Ponuda čarobnjačkih figura na našim televizijama je impozantna. Među njima se ipak izdvaja lik koji brutalnošću svog nastupa vrijeđa ljudske obzire i pravila ponašanja – Milan Radonjić, poznatiji kao Milan Tarot

Nakon što padne noć i prođe ponoć, na TV stanicama započinje jedna druga stvarnost. Mijenjajući kanale, nailazimo na emisije na koje se rijetko ili nikako može naići u dnevnom terminu, zato što su iz nekog razloga neprihvatljive, “nemoralne” i nisu za dnevnog svjetla – pornofilmove i emisije proricanja sudbine korištenjem različitih “tehnika”. Svi znaju za njih, ali svi šute o njima i tokom dana se uglavnom prepuštaju zaboravu do naredne noći. Međutim, postoji više nego jedan razlog zašto se to ne bi smjelo raditi i zašto bi o njima trebalo pričati, a naročito bi trebalo pričati o “vračarskim TV showima”.

Komercijalne i lokalne televizije su uobičajeno mjesto za njihovu realizaciju i na TV OBN, na primjer, svaku noć oko ponoći možemo gledati emisiju Savjet zvijezda, tarot, s naznakom +18. Sve te emisije su, manje-više, slične i centralno mjesto pripada vračarskoj/gatarskoj/čarobnjačkoj personi koja ima specijalne moći i znanja nedostupna običnim smrtnicima. Persona je u stanju da vidi šta nas čeka u budućnosti i da nas savjetuje šta bismo trebali uraditi kako bismo doživjeli nešto lijepo ili izbjegli nešto ružno. Iako je ponuda čarobnjačkih i vračarskih figura impozantna, među njima se ipak izdvaja lik koji zaslužuje nekoliko rečenica zbog brutalne šokantnosti svog javnog nastupa, kojim vrijeđa sve moguće ljudske obzire i pravila ponašanja – Milan Radonjić, poznatiji kao Milan Tarot. Dugo je ta osoba imala svoju emisiju na televiziji OBN, a onda je, srećom, prešla u komšiluk i trenutno se nalazi u Sloveniji, gdje na lokalnoj televiziji ima show i čak prevoditeljicu. Forma i sadržina te emisije su isti kao i prije; modus operandi dotičnog “bijelog maga”, kako se naziva, ne mijenja se.

Najvećim dijelom ga zovu ljudi koji imaju zdravstvenih problema, s pitanjem da li će ozdraviti, na šta im je on davao sljedeće odgovore: “Imate ormar kod kreveta, iznesite ga i ozdravit ćete, ormar je crn i u njemu ima demona i zato ste i bolesni”, ili: “Izrežite crveni peškir po dijagonali i zapalite ga u nedelju popodne i bit će vam bolje”, kao i: “Izbacite crne papuče sutra do pola deset i krenut će vam zdravlje.” Izdvojeni iz konteksta emisije, odgovori mogu zvučati smiješno, ali ako uzmemo u obzir da je s druge strane žice bolesna osoba, svaki humor gubi smisao i opravdanje. Osim toga, jasno je da ni sam Milan Tarot ne pristaje na humorističan odnos prema svojoj ulozi i poziciji čarobnjaka, jer je gledateljima koji su izražavali sumnju u njegove odgovore, mrtav hladan i ravno u eter, odgovarao: “Fuck off, bitch” i “Jedi govna”. Da stvar bude gora, kredibilitet je izgrađivao na pogocima tipa: “U vašem imenu sigurno imate slovo a”, ili: “Vi ste rođeni u prošlom vijeku”, te gomili besmislica i gluposti koje je intelektualni zločin čak i ponoviti. Ciničan odgovor bi bio da ljudi koji zovu ništa drugo i ne zaslužuju, ali prije izricanja takvih presuda moramo biti oprezniji i pokušati se staviti u njihove cipele.

Kad iz ljudi progovori očaj

Bolesni i očajni ljudi o stvarnosti sude drugim aršinima i svi smo mi, vjerovatno, nekad u životu popustili nekom iracionalnom ponašanju. Praznovjerje je stalna karakteristika značajnog dijela ljudske populacije, a ako tome pridodamo domaći kontekst, tešku ekonomsku situaciju, posljedice rata, odsustvo osnovne socijalne i zdravstvene zaštite, nedovoljno obrazovanje i utjecaj koji mainstream mediji stiču promoviranjem ovakvih emisija, rezultat nas ne bi trebao zaprepastiti. Ljudi nisu toliko naivni i glupi koliko su očajni i ne vide baš nikakav izlaz iz situacije u kojoj su se našli. I tada na scenu stupaju različiti vidovnjaci, gatare, šarlatani, bijeli magovi, skidači sihira… I naši štampani i drugi mediji puni su vidovitih džemila, raša, kleopatri i tehnika proricanja za koje je trebala zavidna imaginacija da se uopće smisle – npr., gledanje u kašike.

Međutim, ono što je poražavajuće jeste da do sada u našem medijskom kontekstu nije bilo nikakve ozbiljnije osude ili analize ovih pojava i uglavnom se s njima obračunavalo na humorističan način u emisijama Nadreality show i sl. Ali humoristična pozicija automatski podrazumijeva da smo iznad situacije i nikad ne bismo podlegli takvim idiotizmima. Ali postavlja se pitanje šta je s onima koji jesu i koji su svakodnevne žrtve Milana Tarota i drugih šarlatana. Zašto se dopuštaju takve stvari i da li postoji ikakav zakon ili regulativa kojim bi se one zabranile i ljudi zaštitili?

Čini se da su srbijanski mediji ovome posvetili više mjesta. U tekstu Vračare i vidovnjaci opet među Srbima navodi se kako je “čitanje budućnosti iz karti, pasulja, snova, ‘na suvo’, pa čak i iz kašika, u medijima, prvi put zabranjeno 2007.”, odlukom Republičke radiodifuzne agencije, Zakonom o javnom redu i miru, koja je najstrože zabranila praktikovanje ovih vještina “u svrhu varanja lakovjernog naroda”. No i pored ovoga, proroci i vidovnjaci su uspjeli da pronađu rupe u zakonu i nastave sa svojom praksom, bilo da su prešli na televizije susjednih zemalja, bilo da su nastupali na televizijama koje ionako nemaju dozvolu za emitovanje. U ovome vjerovatno treba tražiti razlog dolaska Milana Tarota na OBN… U Srbiji su u vrijeme zabrane neki od ovih vidovnjaka bili i pred sudom zbog ogromnih svota koje su zaradili na leđima naroda, ali su se vidovnjaci nakon otkrivanja “rupa u zakonu” vratili u još većem broju. U tekstu Magiju prevare ni zakon ne zaustavlja, koji je objavljen u Nezavisnim novinama, navodi se da je u RS-u Zakonom o javnom redu i miru s početka 2007. godine zabranjeno i kažnjivo oglašavanje i bavljenje vračanjem, proricanjem sudbine i sličnim obmanjivanjem građana. Ali i pored toga, oglasa ovakve i slične sadržine ima napretek, kako u časopisima tako i na televizijama i internetu. Ovim se Zakonom čak predviđaju kazne od 500 do 1.500 KM za fizička i 4.000 do 12.000 za pravna lica. Međutim, u FBiH ne postoji zakonski pandan, i u Zakonu o javnom redu i miru, koji se sprovodi po kantonima, ne postoji član kojim se ovakva djela navode kao prekršajna.

Sve za pare

Zanimalo nas je šta o svemu misle u Regulatornoj agenciji za komunikacije, međutim, do objavljivanja ovog teksta, na postavljena pitanja nismo dobili odgovor. Interesantno je da je Kodeksom o emitovanju RTV programa i Kodeksom o oglašavanju i sponzorstvu jasno određeno da programi u kojima se promovišu paranormalne sposobnosti kao metoda rješavanja zdravstvenih i drugih životnih problema, naročito oni u kojima se daju individualni savjeti gledaocima ili slušaocima koji se jave u program, odnosno najave takvih programa, mogu emitovati samo unutar graničnog perioda, dakle između 24.00 i 5.00 sati. Znači, prema Kodeksu, ovakvi sadržaji nisu zabranjeni i jedina regulativa se odnosi na vrijeme emitovanja. Drugim riječima, dok se ubire profit na tarifiranim pozivima od kojih imaju koristi i televizije i teleoperateri, nikog zapravo nije briga kakve posljedice to može imati po ljude, sve dok se dešava u dozvoljeno vrijeme.

Jedan od najboljih horor filmova iz ove godine, Ouija: Origin of Evil (Ouija: Izvorište zla), započinje scenom lažnog “pozivanja duhova”. Glavna protagonistica je žena koja za život zarađuje kao medij, obmanjujući ljude da preko nje mogu komunicirati sa svojim preminulim. Pri tome ima razrađen mehanizam scenskih rekvizita koji joj pomažu da ljude uvjeri u istinitost svog posla. I u jednom momentu nam otkriva kako se bavi tim poslom prvenstveno iz plemenitih pobuda, jer je u stanju da ljudima pomogne i da im, nakon što joj povjeruju, doista pruži utjehu. Priznanje, udruženo sa činjenicom da za svoj posao nije uzela novac, navodi da joj se povjeruje da to zaista radi iz humanih razloga. Ko god je gledao reality show Long Island Medium, koji se godinama emituje na televiziji TLC, također mora priznati da je akterka, medijum Theresa Caputo, u stanju zaista utješiti ljude koji joj se jave za pomoć. Ljudi imaju nevjerovatnu moć autosugestije i u stanju su povjerovati u bilo šta ako to žele. Dakle, ako stavimo na stranu lažnost cijele njihove rabote, možda možemo reći da ona ima opravdanja ako je doista u stanju da nekima pomogne. U tom slučaju bi pravo pitanje bilo da li se ti pozitivni efekti mogu mjeriti s negativnim i posljedicama koje jedan pogrešan odgovor može nanijeti bolesnom čovjeku – kao, na primjer, onaj u kojem Milan Tarot kaže čovjeku da će ozdraviti ako se posvađa sa djecom, jer mu zdravlje i jest loše zato što je s njima u dobrim odnosima…