“Pravo javnosti da zna ne smije biti izgovor za povredu dostojanstva djeteta”, istaknuto je iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona nakon što su pojedini mediji prekršili etiku u izvještavanju o slučaju trgovine ljudima i iskorištavanja maloljetnica u svrhu prostitucije na ovom području.

Riječ je o slučaju u kojem je, nakon višemjesečne istrage, uhapšeno osam osoba među kojima su i pripadnici policije te jedan univerzitetski profesor. Radi se o Besimu Kopiću (51), Miralemu Haliloviću (46), Jasminu Modriću (30) Dževadu Požegiću (55), Šemsudinu Kadriću (39), Zijadu Jagodiću (61), Sulejmanu Šehiću (67) i Nedimu Avdiću (41).

“Kopić, Kadrić, Halilović, Modrić i Šehić su osumnjičeni da su periodu od aprila 2024. do kraja jula 2025. godine vrbovali, navodili, prevozili na različite lokacije na području Kalesije, Živinica i Srebrenika, predavali drugim licima i skrivali dvije petnaestogodišnje djevojčice u svrhu iskorištavanja prostitucijom i drugim oblicima seksualnog iskorištavanja, te su i oni koristili njihove seksualne usluge koje su im plaćali. Dio novca od seksualnih usluga, koje su djevojčice bile prisiljene imati sa drugim osobama, je uzimao prvoosumnjičeni Besim Kopić. Jagodić, Požegić i Avdić su osumnjičeni da su u pomenutom periodu,  iako su bili svjesni da se radi o djevojčicama koje su maloljetne i da su žrtve trgovine ljudima, koristili njihove seksualne usluge i plaćali im za to”, kazao je Admir Arnautović, glasnogovornik Tužilaštva Tuzlanskog kantona.

Kako je pojasnio, radi se o dvije djevojčice čiji je razvoj otežan teškim porodičnim prilikama i koje su  bile smještene u socijalnim ustanovama na području Tuzle, kao i prihvatilištu Doma za djecu bez roditeljskog staranja Tuzla.

Press konferencija Tužilaštva TK

Ovaj slučaj privukao je veliku pažnju javnosti koja je tražila odgovore na brojna pitanja, a pojedini mediji, koji javnosti trebaju pružiti provjerene i relevantne informacije uz poštivanje etike, pali su na ovom testu.

Policija je osumnjičene uhapsila 29. oktobra, a već 31. oktobra na YouTube-u se pojavio snimak pod nazivom “Djed djevojčica iz Tuzle otkrio jezive detalje: Djevojčice su drogirali, strah me da će ih ubiti”. Autor je Fatmir Alispahić na čijoj Facebook stranici pod nazivom Defter hefte stoji da je diplomirao komparativnu književnost i magistrirao književnohistorijske nauke na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Alispahić svakodnevno objavljuje tekstove i video priloge od kojih većina ne zadovoljava etičke standarde. U videu kojeg je objavio, posebno se ističe i izjava “Dom je javna kuća za pedofiliju, žena mi se pokušala ubiti” kojom se stavlja etiketa i mrlja na cijelu ustanovu i njene uposlenike. Da problem bude veći, video su preuzeli Dnevni avaz, Radio Sarajevo, Hercegovina Info, Večernji list, Bljesak te brojni drugi portali i na taj način, imenovanjem i prikazivanjem člana porodice maloljetnih djevojčica, otkrili i njihov identitet.

Reagovalo je Tužilaštvo TK podsjetivši na to da je povreda privatnosti djeteta krivično djelo iz člana 219a Krivičnog zakona FBiH.

“Ko iznese ili prenese nešto iz osobnog ili porodičnog života djeteta ili suprotno propisima objavi djetetovu fotografiju ili otkrije identitet i time kod djeteta stvori stanje uznemirenosti ili ga izloži poruzi vršnjaka ili drugih osoba ili na neki drugi način ugrozi dobrobit djeteta kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine”, stoji u Zakonu s tim da je navedeno i da ko ovo djelo izvrši putem informaciono-komunikacione tehnologije, učinivši ga tako pristupačnim većem broju osoba, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

Kako su dalje pojasnili iz Tužilaštva, žrtve trgovine ljudima- maloljetne djevojčice, su zbrinute i pod institucionalnom i stručnom zaštitom, a njihov identitet, okolnosti i podaci o mjestu boravka predstavljaju zaštićene informacije, te svako objavljivanje takvih detalja predstavlja teško kršenje zakona i prava djece.

“Osim što ovakva ponašanja predstavljaju krivično djelo, predstavljaju i kršenje međunarodnih i domaćih normi, uključujući: Konvenciju o pravima djeteta Ujedinjenih nacija, Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku FBiH i Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH, te svakako i u odnosu na printane i online medije, kršenje Kodeksa Vijeća za štampu i online medije. Pozivamo sve medije, korisnike društvenih mreža i pojedince da odmah uklone objave i komentare koji mogu dovesti do identifikacije žrtava, te da u svom izvještavanju postupaju u skladu sa zakonom, etikom i zaštitom interesa djece”, naveli su.

Jedan od ključnih problema koji se pokazao i u ovom slučaju jeste činjenica da danas gotovo svako može biti novinar. Ne postoje mehanizmi koji bi spriječili da osobe bez novinarskog obrazovanja, uredničkog nadzora ili poznavanja etičkih normi objavljuju sadržaje pod krinkom informisanja javnosti. Upravo tu se krije korijen problema, jer od toga se stvara plodno tlo za širenje neprovjerenih, senzacionalističkih i štetnih informacija koje ne samo da ruše povjerenje u medije, nego i direktno ugrožavaju prava i sigurnost pojedinaca.

Tužilaštvo upozorilo, pojedinci ignorisali

Uprkos upozorenju i apelu iz Tužilaštva TK, uslijedio je novi val objava. 1. novembra je Dnevni avaz objavio tekst “Maloljetnicama prijećeno zatvorom ako progovore: Policajac Kopić pitao – zašto niste dovele još curica?” u kojem su iznijeli brojne detalje i tvrdnje o samim dešavanjima na ovom području u koja su uključene maloljetnice što svakako nisu informacije za javnost, nego za istražne organe. Drugog dana novembra, na portalu Klix objavljen je tekst pod nazivom “Jezivi iskazi žrtava iz Tuzle: Inspektor im davao drogu, policajci ugovarali mušterije, a profesor poklonio auto” u kojem se iznose detalji sa saslušanja 15-godišnjih djevojčica. Klix je ovo nazvao “ekskluzivom” pustivši u javnost svjedočenja maloljetnica, uprkos etičkim načelima. Tekst nije ostao samo na Klix-u nego su ga prenijeli i pojedini portali među kojima su Fokus, Telegraf, Source, TIP i drugi.

Ponovo je reagovalo Tužilaštvo Tuzlanskog kantona.

“Niti jedan interes javnosti ne može opravdati otkrivanje identiteta maloljetnih žrtava, njihovo izlaganje bolnim detaljima svjedočenja ili senzacionalističko prikazivanje njihovih trauma. Objavljivanje takvih sadržaja ne doprinosi istini, već produbljuje rane djece koja su preživjela najteže oblike nasilja i iskorištavanja”, saopćeno je iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona.

Kako su dalje pojasnili iz Tužilaštva, time se krše osnovna etička načela novinarstva i nanosi nepopravljiva psihološka šteta onima koji bi trebali biti zaštićeni. O tome su posebno govorili i na konferenciji za medije o ovom slučaju apelujući na novinare da zaštite identitet i dostojanstvo žrtava.

Pojasnili su da je praksa da se javnosti eventualno saopšti osnovna informacija, o tome da li je predložen ili određen pritvor, te u konačnici presuda, odnosno finalna odluka Suda.

“Dužni smo da vodimo računa o interesima i pravima djece, posebno kada je riječ o objavljivanju njihovih podataka”, kazala je tužiteljica Lejla Gazibegović-Begović dodavši da je u određenim slučajevima zabranjeno objaviti i podatke o osumnjičenima ukoliko bi njihova imena mogla dovesti do otkrivanja identiteta djeteta i narušavanja privatnosti.

O ovom slučaju oglasila se Institucija Ombudsmena za ljudska prava u BiH. U svom saopćenju posebno naglašavaju da djeca koja su žrtve trgovine ljudima i žrtve seksualne eksploatacije, imaju pravo na potpunu zaštitu svojih osobnih podataka, statusa i informacija o njihovom slučaju.

“Neprimjereno izvještavanje u medijima, objavljivanje bilo kakvih detalja koji otkrivaju njihov identitet ili javno iznošenje detalja o počinjenju zločina nad njima, što eksponira njihovu intimu, krši svaki vid prava na privatnost i dodatno ih izlaže traumatizirajućim posljedicama”, navodi se.

Objavljivanje eksplicitnih detalja i priča koje uključuju žrtve nasilja ne utiče samo na one o kojima se izvještava, već i na sve druge osobe koje su nekada prošle kroz slična iskustva. Svaka senzacionalistička vijest o zlostavljanju ili trgovini ljudima može ponovno probuditi traume, osjećaj bespomoćnosti i straha kod preživjelih. Posebno je važno naglasiti da takvi sadržaji žrtve izlažu javnosti i neprimjerenim komentarima na društvenim mrežama, čime se njihova bol dodatno produbljuje i pretvara u svojevrsni javni linč.

Zato je važno da novinari, urednici i svi koji oblikuju javni diskurs razumiju težinu svojih riječi i odgovornost koju nose.

“Novinar ne smije biti sudija prije suda”

Tahir Žustra, reporter Nove BH, kaže da ovaj slučaj u Tuzlanskom kantonu spada u red onih najtežih, najosjetljivijih i najkomplikovanijih slučajeva za same novinare, bez obzira na njihovo iskustvo, radni staž i situacije kroz koje su u svom profesionalnom radu prolazili.

“Uvijek su to teme u kojima se pale svi etički alarmi. To su teme koje pozivaju na dodatnu odgovornost i oprez, zato što nije u fokusu samo informacija koju treba prenijeti javnosti. Ovdje, pored same informacije, govorimo o nečemu što je mnogo važnije – o tome da bi i samo jedna ne baš pažljivo provjerena informacija mogla proizvesti više problema i veću štetu nego korist. Ne smije se zanemariti dugoročna šteta koja bi se mogla nanijeti eventualno žrtvama koje se nalaze u cijelom ovom slučaju”, navodi on.

Novinar Tahir Žustra

S druge strane, kako kaže Žustra, novinar, pogotovo profesionalac, nikada se ne bi trebao naći u situaciji da bude sudija prije suda i da sebi daje za pravo da iznosi informacije koje mogu ugroziti istragu ili osobe koje su žrtve u samom postupku.

“Zato je jako važno da se novinari, u izvještavanju o maloljetnicima koji su žrtve nasilja, vode najstrožijim etičkim principima i profesionalnim načelima u radu”, dodaje.

Profesionalni novinari znaju prepoznati granicu između prava javnosti da zna i potrebe javnosti da zaviri u ono što pripada sferi privatnog. Ipak, pojedini mediji svoje postupke pokušavaju opravdati tvrdnjama da “to publika želi da čita ili gleda”, što nikada ne može biti izgovor za kršenje etičkih standarda. Kada se novinarstvo svede na borbu za klikove i preglede, etika gubi bitku pred senzacionalizmom, a javnost ostaje uskraćena za odgovorno, tačno i kontekstualizirano informisanje. U tom trenutku mediji prestaju biti čuvari istine i postaju dio industrije zabave, dok se društvo pretvara u publiku spektakla.