalnost i povod, potrudio sam se da i pristup bude sukladan tome, ispitni. Mislim da razlika, čak i ako postoji, je premala da bi se tome pridavao značaj, jer je muzička, odnosno izvođačka, umjetnost kao jedna vrsta univerzalnog izražaja operisana, da tako kažem, od bilo koje vrsta ocjenjivanja kao što je to slučaj u ispitima, tako da sam ja ovo doživio kao oboje” – kaže Semir o dvojakom pristupu zadatku koji mu je veoma dobro poznat.

foto 7: Semir tokom izvedbe pjesme “Nebo” u produkciji Amne Jahić

U ovom slučaju, Semir nije bio samo izvođač, već je radio muziku i aranžman na zahtjev i prema ideji i zamisli svojih kolega, što je, kako kaže Semir, zahtjevalo promjenu klasičnog pristupa.

“Jedina razlika je što na zahtjev drugih postoje određene norme koje bi se trebale ispoštovati, u vidu koncepta, ideje, aranžmana, da bi se to što više približilo viziji koju producent pjesme ima. Naravno da je mnogo zahtjevnije “raditi” muziku na zahtjev drugih, zbog određenih premisa sa kojima se suočavate, ali isto tako to predstavlja jednu vrstu pozitivnog izazova da se pokaže ta kreativna strana u pronalasku idejnih rješenja za određena muzička djela.”

Prilika koju su dobili dokazano kreativni, inovativni, svestrani i sposobni studenti Produkcije nije samo promocija kvalitetne muzičke kulture, već i dokazivanje snage i motivacije za stvaranjem koju mnogi mladi ljudi posjeduju, bez obzira koliko često će se u neobeveznom razgovoru današnji mladi nazvati apatičnim. Koncert treba biti primjer mnogim nastavnim praksama da traže i izvuku ono najbolje u studentima, jer ono u njima sigurno leži.

 foto 8: Semir tokom izvedbe vlastite pjesme

Sličnu poruku pred koncert je studentima uputio i njihov mentor, profesor Zoran Pavljašević:

“Dragi studenti, postavite sebi visoke ciljeve, budite otvorenog duha, slobodno mislite i stvarajte. Ovo je vaš dan i zato uživajte u njemu.”