ODLAZAK NESIMA TAHIROVIĆA: Stvarao do zadnjeg daha

IN MEDIA PRESS: Koliko je referenduma Dodik do sada najavio? Na šta mislite kad kažete političko Sarajevo? Kako investitori i vlasti uništavaju prirodu? Zbog čega su rudari Kreke pokrenuli radnički neposluh?

ODLAZAK NESIMA TAHIROVIĆA: Stvarao do zadnjeg daha
Foto: Tuzlanski.ba

Opaka bolest

Poznati i priznati umjetnik Nesim Tahirović (79) proteklih godina vodio je životku bitku s opakom bolesti. Kako je potvrđeno za naš portal, njegovo zdravstveno stanje sinoć se naglo pogoršalo te je preminuo u svom domu u noćnim satima.

Zbog narušenog zdravstvenog stanja proteklih mjesec i po dana nije mogao odlaziti u lični atelje te je vrijeme provodio u svom domu. Međutim, njegova ljubav prema umjetnosti bila je od svega jača te je upravo i u najtežim trenucima svojim rukama stvarao djela na listovima bloka.

Kako sazajemo, Tahirovićeva posljednja želja je bila da se nakon njegovog odlaska sa ovoga svijeta ne organizuju javni i komemorativni skupovi, a da ga na vječni počinak isprate članovi porodice. Upravo u ovoj želji Tahiroviću će udovoljiti njegova porodica. Naknadno će biti poznat datum sahrane. (Klix)

Šou zvani Referendum

Niz godina Republika Srpska je poput scene postavljene za reality show u kojem se publici plasira isti performans, u režiji iste vladajuće garniture i njenog suverena, Milorada Dodika.

Show se zove Referendum, a medijski analitičari izbrojali su da je Dodik njime zaprijetio više od 40 puta. Teme su bile nezavisnost RS, ulazak u NATO, odluke Tužilaštva i Suda Bosne i Hercegovine, odlazak stranih sudija iz Ustavnog suda BiH… I uvijek je bilo onih koji su spremni da mu aplaudiraju.

Urednik realityja dobro poznaje svoju publiku – birače, pa aplauzi za silne referendume ne izostaju makar je skeč izanđao od silnih ponavljanja. Opozicija apatično sjedi u zadnjim redovima, dok stranci mirno, u back stageu, posmatraju mnogo puta ponovljeni performans. I povremeno izraze zabrinutost kada skečevi postanu suviše vulgarni.

I u februaru ove godine Milorad Dodik zaprijetio je referendumom nakon odluke Ustavnog suda BiH da se poljoprivredno zemljište knjiži na Bosnu i Hercegovinu, a ne Republiku Srpsku. (Maja Bjelajac, Inforadar)

Političko Sarajevo

Najteže nam je obične ljude koji dođu u preziruću kotlinu uvjeriti da nije istina ono što vide (pa gledaj i u Sarajevu žive ljudi, imaju ruke, noge i oči, doduše vidjeli smo puno ljudi bez dijelova tijela, niko nam u školama i političkim kursevima za mladež nije rekao čega je to posljedica) nego da je istina ono što pišemo i govorimo kroz zmijske portale i za skupštinskim govornicama.

A najgori su nam ovi s-h građani što pitaju – pa zar niste Vi, naši izabrani predstavnici, političko Sarajevo sa svojim apanažama, kabinetima, savjetnicima, limuzinama zatamnjenih stakala kojima svakog četvrtka bježite iz Grada u strahu da ga ne zavolite…

Koliko gnojavih tekstova, koliko mržnje u pojmu političko Sarajevo (Nerzuk Ćurak, Tačno.net)

Dok rudari štrajkuju

Krajem juna ove godine Poreska uprava Federacije BiH  objavila je spisak 3.728 firmi čija su dugovanja po osnovu poreza, doprinosa, taksa i drugih naknada na kraju mjeseca iznosila više od 50.000 KM, dok su ukupna dugovanja ovih firmi veća od 2,5 milijardi KM. Na četvrtom mjestu najvećih dužnika u Federaciji BiH nalaze se Rudnici Kreka sa ukupnim dugom većim od 130 miliona maraka.

Samo nekoliko dana kasnije, 14. jula,  1700 rudara Rudnika Kreka zbog neisplaćene plate za juli pokrenulo je radnički neposluh te su obustavili rad u rudnicima Mramor i Šikulje. Iz sindikata rudara tada su navodili da plate nisu dobili zato što su blokirani računa rudnika zbog duga od pet miliona maraka. Naveli su da Elektroprivreda BiH nije platila fakture za isporučeni ugalj ali da je Uprava Rudnika uspjela dobiti kredit od Privredne banke Sarajevo.

Istovremeno, bez obzira na blokirane račune i dugovanja veća od 130 miliona maraka, samo četiri dana prije nego je 1700 rudara zbog neisplaćene plate za juli odbilo nastaviti proizvodnju, uprava Rudnika Kreka sa privatnom firmom Rudar iz Tuzle potpisala je ugovor vrijedan 1,1 milion maraka za angažovanje radnika ove firme na izradi jamskih prostorija. (Azra Omerović, Žurnal)

U BiH sve stalo osim uništavanja prirode

Vanredna situacija izazvana pandemijom COVID-19 u Bosni i Hercegovini, zaustavila je društveni život, ali ne i uništavanje prirodnih dobara radi koristoljublja i bogaćenja pojedinaca eksploatacijom prirode. Tako se gradnja malih hidroelektrana čak intenzivira i to na netaknutim planinskim rijekama poput Bjelave, Vrhovinske rijeke i gornjeg toka Prače, pri čemu je postojanje neophodnih dozvola u najmanju ruku upitno, a legalnost gradnje u domenu pretpostavki.

Iz Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine koju čini preko 30 ekoloških organizacija iz cijele BiH upozoravaju da investitori koriste priliku dok su inspekcije fokusirane na spriječavanje širenja virusa, te da naše rijeke i potoke pregrađuju i stavljaju u cijevi i time sebi pribavljaju finansijsku korist na štetu svih građana u BiH. Istovremeno, usljed vanredne situacije, građani su onemogućeni da javno djeluju. Pored toga, i susjedna Hrvatska je takođe iskoristila krizu izazvanu pandemijom da napravi korak naprijed ka otvaranju skladišta nuklearnog otpada na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom, i to na svega nekoliko stotina metara od rijeke Une i vodozaštitne zone izvorišta vode Novog Grada. (Eko akcija)

Milicionerova osveta

Onog trenutka kada je bivši milicioner Goran Vesić objavio knjigu, na čijoj promociji je govorio i zdušno je hvalio Milovan Vitezović, moralo je biti jasno da iz faze vladavine kiča ulazimo u period malignog šunda kao važeće kulturne doktrine. Prijem ovog čuvara reda u Udruženje književnika Srbije samo je potvrdio da nam više nema spasa. Ipak je neko u tom udruženju načinio taj predlog, nekoliko ljudi iz uprave je glasalo „za“ i Vesić je postao književnik – zvanično. Nadam se da su imena ovih ljudi ostala zabeležena zbog – istorije beščašća.

Ali da su ambicije pokondirene tikve ostale na literaturi ne bi bilo mnogo štete; papir ionako trpi sve. Međutim, Vesić je sebe zamislio kao renesansnu ličnost koja će obuhvatiti i ostale sfere stvaralaštva, kao što je urbanizam, na primer. Posle sravnjivanja Trga Republike, beskonačne rekonstrukcije glavnih gradskih arterija i opšte seče drveća od Kalemegdana do Košutnjaka, na red je došao Savski trg ispred bivše železničke stanice, sa spomenikom Stefanu Nemanji, visokom 23 metra. Iza ove nakazne tvorevine, koja predstavlja simfoniju neukusa i prevazilazi slične primere u Skoplju, stoji niko drugi nego čovek koji prešao dug put od špartanja ulicama Beograda do uništitelja tog istog grada. Pretpostavljam da se radi o osveti za izlizane đonove i časove poniženja koje je preživeo od građana Beograda koji poslovično ne mirišu miliciju (policiju). (Goran Marković, Peščanik)

About The Author