Da partije lijeve orijentacije treba da se okrupne i objedine svoju moć na političkoj sceni BiH, više je nego jasno. Nakon promjena na političkom spektru ljevice u BiH u posljednjem desetljeću vidljivo je da je došlo do njene fragmentacije i slabljenja pojedinačne moći partija koje je čine. Interesantan je podatak da je uz migracije glasova ljevica (kalkuliraju se glasovi SDP-a BiH, SDU-a, DF-a i NS za parlament FBiH) povećala  ukupan broj glasova u odnosu na rekord iz 2010. godine. U 2010. godini ljevica je osvojila 272.008 glasova (SDP BiH 251.053 glasa, NS-NSP 13.029,  i SDU 7.925 glasova). U 2014. godini ljevica osvaja 243.932 glasa ili skoro 30.000 glasova manje (SDP 100.626, DF 128.058  i NS 15.248 glasova). U 2018. godini ljevica povećava broj glasova na 290.203 ili skoro 47.000 glasova više u odnosu na 2014. godinu (SDP 145.548,  DF  93.708 i NS 50.947 glasova).

2.

Čitavo stoljeće i po ljevica u svijetu traži načine ujedinjenja i suradnje u domaćim i  međunarodnim okvirima. U BiH je prošle godine uspostavljen Savjet socijaldemokratskog pokreta radi „promocije ideje socijaldemokracije i svih slobodnih lijevih ideja“, te zajedničkog nastupa lijevih partija na izborima i u postizbornom pristupu vlasti, odnosno opoziciji. I desnica je činila slične poteze, ali znatno konzistentnije – HNS je uspostavljen kao udruga koja usklađuje djelovanje partija hrvatskog nacionalnog bloka.

Integriranje političkih potencijala može se u osnovi ostvarivati: 1) pred ili postizbornim koalicijama, 2) strateškim partnerstvom i 3) ujedinjavanjem u jednu zajedničku partiju. Najviše energije u novije vrijeme ljevica ulaže u pokušaje ujedinjavanja, za koje ne postoje elementarni uvjeti, a zanemaruje druge oblike integriranja. Izuzetak čini primjer formiranja vlasti na Kantonu Sarajevo u kome lijeve partije SDP, NS i DF sudjeluju kao BH blok u vlasti u okviru koalicije šest političkih partija. Vlada šestorke pokazuje početne rezultate i budi nadu u temeljitu promjenu načina ostvarivanja vlasti – od vlasti koja radi u korist političkih elita u vlast koja radi u korist građana i ekonomije.

3.

Partije ljevice danas su podijeljene na pitanju strategije i politika sudjelovanja u vlasti. SDP je odbio ući u vlast s nacionalnim partijama, konkretno SDA (PDA), jer bi to značilo utapanje u bošnjački blok, budući da nema uvjeta da BH Blok ima politički utjecaj u vlasti na nivou BiH i FBiH u bilo kom drugom nacionalnom bloku. Takva participacija u vlasti ne osigurava nikakvu stvarnu moć utjecanja na reforme  i društvene promjene, a posebno na odgovornost za rezultate. Zato je odgovor NE dobio u dva maha podršku na Glavnom odboru SDP-a BiH.

Istina je da BiH stagnira u svom razvoju i na putu integracija i pred njom su teške reforme, najmanje iz pet ključnih oblasti: 1) politička pitanja (promjene izbornog zakona, prioritetno), 2) vladavina prava, borba protiv korupcije i kriminala, 3) pitanja integriranja BiH u EU i NATO, dalje integriranje na regiji, 4) pitanja reformi u socijalnoj i ekonomskoj sferi (prioritet poreska reforma s progresivnim oporezivanjem i uvođenjem oporezivanja dividendi i kapitalnih dobitaka, igara na sreću, luksuza i nekorištenih nekretnina) i 5) sistem migracija i njihove održivosti u BiH.

Pravo je pitanje kako osigurati da BH blok ili ono što je od njega ostalo (SDP i Naša stranka) osigura efikasno opozicijsko djelovanje. Sada je opozicija jaka i mogla bi biti značajan ne samo korektor vlasti nego i inicijator i presudan faktor u mnogim reformskim poduhvatima. Ali to podrazumijeva strategiju aktivnog djelovanja kao opozicije što je do sada bila slaba strana ljevice. U takvim okolnostima 196 hiljada glasova ljevice mogli bi biti dobar ulog u borbi za viši standard građana i bolju ekonomiju. Prvi korak u tom pravcu je formalizirati suradnju i sačiniti program zajedničkog opozicijskog djelovanja partija ljevice.

4.

Paralelno s odlučnošću SDP-a u odbijanju koalicija sa nacionalnim strankama, intenzivira se aktivnost na osnivanju Pokreta socijalne pravde i demokracije. Njegovi inicijatori navode da su motivirani namjerom da se provede rezolucija Šestog kongresa SDP-a o ujedinjenju  lijevo orijentiranih snaga u BiH. Šta kaže ta rezolucija? U tački 3 se kaže da će se SDP posvetiti stvaranju uvjeta za zajedničko djelovanje sa drugim subjektima. U tački 4 se kaže da formalno ujedinjenje lijevih snaga može nastupiti tek nakon što se zajedničkim radom u političkim, zakonodavnim i izvršnim tijelima postigne puna suglasnost aktera ujedinjenja. U tački 5 se kaže da će definiranje pitanja suradnje proći temeljite unutarpartijske i stručne analize. Ove tačke rezolucije su pravi bumerang za one koji žurbu za formiranjem Pokreta opravdavaju obavezom provođenja rezolucije. Jer, sama rezolucija ukazuje na potrebu da se jedinstvo ljevice i povjerenje među članstvom i rukovodećim ljudima partija ljevice postignu kroz konkretan rad i rezultate tog rada.

5.

I šta Pokret predlaže? Umjesto demokratskog načela koordinacije, inicijatori Pokreta uvode načelo subordinacije po kome je Pokret nadređen partijama ljevice jer „svi izabrani zvaničnici iz političkih organizacija, kao i pojedinci potpisnici osnivanja Pokreta, koji obavljaju bilo koju funkciju u zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti, na bilo kojem nivou u Bosni i Hercegovini (općina/grad, kanton, entitet, Distrikt Brčko i država BiH), djelovat će zajednički na temelju utvrđenih ciljeva i smjernica Predsjedništva Pokreta“.

Pokret djeluje preko Skupštine u kojoj su zastupljeni delegati političkih organizacija, civilnog društva, pojedinaca koji su osvojili mandat i drugih pojedinaca i Predsjedništva. Također, pokret ima za cilj uspostaviti regionalne i kantonalne odbore, što ukazuje na jasne ciljeve profiliranja pokreta kao političke organizacije.

Koliko god se mogu prihvatiti vrijednosti koje promovira Pokret (sve su već sadržane u programima političkih partija ljevice), toliko začuđuje naivnost s kojom na brzu ruku, bez ikakvih prethodnih priprema i konsultacija, takoreći poluilegalno i u tajnosti, taj pokret želi sebi da pribavi legitimitet i poštovanje političkih organizacija ljevice na čijem derogiranju temelji svoju aktivnost.

6.

Da bi se govorilo o eventualnom sankcioniranju članova SDP-a uključenih u aktivnosti na formiranju Pokreta, potrebno je prvo dati političku kvalifikaciju njihovog djelovanja. Raspon mogućih ocjena, nagađanja i spekulacija kreće se od benignog utjecaja u smislu „zaigrala se djeca, pa nisu znala šta rade“ do ekstremno negativnog da je formiranje pokreta direktan atak na SDP i čin formiranja nove partije koja je direktni oponent i rival SDP-u BiH. Očigledno je da su inicijatori Pokreta i sama ideja Pokreta doživjeli teški debakl i naišli na nerazumijevanje i osudu i javnosti i većine članstva SDP-a BiH, a vjerojatno i u nekim drugim partijama ljevice. U formiranju Pokreta je vidljiv pokušaj instaliranja ideologija suradnje s nacionalnim partijama u formiranju vlasti, način „ujedinjenja“ lijevih stranaka po direktivi nekog centra interesa i niz drugih nedemokratskih poteza kojima bi trebalo parirati SDP-u BiH u novom kursu pozicioniranja na političkoj sceni BiH. Snažnim otporom ovom otvorenom ataku, SDP BiH  izlazi iz ove epizode ojačan i dokazuje se kao stožer jačanja socijaldemokracije u ovoj zemlji. Demokratski profil SDP-a BiH će biti još jednom snažno potvrđen ako se u predvečerje izbora za predsjednika SDP-a BiH i Sedmog kongresa SDP-a BiH ne poduzimaju nikakve sankcije prema inicijatorima Pokreta i tako osigura da i ljudi sa različitim mišljenjem sa punim legitimitetom budu zastupljeni i u izborima i na Kongresu.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja