PRILOG NEMEDICINSKOM RAZMATRANJU JEDNE EPIDEMIJE: Švedski doktor, novinarka i Facebook prijatelji

Postoje li mentalitetske razlike i šta nam govore o ljudima koji insistiraju na njima?

PRILOG NEMEDICINSKOM RAZMATRANJU JEDNE EPIDEMIJE: Švedski doktor, novinarka i Facebook prijatelji

„Šveđani su drugačiji, oni su mentalitet ljudi koji mjere poštuju.“ Fahrudin Solak za Radio Sarajevo
„Šveđani su drukčiji nego ljudi iz južne Evrope, oni napuštaju kuće roditelja sa 18 godina i poštuju propise.“ Neki švedski doktor, bitan lik u tamošnjem zdravstvenom sistemu

Klix je prije dvije sedmice objavio sliku stotinjak metara Vilsonovog šetališta iznad koje je naslov: „Ne poštuju se pravila“. Na slici je ukupno devet ljudi od kojih trojica momaka hodaju jedan blizu drugoga, ostali su razmaknuti mnogo više od dvometarskog „civilizovanog“ standarda. Fotografiju je prenio moj Facebook prijatelj, a stav Klixovog novinara o nepoštivanju pravila je potvrđen, te pojačan još žešćim komentarima („strašno“, „užasno“).

I dobro, kome sada čovjek da vjeruje, šta se ovdje dešava i kakvi smo mi to ljudi? Na jednoj strani stoje udruženi Solak, švedski doktor, novinarka Klixa, Facebook prijatelji, na drugoj naše sopstvene oči i mogućnosti rasuđivanja.

Da se vratimo ponovo na ovu fotografiju s Vilsonovog šetališta, evo šta se iz nje može zaključiti: da su ljudi iz Klixa imali kakvu ozbiljnije kompromitirajuću sliku virusnog orgijanja sa šetališta, nesumnjivo bi je stavili da dokažu svoje (pred)ubjeđenje o strahotama primitivizma i gluposti ovoga naroda; ova koja je objavljena vjerovatno je najjača koju su mogli odabrati. Znači da na drugima haman da i nema ljudi.

Poslije slike, hajde da pregledamo vijesti s drugih portala: kažu, dvadesetak kršenja policijskog sata za prošlu noć. Pa nije hiljadu prestupnika, majku mu; opet, ljudi mogu imati hiljadu razloga zašto su izašli, ne moraju biti samo oni naši, poznati impulsi koji nam uvijek prvi padnu na pamet.

 Balkanski karakteri

Ipak, hajde da ovdje ne ulazimo dublje u navedene opservacije, možda je ipak nešto pogrešno postavljeno ili naopako povezano; hajde da pogledamo stavove spomenutih ljudi koji tvrde suprotno i da probamo shvatiti kako se potrefio ovaj neobični konsenzus o našem karakteru raznih Balkanaca i Sjevernoevropejaca, bošnjačkih konzervativaca i liberala, doktora i laika, portala i insana.

Na ovom mjestu se mora napraviti jedna distinkcija i u vezi nje jedna redukcija. Distinkcija se tiče nas i njih, u ovom slučaju nas Bosanaca i Hercegovaca i njih Šveđana, odnosno našeg i njihovog mišljenja o nama.

Ne možemo uopšteno reći da svi Šveđani misle jednako kao ovaj doktor („oni ne poštuju pravila“), ali je vjerovatno da u toj zemlji ima znatan broj onih koji su na sljedećoj liniji razmišljanja: ma oni s juga su nedisciplinovani, to svi znamo, evo i oni isto kažu za sebe. S njima ne možeš drukčije nego im uvesti policijski sat. Sigurno ih ima od reda, ali većina ipak nije dosegla taj civilizacijski stepen u kojem sami sebe kontrolišu. Ne slušaju šta im se kaže, sve hoće po svom, vole hodati okolo u čoporima; vidjeli smo šta su radili jedni drugima u ratu i kakva je to primitivna mržnja. Samo nam još treba da svojim neodgovornim ponašanjem potpire širenje bolesti u našim krajevima.

Zvuči vam poznato? To je zato što je preneseno kao model razmišljanja (velikog) dijela naše populacije o nekim Afrikancima ili Arapima. „Samo kandžija tu radi, druže!“ A ne znamo ništa o tim dalekim ljudima kao što ni Šveđani ne znaju o nama.

E sad, pošto ni mi ovdje o Šveđanima ne znamo mnogo te da ne bismo ponavljali iste greške kao s predrasudama o spomenutim, manje popularnim narodima, ovdje dolazimo do one redukcije: izbacit ćemo Šveđane i njihovo razmišljanje o Jugu iz ove analize. Nek misle o Balkanu šta god hoće.

Konačno smo došli do prave teme! Do teme rezonovanja našeg svijeta – ljevičara i desničara, bogatih i siromašnih, radnika i direktora, pripadnika elite ili mase.

Prvo što je bitno uvidjeti jeste to da gotovo svaki naš čovjek koji je po kompetencijama ili vezama mogao doći na Solakovo mjesto, uključujući i one ljude koji su danas protiv njegovih restriktivnih mjera, misli slično kao on što se tiče „mentaliteta naših ljudi“ te bi se zbog toga približno isto ponašao u vezi s raznim zabranama, ako ne i radikalnije.

 „Elite“ lijeve i desne

Na Solakovo mjesto, i u slučaju da je neka druga partija na vlasti, nije mogao doći bilo ko, nego neko ko je „elita“ u najširem smislu te riječi. Dakle, ne radnik, nego fakultetski obrazovan čovjek iz gornjeg platnog razreda. Iz mnogih dosadašnjih iskustava, naše elite svih mogućih oblika i boja misle o masama sve najgore. Dodatno, iako „građanske“ elite ne podnose desničarske, u ovom slučaju su solidarne s njima zato što ne misle da će pripadnici desnih elita organizovati okretanje janjca u okolini Pazarića, nego će to učiniti baš obični, prosti ljudi bilo kojeg opredjeljenja.

Na ovom mjestu dolazimo do glavnog zaključka ovog teksta: imati na ovaj način izraženo mišljenje o mentalitetu velikog dijela jednog naroda, svog naroda, ništa je drugo nego nacionalizam. Da podsjetim, nacionalizam, između ostalog, podrazumijeva predrasude o istim (negativnim) osobinama za sve ili većinu članova jedne etnije/nacije. Ovdje je twist u tome da mislimo kako te iste negativne osobine imaju pripadnici grupe kojoj i sami pripadamo; očigledno se radi o potpuno istom šablonu razmišljanja. Logično se postavlja i sljedeće pitanje: šta tek mislimo o drugima kada tako mislimo o svojima? Znamo da je teško pristojnom čovjeku prihvatiti da je nacionalista, posebno onima koji sebe smatraju civilizovanim građanima (te zato i ne podnose one među nama koji su „neposlušni“ ili „nepristojni“), ali navedeno svođenje „sazad“ prilično solidno potvrđuje takvu tezu.

Prethodni pasus odgovara na pitanje šta je zajedničko švedskom doktoru, šefu civilne zaštite, novinarki i Facebook prijatelju. Odgovor je ponovo nacionalizam. Švedski doktor misli u opštim terminima o „južnjacima“, ali rekli smo da nećemo o njemu. Ostaju nam šef CZ, novinarka i Facebook prijatelji koji na jednak način misle o sebi i „svojima“. Svi spomenuti se, u većoj ili manjoj mjeri, boje posljedica neadekvatnog reagovanja na „njihovo“ i/ili „naše“ ponašanje, a to je upravo ono što rade ljudi pri prijetnji druge nacionalne grupe.

Sve napisano, u smislu priče o virusu, bitno je utoliko što trebamo primijetiti kako se tu radi o šablonu koji se onda može iskoristiti u političke svrhe. Ovdje se ljudi mobilizuju zbog straha od unutrašnjeg neprijatelja koji se može definisati na mnogo načina: neodgovorni i primitivni pojedinci, fanatici, doktori…

Sada kad smo ovo zaključili, znamo da reakcija na epidemiju nije samo pitanje medicine ili najboljeg praktičnog rješenja organizacije odbrane od virusa. Ima tu mnoštvo socioloških, političkih, psiholoških pitanja koja se upliću i koja dobrim dijelom utiču na procese i konačni ishod. Da nije tako, zar bi reakcije i poduzete mjere u različitim zemljama bile ovako različite na jedan isti virus: od one u Švedskoj gdje nema radikalnih promjena u načinu života do, recimo, Srbije gdje se uvode višednevni karantini, da spomenem samo par evropskih zemalja.

U ovoj priči postoji još jedno zanimljivo pitanje: šta je sa gomilama našeg svijeta koji živi u Švedskoj? Pa polovina stanovništva tamo nisu Šveđani. Ti ljudi su najčešće opet neki Balkanci, Arapi ili Afrikanci. Šta oni rade i zašto se oni tamo ponašaju drukčije? Je l’ takvi ljudi pale 5G tornjeve? Zašto njima vjeruju državne službe, stručnjaci i političari da neće napraviti gluposti u smislu širenja bolesti – pa i u Švedskoj je dovoljan samo jedan neposlušni Balkanac da hoda okolo i širi bolest kao i ovdje; rekli smo, ista je bolest u pitanju. Zar su baš ovi naši zapadnjaci toliko disciplinovaniji od ovih naših što su ovdje? Ili još bolje pitanje: zar među njima gore na Sjeveru nema niti jedan koji neće poslušati upute i koji će ići da dijeli svoje klice okolo? Možda u tom grmu leži zec: opredjeljenje da li misliti o jednom čovjeku koji će srušiti cijeli sistem ili misliti o većini koja je poslušna i pristojna. Možda smo konačno došli do najbitnije razlike u politikama i mentalitetima.

About The Author