– Vrlo veliki broj novinarki i novinara koji se širom svijeta nalaze u zatvoru baca jako svjetlo na aktualne opasnosti za slobodu medija – kazala je predsjednica njemačke sekcije organizacije Reporteri bez granica (RSF) Katja Gloger.
Prevelik broj vlada reagira na proteste, nepravilnosti ili krize poput pandemije koronavirusa represalijama protiv „donositelja loših vijesti”, dodaje ona.
U prvom dijelu godišnje bilance objavljene u ponedjeljak riječ je o hapšenjima, otetima i nestalima. Trenutno se u zatvorima nalazi 387 medijskih djelatnika. Drugi dio bilance bit će objavljen krajem godine i on će sadržavati broj poginulih novinara.
– Iza svakog od tih pojedinih slučajeva stoji sudbina čovjeka kojem prijete krivični progon, dugotrajni zatvor i često zlostavljanja jer se nije pokorio cenzuri i represiji – kaže Gloger.
Na prvom mjestu se po slobodi medija po četvrti put za redom je Norveška, a slijede Finska, Danska, Švedska i Nizozemska. Njemačka je na 11. mjestu. Najgore je stanje, kao i proteklih godina, u Sjevernoj Koreji, Turkmenistanu i Eritreji.
Bosna i Hercegovina i Hrvatska su se popravila za pet mjesta, pa je sada BiH na 58. mjestu, ispred Hrvatske koja je na 59. mjestu. I Slovenija se poboljšala za dva mjesta i sad je 32., dok se Srbija pogoršala za tri mjesta, pa je 93.
Stanje se pogoršalo i u Albaniji (sada 84.) i Crnoj Gori (105.). U izvještaju se navodi da su u tim zemljama novinari izloženi sudskim progonima, a za Srbiju se kaže da ondje, isto kao i u drugim državama zapadnog Balkana, nasilje protiv novinara uglavnom prolazi bez kazni.
Sylvie Ahrens-Urbane iz RSF-a navodi konkretne primjere iz Afrike kada se radi o izvještavanju o pandemiji. Poznati novinar Hopewell Chinono iz Zimbabvea istraživao je vladinu prodaju preskupih lijekova za Covid-19. Proveo je mjesec i pol u zatvoru, a zahtjev za puštanje na slobodu uz jamčevinu je uvijek iznova odbijen.
Kada se koronavirus sve brže počeo širiti, u Africi je od 15. marta do 15. maja u zatvoru završilo tri puta više novinarki i novinara nego u istom periodu godinu dana ranije, kaže Sylvie Ahrens-Urbane.
Do kraja novembra uhapšno je 40 njih zbog, ističe ona, njihovog izvještavanja o pandemiji.
Trenutno je Egipat afrička zemlja s najvećim brojem zatvorenih novinara, njih 30. No na vrhu te neslavne liste nalazi se Kina (117). Ukupan broj novinara koji se nalaze u zatvorima do 1. decembra je iznosio 387.
To je, doduše, manje nego u rekordnoj prošloj godini, kada je ta brojka rasla treći put za redom. U zatvorima sve češće zbog svog novinarskog angažmana završavaju žene. Trenutno su u zatvoru 42 novinarke, što je za 35 posto više nego u 2019. godini. Najviše ih je, po četiri, u Bjelorusiji i Iranu.
Osnivač Wikileaksa Julian Assange još uvijek u zatvoru u Velikoj Britaniji gdje čeka na odluku o izručenju Sjedinjenim Američkim Državama koja bi trebala biti donesena početkom januara.
U aktualnom izvještaju Reportera bez granica piše da su se uvjeti u zatvoru za njega u doba korone „znatno pogoršali”. Rizik od zaraze i posljedice izolacije predstavljaju „rizik opasan po život” s obzirom na njegovo „krajnje načeto psihičko i fizičko zdravlje”.
RSF je izrazio zabrinutost i zbog otetih i nestalih novinara. Nepoznata je sudbina po jednog novinara iz Mozambika, Konga, Perua i Iraka. U rukama otmičara trenutno su 54 reportera, i to u tri zemlje u kojima bjesni građanski rat: u Siriji, Iraku i Jemenu.
Reporteri bez granica se na različitim nivoima angažiraju na oslobađanju zatvorenih, otetih i nestalih. U slučaju iranskog blogera Ruhollaha Zama, na žalost, bez uspjeha. On je smaknut prošle subote.
Izvor: RSF/DW
