Novinarstvo u Turskoj

Istraživanje je pokazalo da je 36,2 posto novinara barem jednom tokom svoje karijere doživjelo slučajeve mobinga na radnom mjestu

Novinarstvo u Turskoj
Foto: sigmund-AQTA5E6mCNU-unsplash

 

Evropska federacija novinara (EFJ) pozdravila je zaključke Sindikata novinara Turske (TGS) koji ukazuju na izazove s kojima se medijski profesionalci u zemlji moraju suočiti zbog zabrinjavajućeg političkog pritiska, cenzure, mobinga i neadekvatnog uvjeta rada.

Studija pod nazivom “Novinarstvo u Turskoj: percepcija i profil” dala je uvid u trenutno stanje profesije i pokazujući zabrinjavajuće rezultate koji govore da se 43 posto novinara u Turskoj suočava sa cenzurom.

Također, više od 50 posto ispitanih novinara navelo je politički pritisak kao glavnu prepreku koja ometa njihovu novinarsku praksu. Finansijska održivost, radni uvjeti i utjecaj poslodavca također su istaknuti kao značajni izazovi. Nadalje, poteškoće u profesionalnoj organizaciji i sve manji društveni ugled novinarstva navedeni su kao dodatne prepreke.

Istraživanje je pokazalo da je 42,8 posto novinara doživjelo cenzuru u različitim oblicima, uključujući neobjavljivanje, mijenjanje ili uklanjanje sadržaja vijesti. Naime, novinarke i one mlađe od 35 godina susreću se s većom pojavom cenzure.

Političke motivacije i odnosi s poslodavcima identificirani su kao primarni pokretači ovih djela cenzure. Nadalje, 25,3 posto novinara priznalo je da često ili dosljedno prakticira autocenzuru, dok je 36,9 posto tvrdilo da se nikada nisu upuštali u autocenzuru.

Alarmantno je da je jedan od četiri novinara izrazio razmišljanje o promjeni karijere zbog izazova s kojima se suočava. Ovo zabrinjavajuće otkriće odražava obeshrabrujuće stanje novinarske profesije u Turskoj.

Novinari su otkrili nekoliko prepreka na koje su naišli tokom procesa prikupljanja vijesti, uključujući pravne radnje, ograničen pristup izvorima vijesti, fizičke napade i zapljenu digitalnih materijala. Novinarke su se suočavale s većom učestalošću ovih prepreka u poređenju s muškim kolegama.

Prema istraživanju, 36,2 posto novinara izjavilo je da je barem jednom tokom svoje karijere doživjelo slučajeve mobinga na radnom mjestu. Novinarke, mlađi profesionalci, pojedinci s diplomama višeg obrazovanja i oni koji rade u gradskim područjima prijavili su veće stope mobinga na radnom mjestu.

Uspostavljanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života i sposobnost odvajanja ličnog i profesionalnog života pojavili su se kao značajni izazovi za novinare. Ograničeno vrijeme za profesionalni razvoj i prevalencija sindroma izgaranja također su identificirani kao istaknuti problemi.

Studija je otkrila da većina novinara u Turskoj prima niske plaće, rade više od 45 sati sedmično i nemaju pravo na godišnji odmor. Uz to, zabrinjavajućih 59,1 posto novinara izrazilo je nesposobnost izdvajanja finansijskih sredstava za lični razvoj, pri čemu se ta brojka penje na 70,6 posto među novinarkama.

Mustafa Kuleli, potpredsjednik EFJ-a rekao je da čak i ako politička represija prestane, dobro novinarstvo se ne može prakticirati u Turskoj osim ako novinari rade u boljim uvjetima.

– Bez kvalitetnog novinarstva nema demokratije, a bez demokratije država ne može napredovati. Da bismo poboljšali kvalitetu novinarstva, prvo moramo poboljšati kvalitetu života novinara. To se može postići zajedničkim naporima sa sindikatima – naveo je.

Pozvao je građane da podrže novinarstvo plaćanjem vijesti, potaknuo novinare na okupljanje, a poslodavce da odustanu od svog antisindikalnog stava i vladu da prekine pritisak na medije.

Izvor: EFJ

About The Author