Novinari ne umiru – njih ubijaju. Broj ubijenih novinara ponovo je porastao, kao rezultat kriminalnih praksi vojnih grupa, regularnih i paravojnih, te organiziranog kriminala. Najmanje 53 od 67 medijskih profesionalaca ubijenih tokom protekle godine žrtve su ratova ili kriminalnih mreža.

Gotovo polovina (43 posto) novinara ubijenih u posljednjih 12 mjeseci ubijena je u Gazi od strane izraelskih oružanih snaga. U Ukrajini, ruska vojska nastavlja da cilja strane i ukrajinske reportere. Sudan se također pojavio kao izuzetno smrtonosna ratna zona za informatore i medijske radnike.

U Meksiku, organizirane kriminalne grupe odgovorne su za alarmantan rast broja ubistava novinara tokom 2025. godina je bila najsmrtonosnija u posljednje najmanje tri godine, a Meksiko je druga najopasnija zemlja na svijetu za novinare, s devet ubijenih. Trend se širi dok Latinska Amerika počinje ličiti na Meksiko čineći 24 posto svih ubijenih novinara u svijetu.

Novinari su najugroženiji u vlastitim državama. Samo dva strana novinara ubijena su ove godine: francuski fotoreporter Antoni Lallican, ubijen u ruskom napadu dronom u Ukrajini, i salvadorski novinar Javier Hércules, ubijen u Hondurasu gdje je živio više od desetljeća. Svi ostali ubijeni novinari izvještavali su u svojim zemljama.

Trenutno su 503 novinara zatočeno širom svijeta. Najveći zatvor za novinare i dalje je Kina (121), s Rusijom (48) na drugom mjestu, koja zatvara više stranih novinara nego ijedna druga država: 26 Ukrajinaca. Mjanmar slijedi sa 47 zatočenih.

Godinu dana nakon pada režima Bašara al-Asada, mnogi reporteri uhapšeni ili zarobljeni pod njegovom vlašću i dalje se vode kao nestali, čineći Siriju državom s najvećim brojem nestalih novinara – više od četvrtine ukupnog svjetskog broja.

– Ovo je ishod mržnje prema novinarima! Ona je ove godine dovela do smrti 67 novinara i ne slučajno, nisu bili kolateralne žrtve. Ubili su ih, ciljali su ih zbog njihovog posla. Kritika medija je legitimna, ona treba biti pokretač promjena koje osiguravaju opstanak slobodne štampe, javnog dobra, ali kritika nikada ne smije prerasti u mržnju prema novinarima, koja je često posljedica ili svjesno podstaknuta taktikama oružanih snaga i kriminalnih organizacija – kazao je Thibaut Bruttin, generalni direktor RSF-a.

Ističe da je ovakvo stanje posljedica nekažnjivosti i neuspjeha međunarodnih organizacija koje više nisu u stanju osigurati pravo novinara na zaštitu u oružanim sukobima te globalnog pada hrabrosti vlada, koje bi trebale provoditi javne politike zaštite.

– Ključni svjedoci historije, novinari su postali žrtve, nezgodni očevici, pregovarački aduti, figure u diplomatskim igrama, žene i muškarci koje treba ‘eliminirati’. Moramo biti oprezni prema zabludama o reporterima: niko ne daje svoj život za novinarstvo, život im bude oduzet; novinari ne umiru – oni su ubijeni – podvukao je.

Od posljednjeg godišnjeg pregleda RSF-a, objavljenog 1. decembra 2024. godine 67 novinara je ubijeno zbog svog posla. Najmanje 79 posto njih ubili su pripadnici oružanih snaga ili paravojnih grupa (37 novinara) i kriminalnih mreža (16 novinara).

Izraelska vojska odgovorna je za više od 43 posto svih zločina protiv novinara u proteklih dvanaest mjeseci. Ukupno, od oktobra 2023. godine, izraelska vojska ubila je skoro 220 novinara, od kojih je najmanje 65 stradalo zbog posla ili tokom izvještavanja.

Iako je prošla godina otkako je Claudia Sheinbaum preuzela predsjedništvo i uprkos obećanjima koja je dala RSF-u, 2025. je bila najsmrtonosnija u posljednje tri godine za novinare u Meksiku, drugoj najopasnijoj zemlji za novinare na svijetu.

U Sudanu, novinari se suočavaju s teškim zlostavljanjima dok rat bjesni. Četvero je ubijeno tokom rada ove godine, a najmanje dvoje je umrlo nakon što ih je otela paravojna grupa Snage za brzu podršku (RSF).

Situacija u Rusiji, Gruziji, Azerbejdžanu i Bjelorusiji pokazuje ozbiljnu prijetnju slobodi medija u postsovjetskom prostoru. U Gruziji su autoritarne taktike dovele do hapšenja novinarke Mzie Amaghlobeli. U Azerbejdžanu je trenutno 25 novinara u zatvoru.

Rusija je sada druga najveća tamnica za novinare, s 48 zatočenih od kojih su 26 Ukrajinci.

Nakon Rusije, Izrael je druga zemlja koja zatvara najveći broj stranih novinara 20 palestinskih novinara je u izraelskim zatvorima, 16 uhapšenih u protekle dvije godine u Gazi i na Zapadnoj obali.

Trenutno je 135 novinara nestalo u 37 zemalja. Neki su nestali prije više od 30 godina. Iako novinari nestaju širom svijeta, broj naglo raste u Meksiku (28) i Siriji (37).

U Siriji je trenutno nestalo 37 novinara. Mnogi su držani kao taoci ISIS-a ili zatvoreni pod Assadovim režimom, ali pad ove dvije strukture nije doveo do njihovog pronalaska.

Čak 72 posto nestalih novinara nestalo je u državama Bliskog istoka i Latinske Amerike, prvenstveno Siriji, Iraku i Meksiku.

Dvadeset novinara trenutno su taoci širom svijeta. Huti su oteli sedam novinara u 2025. godine, čineći Jemen državom s najviše otetih novinara u proteklih 12 mjeseci. U Siriji, brojni novinari oteti prije pada Bashara al-Asada u decembru 2024. godine i dalje su nestali.

Jemen je 2025. godine postao epicentar otmica novinara. U Siriji, elementi džihadističke grupe Hayat Tahrir al-Sham (HTS), koja je preuzela vlast nakon Assadovog pada, i dalje drže nekoliko novinara.

U Maliju je prošlo dvije godine od otmice dvojice radnika Radija Coton d’Ansongo – Salecka Ag Jiddoua i Moustaphe Konéa. Otmica se dogodila 7. novembra 2023. godine dok su putovali prema Gao-u zajedno s dvojicom kolega.

Izvor: RSF