Mediacentar Sarajevo objavio je Priručnik za trenere iz oblasti medijske i informacijske pismenosti čiji su autori Stefan Janjić i Slobodanka Dekić, a kreiran je da pomogne budućim trenerima medijske pismenosti da pripreme edukativne programe na jednostavan i zabavan način.
To znači da je vodič namijenjen predstavnicima nevladinih organizacija, učiteljima i nastavnicima koji žele jačati medijsku pismenost u školama, ali i novinarima.
U svakom od pet modula predstavljena je i lista aktivnosti i materijala na koje je moguće osloniti se, pri čemu je većina tih aktivnosti prilagodljiva različitim ciljnim grupama.
Na početku je predstavljen kratak pregled starosnih grupa s kojima je moguće raditi na programima medijske pismenosti, uz specifičnosti, savjete i trikove za svaku od njih.
Nakon toga, slijedi pet modula s pratećim aktivnostima: vizuelna pismenost, mediji i različitost, provjera informacija, online sigurnost i modul unutar medija.
Iako postoje brojne definicije pojmova, autori definiraju medijsku i informacijsku pismenost kao spoznajne, tehničke i društvene vještine i kapacitete građana za pristupanje, kritičku procjenu, upotrebu i kreiranje informacija i medijskih sadržaja putem tradicionalnih medija i digitalnih platformi.
U tom smislu, biti pismen značilo bi shvatiti kako ove platforme i tehnologije funkcioniraju, kako utječu na naša i tuđa prava, te kako prepoznati i izbjeći štetne sadržaje i usluge.
Uloga medijske i informacijske pismenosti je da podstakne efikasnu upotrebu informacija i medijskih sadržaja u interesu pojedinca i zajednice, te da osnaži njihovo aktivno i odgovorno učešće u analognoj i online sferi, kao i u demokratskim procesima.
Budući da publika danas ne predstavlja grupu pasivnih posmatrača, već ima i ulogu aktivnog stvaraoca sadržaja, koji piše komentare na Facebooku i portalima, tvituje o poplavama i koncertima u svom gradu, kreira digitalne fotoalbume na Instagramu i vlogove na You Tubeu, širi informacije o protestu ili o kampanji neke političke opcije, od medijski pismene osobe očekuje se da se sa odgovornošću odnosi i prema sadržajima koje sama stvara.
Ukoliko se posmatra medijska scenu zapadnog Balkana, može se uvidjeti da su najgori mediji često najjeftiniji i najpristupačniji, da je publika – kao i drugdje u svijetu – nedovoljno koncentrirana na duge tekstove i analize, da se intrige neprestano kreiraju bez povoda i smisla, da se dezinformacije stvaraju toliko brzo da istina postaje potpuno zamagljena, da je govor mržnje svuda uključujući medijski i politički diskurs.
Ipak, cilj medijske pismenosti nije da stvori ultimativni skepticizam prema medijima, niti da ocrni sve što se prodaje na trafici ili prikazuje na TV-u. Jedina namjera je uspostavljanje zdrave doze sumnjičavosti i znatiželje, koje bi bile od velike koristi kada pokušamo shvatiti šta se krije iza određenih medijskih sadržaja.
Izvor: Mediacentar Sarajevo
