RTRS: Aktuelno, 21. oktobar
MIGRANTI, VUČIJI ČOPOR: Spominjanje Medenog polja kod Bosanskog Petrovca kao moguće lokacije za izmještanje migranata iz neuslovnog kampa Vučjak poslužilo je kao povod za priču o migrantima kao dvostrukoj prijetnji. Prvo po opstanak srpskog naroda u Federaciji, a drugo po bezbjednost u RS-u. Voditelj Jasenko Todorović najavio je oštre reakcije lokalnog srpskog stanovništva i moguće posljedice. U javljanju Ljiljane Preradović iz Bosanskog Petrovca načelnik Dejan Prošić najavio je blokiranje magistralnog puta prema Bihaću. U pravu je kad kaže da vlasti na državnom, federalnom i kantonalnom nivou ne znaju kako riješiti ovaj problem. Ne spominje entitetski nego isključivo federalni nivo, pa ni ulogu RS-a u migrantskoj krizi. Kada kaže da je predloženi način upravljanja krizom neprihvatljiv, Preradović ne pita koji način bi bio prihvatljiv. Isto važi i za sve druge goste, kao i voditelja i reporterku u ovoj emisiji. Gosti su bili Dalibor Ivanić, načelnik Uprave policije RS-a, Dragan Kulić, pomoćnik direktora Granične policije BiH, Mihajlo Vujović, menadžer Opštine Bileća, i Đorđe Radanović, predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH. Ni o humanitarnom aspektu krize ni riječi. O migrantima se govorilo isključivo kao o potencijalnim kriminalcima, afro-azijatima islamske vjeroispovijesti, vučijem čoporu, te dobro organizovanim i tehnički opremljenim grupama koje zloupotrebljavaju slobodu kretanja.
FEDERALNA ZAVJERA: Voditelj je započeo razgovor pitanjem: „Je li najava smještanja migranata u Medeno polje ozbiljna prijetnja opstanku Srba na ovom području?“ Kroz uvodni prilog, tendenciozna novinarska pitanja i odgovore sagovornika, migrantska kriza predstavljena je kao zavjera protiv srpskog naroda. Ne američka ni evropska – nego federalna. Todorovića, između ostalog, zanima i to kako migranti, kada već ne mogu zaobići teritoriju RS-a, mogu najbrže izaći iz ovog entiteta. Sumnjičavo pita je li trasa od Hercegovine do Krajine najkraća ili je to „namjerno ili slučajno“ lutanje. U emisiji su postavljena i ova pitanja: Koje lokalne zajednice u RS-u su pred najvećim bezbjednosnim izazovom? Koliko migranata dnevno prođe kroz Bileću? Ima li policija RS-a dovoljno kapaciteta da odgovori ovom bezbjednosnom izazovu? Je li moguće da zbog političkog pritiska iz Federacije policija dođe na istočnu granicu BiH ili je to samo pokušaj političkog presedana? Vodi li policija RS-a računa o tome da migranti koji putuju vozom iz Sarajeva do Bihaća ne izađu u Doboju ili na nekoj drugoj lokaciji u RS-u?
PREŠUĆENA PITANJA: Tema razgovora ni u jednom momentu nisu bili kako problemi migranata tako ni teška situacija s kojom se dvije godine suočava Unsko-sanski kanton, a u kojem se nalazi i Medeno polje. Nije ni odgovor na nivou BiH na migrantsku krizu koja ju je zadesila, a s kojom se ne žele suočiti ni mnoge bogatije i uređenije države od ove. Prešućeno je i pitanje propusnosti granice između Srbije i BiH. Preciznije, pitanje saradnje entitetskih policija radi ublažavanja posljedica krize, kao i bolje zaštite bh. granica predstavljeno je kao atak na ingerencije RS-a. Ta pitanja su provokativna, podmukla, možda i antidejtonska. Nije važno kako migranti ulaze u BiH, ni ko im u tome pomaže. Krijumčarenje migranata je, prema onome što su gledaoci mogli čuti, zanemarivo. Izolovani slučajevi. Bitno je da migranti što brže stignu do Bihaća. Policija RS-a pomaže im tako što sprečava da pauziranjem u Doboju ili Banjoj Luci zalutaju u ovaj entitet.
FTV: Odgovorite ljudima, 16. oktobar
PROSTOR ZA SDS I PDP: Kako prevazići politiku uslovljavanja formiranja vlasti na državnom i federalnom nivou zbog koje zakoni i projekti čekaju na usvajanje? Prostor za diskusiju o ovoj temi dat je predstavnicima SDS-a, PDP-a, SDP-a, SDA, DF-a i HSP-a, odnosno HNS-a. Činjenica da u studiju nije bilo predstavnika SNSD-a i HDZ-a ukazuje na stav uredništva da su upravo ove dvije stranke te koje blokiraju formiranje vlasti. Vjerovatno su najave Šarovića i Borenovića o mogućnosti formiranja nove parlamentarne većine na nivou BiH opredijelile uredništvo da ugosti predstavnike SDS-a i PDP-a. To je i glavno pitanje koje je urednik Darjan Babić postavio Nedjeljku Glamočaku i Nenadu Vukoviću. U uvodnom prilogu Maja Popović je osim izjavama Izetbegovića, Čovića, Dodika i Komšića, temu kontekstualizovala razgovorom s stručnjakom za ustavno pravo Nedimom Ademovićem i Asimom Mujkićem, profesorom na FPN-u UNSA.
KAKO OTOPLITI ODNOSE? Od Nikole Raguža zatraženo je da predstavi svoje viđenje izmjena Izbornog zakona BiH, a potom da prokomentariše odnos Dodika i Čovića. U kontekstu izmjena ovog zakona Babić se osvrnuo i na prijedlog Denisa Bećirovića, zastupnika u Domu naroda PSBiH, da se osobama osuđenim za krivična djela zabrani da budu birani ili imenovani na javne funkcije u BiH. Podsjetio je i na činjenicu da je isti prijedlog odbijen 2017. Konkretnije, tada su ga u Zastupničkom domu BiH odbili zastupnici HDZ-a BiH i zastupnici iz RS-a, osim Sadika Ahmetovića. Babić je, između ostalog, pitao sagovornike i za stav o eventualnoj intervenciji međunarodne zajednice radi formiranja vlasti, kao i o angažmanu Matthewa Palmera. Diskusiju je zaključio pitajući još jednom: „Kako prevazići politiku uslovljavanja?“ Na Ragužev odgovor: „Razgovarati i otopliti odnose“, voditelj opravdano upozorava da je na to potrošena godina bez rezultata, pa pita: „Kako?“ Isto pitanje uputio je i Salmiru Kaplanu (SDA).
N1: Crvena linija, 18. oktobar
Kada u uređenim demokratskim državama zaposlenik državne uprave ili privatnog preduzeća otkrivanjem informacija o korupciji doprinese procesuiranju odgovornih uzbunjivač bude nagrađen – priznanjem za građansku hrabrost ili finansijski. Kada to isto uradi građanin BiH, Srbije ili Hrvatske – uslijede prijetnje, mobing, otkaz, nekad i pritvor. Da li su zakoni o uzbunjivačima nešto promijenili u zemljama regiona? Zašto ovaj i drugi zakoni nisu doprinijeli značajnijem razotkrivanju korupcije? Isplati li se biti zviždač? O ovim značajnim pitanjima razgovarala je Marina Fratucan s Ivanom Korajlić iz Transparency Internationala BiH, Tomislavom Veljkovićem, uzbunjivačem iz Srbije, i Ilkom Ćimićem, novinarom Indexa (Hrvatska). Korajlić je govorila o brojnim nedostacima postojećeg zakona zbog kojih zviždači trpe posljedice. Objasnila je i kako se umjesto istrage o osobama prijavljenim za korupciju propituju motivi prijavioca, što je u suprotnosti s evropskom praksom.
VRIJEDI LI BITI ZVIŽDAČ? Iz zanimljivog priloga Jelene Zorić gledaoci su čuli kako se zviždači u Srbiji tretiraju kao državni neprijatelji. Aleksandar Obradović, IT stručnjak fabrike „Krušik“ iz Valjeva, proveo je više od 20 dana u pritvoru zbog dostavljanja informacija medijima prema kojima je otac srbijanskog ministra policije umiješan u sumnjivu trgovinu oružjem. U drugom slučaju, policajci Milan Dumanović i Mladen Trbović dostavili su informacije prema kojima su prilikom Vučićeve posjete Srebrenici 11. jula 2015. učestvovali u nezakonitoj akciji srbijanske policije u kojoj su glumili novinare. Uslijedio je otkaz s posla, pritvor i suđenje za odavanja službene tajne. U traganju za odgovorom isplati li se biti zviždač u BiH u prilogu Tine Jelin-Dizdar navedeni su slučajevi Danka Bogdanovića, koji je prijavio korupciju u UIOBiH, i Zlatana Velagića, koji je tadašnjeg pomoćnika ministra industrije, energetike i rudarstva u Vladi TK-a Bahira Imamovića prijavio za iznuđivanje dara od 30.000 KM od preduzeća „Tuzla kvarc“. Korajlić je upozorila da pravosudne institucije BiH (ne)procesuiranjem prijavljenih za korupciju, kao i brojnim aferama u samom pravosuđu šalju poruku građanima da neće zaštititi prijavioce korupcije. Podsjetila je i na apsurdnu situaciju u kojoj procesuiraju osobu koja je objavila snimak o mogućoj umiješanosti u korupciju, novinare pozivaju na saslušanja, dok se prijavljena osoba pojavljuje samo kao svjedok, a ne predmet istrage. Fratucan je intervenisala precizirajući da je riječ o aferi „Tegeltija“.
Zaključak:
Emisijom „Aktuelno“ demonstrirano je kako veći broj sagovornika, kako u studiju tako i u javljanjima reportera, ne garantuje potpunije predstavljanje događaja. Novinarska objektivnost nema šansu onda kada je medijski prostor ustupljen samo jednostranim izvorima. Emisija „Odgovorite ljudima“ pokazala je da rješenje za blokadu institucija još nije na vidiku. Tumačenje blokade nedostatkom političke volje lidera vodećih stranaka uz istovremenu preporuku kako se trebaju dogovarati odavno je floskula. Osim predstavnika političkih stranaka, ponavljaju je i neke strane diplomate i domaći politički analitičari. Umjesto uopštenih procjena, novinari trebaju insistirati na podacima i imenovanju odgovornih u konkretnim slučajevima opstrukcije. Jer, difuzija odgovornosti znači amnestiranje glavnih krivaca. U „Crvenoj liniji“ važna tema. Nedostaci zakona o uzbunjivačima, neprocesuiranja prijavljenih za korupciju, te posljedice koje trpe zviždači razlozi su da se mediji više bave ovom temom. Posljedice lošeg rada zakonodavnih i pravosudnih institucija ponekad se mogu ublažiti samo intenzivnim pritiskom medija i javnosti.
