Republika Srpska je jaka, vječna i neuništiva, grmili su s političkih govornica devetog januara Milorad Dodik, Željka Cvijanović i Nenad Stevandić. Naravno, političke parole su jedno, a stvarni život nešto sasvim drugo. Republika Srpska je slaba tačno onoliko koliko su bili slabi i nezaštićeni novinari Vanja Stokić i Ajdin Kamber one noći kad su ih napali huligani. I slaba je onoliko koliko građani posmatrači nisu imali volje, ili hrabrosti, da progonjene sugrađane zaštite od razularene rulje s kapuljačama. Eto do čega je politički vrh manjeg entiteta doveo morbidnim agitacijama.

Ljudi u Banjoj Luci ili ne žele ili ne smiju da uoče ključne procese koji im se već razbijaju o glavu. Gola sila postala je uobičajeno sredstvo reguliranja političkog saobraćaja u ovom entitetu i krug targetiranih jedinki samo će se dalje širiti. Sve je više građana obuhvaćenih programom oktroiranog nasilja, sve je veći broj nepodobnih koji mu podliježu, a svi iz gomile koji su mislili da su denunciranjem Vanje Stokić učinili dobru i korisnu stvar nek samo malo sačekaju. Nema više nazad, takva politika ne može stati, ne umije proizvesti ništa drugo nego bijedu. Svakako je već decenijama proizvodi, ali ovo je tek početak nove, po svemu brutalnije faze.

Milorad Dodik iz dana u dan gubi mjeru i podiže ljestvicu verbalne agresije. Poruka koju je uputio Denisu Bećiroviću opasno smrdi na prijetnju, i otvoreno je pitanje – zar je imalo smisla istraživati govor onog nesretnog imama iz Kozarca, a pri tome se kontinuirano oglušivati na sve ispade prvog čovjeka Republike Srpske. Upitan da li je tačno da su huligani, involvirani u divljanje po Banjoj Luci, zapravo iz Novog Sada, Dodik odgovara da ne radi u graničnoj službi i da ne zna o čemu se radi.

Jok, mi znamo. Ne može biti da čovjek koji se otvoreno hvali kako prisluškuje američkog ambasadora nije informiran ko mu umjesto policije maršira ulicama i tuče građane. Zna sve, a atmosfera linča u ovom teškom trenutku prava je slika ukupne atmosfere u RS-u. Činjenica da prvi čovjek entiteta i prvi čovjek grada dijele iste vrijednosti s razbijačima nije nešto novo; novost je da ovi drugi polako preuzimaju vlast.

Opozicija sramotno šuti. Nebojši Vukanoviću, koji je iskomentirao sve živo osim banjalučkog napada, sada bi neko trebao podviknuti: “Na posao!” Jelena Trivić, Branislav Borenović, Igor Crnadak, PDP i SDS, svi oni po ko zna koji put pokazuju da Republika Srpska nema razvijene demokratske potencijale i da u tom pogledu više liči na zapušten kolhoz nego na ozbiljnu političku sredinu. Uz časne izuzetke, intelektualna scena ne postoji, pisci uplašeni i šute, akademska zajednica je uz vođu. Odavno je to prepoznatljivi svjetionik neslobode u kojem se samo rijetki novinari usuđuju oglasiti, a oni su sve češće i sve brutalnije izloženi prijetnjama i fizičkim napadima.