U praćenju domaćih zbivanja, BHT1 je bila mnogo bolja, s više pristojnih izdanja, dok je FTV ostala neprepoznatljiva, ličeći na instrumentalizirani medij u rukama SDA. Udarne vijesti iz svijeta pokazale su velike manjkavosti ovih televizija
FTV: BOŠNJAČKI NACIONALNI LOMOVI U POLA OSAM
13. – 19. decembar 2016.
KAKO TO IZGLEDA KAD VAS POTPUNO NACIONALNO SLOME? Hoće li Bošnjaci biti ugroženi? Da li je na pomolu “potpuno narušavanje nacionalnog balansa”? Nedostatak nacionalne zastupljenosti jednako je nedostatak zaštite. Grmilo je u Dnevniku FTV-a u utorak (13. decembar) u pripremi Edine Šečerović. I to sve jer se dan prije izbora novog predsjednika Suda BiH razmatrala mogućnost da na to mjesto ne bude izabran Bošnjak, čime bi predstavnici ovog naroda izgubili mjesto među najvišim pravosudnim funkcijama. Ako se već htio propitati očito neželjeni scenario, zašto se to nije učinilo odmjerenije? Zašto u središtu pažnje nisu bili i drugi, mnogo bitniji faktori, kao što su stručnost kandidata i strah od politizacije? Umjesto toga, hiperbolama i raspirivanjem nacionalističke histerije izvještavalo se sa propagandnim žarom, sve sa čitanjem zvaničnog saopštenja SDA kao najveće stranke u Bošnjaka. Na primjer, nije bilo dovoljno reći “moguće narušavanje nacionalnog balansa”, već da li je na pomolu potpuno narušavanje nacionalnog balansa.
NACIONALNI SLOM, DAN DRUGI: A onda je došao i dan kad su se obistinile slutnje urednice Šečerović. Palicu preuzima urednica Jadranka Milošević, koja pravo ekskluzivnog izričaja o “kontroverznom izboru” na mjesto prvog čovjeka Suda BiH daje bošnjačkim udruženjima žrtava rata. Šta je to pa njih kvalifikovalo ili do te mjere ugrozilo da govore o stručnoj temi kao što je izbor pravosudnih funkcionera, to može biti jasno samo propagandistima koji u eter čitaju SDA-ove lamente. Na djelu je bila prizemna instrumentalizacija žrtava u dnevnopolitičke svrhe ili osnaživanje argumentacije iz proglasa stranke Bakira Izetbegovića.
IZDVOJENO:
SDA-ova ruka iz sjenke nije mirovala protekle sedmice. Nije bilo dovoljno jedno saopštenje, pa smo u petak opet mogli slušati njihovu objavu građanstvu. Povod je zakonski prijedlog HDZ-a i SNSD-a o Ustavnom sudu, tema je svebošnjačko jedinstvo, a prozvani su svi politički protivnici. U prvom redu, Fahrudin Radončić. Praksa čitanja stranačkih saopštenja kao isforsiranih reakcija ili značajnih komentara pretvara javni servis u stranački bilten.
OCJENA: 2
BHT1: KONAČNO PRISTOJNA SEDMICA
13. – 19. decembar 2016.
ODMJERENA PRIPREMA: Za razliku od FTV-a, BHT1 je neuporedivo odmjerenije pratio izbor novog predsjednika Suda BiH, pa su spomenute kritike o nacionalnom disbalansu u pravosudnim funkcijama, ali ne tako da su zasjenile vijest. Urednica Svjetlana Topalić nije dala pravo ekskluzivnog komentarisanja jednoj stranci ili grupi udruženja, bilježeći više reakcija, a čak je i kritikovano što se izbor na mjesto koje traži stručne kvalifikacije najviše promatrao kroz nacionalne sukobe.
DNEVNIK PO https://www.acheterviagrafr24.com/vente-de-viagra-en-pharmacie/ MJERI GLEDATELJA I RADNIKA: U subotnjem Dnevniku 2 Nikole Markovića izdvojilo se više uzbudljivih i kvalitetnih priloga, ali i relevantan sadržaj koji korespondira s interesovanjima gledatelja. Prodaja rudnika “Ljubija” prikazana je kroz sukob između vladajućih stranaka u manjem entitetu, a kontekst je oslikan pregledom i tumačenjem vrućih političkih događaja koji su pojačavali sumnju da je posrijedi tinjajući politički sukob. Zatim, prilog o radničkim nevoljama i ugašenim preduzećima akcenat je stavio na pojedinačne priče. Hronika radničkih muka dostojanstveno je prikazana kroz ljudske priče i fotografije propalih giganata koje govore više od svih riječi.
IZDVOJENO:
Dok je obrada domaćih vijesti bila iznad kvaliteta BHT1 u posljednih nekoliko sedmica, udarna svjetska vijest nije ispraćena dovoljno intenzivno. Ubistvo ruskog ambasadora u Turskoj odjeknulo je u času, a našoj publici se na početku Dnevnika 2 s prvim informacijama javio radijski dopisnik Jusko Bojadžić. Ubrzo, emisija se prepušta svom unaprijed zamišljenom sadržaju, a glavnoj vijesti se vraćamo s nekoliko udarnih informacija na samom kraju. Nedovoljno i mršavo. Vijest o atentatu ruskog ambasadora u vrijeme kada je u toku sirijski rat i zategnuti su tursko-ruski odnosi, zahtijevala je da se svesrdnije i detaljnije progovori o samom događaju (npr. izdašnijim presjekom agencijskih vijesti), ali i njegovom uticaju na svjetska kretanja. Vodeće svjetske i regionalne televizije brujile su o događaju koji izaziva opravdan strah od novih sukoba i produbljenja krize, a naš javni servis djelovao je nedoraslo i nepripremljeno.
OCJENA: 7
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Obje televizije nisu bile dorasle praćenju udarne svjetske vijesti (ubistvo ruskog ambasadora). Skromno su pratile događaj, kao da su jedva čekale da pređu na drugu temu. FTV je još skromnije izvjestila o atentatu, u iznenađujuće kratkoj minutaži, dok je BHT1 imala javljanje iz Turske koje ipak nije popravilo utisak. Pokazuje se da naši javni servisi ne mogu odreagovati u prvim satima na svjetske događaje koliko god oni zabrinjavajući i značajni bili. Dok vodeći svjetski mediji već pričaju o konsekvencama i daju političke procjene, mi se borimo s prvim informacijama iz agencijskih izvora. U praćenju domaćih zbivanja, BHT1 je bila mnogo bolja, s više pristojnih izdanja, dok je Federalna bila neprepoznatljiva, ličeći na blijedu kopiju svojih ranijih sedmica. Ili, još gore, na instrumentalizovani medij u rukama vladajuće stranke. Izgleda da koliko god BHT1 teško može biti izvrsna kako FTV zna biti, toliko nikako ne može potonuti u tminu političkih potkusurivanja kako to zna federalni medij.
