Nova godina je Zakonom o izjednačavanju kalendara po prvi put proglašena zvaničnim praznikom u Kraljevini Jugoslaviji, a samim tim i u Bosni i Hercegovini tokom 1929. godine. Međutim, teško da se može tačno utvrditi kada su događanja vezana za Nove godine postala dominantne vijesti u štampi.
Ograničavajuća okolnost za utvrđivanje predstavlja nedostupnost štampe u digitalnom obliku. Iz onog što je moguće doseći pretraživanjem online arhiva, vidljivo je da proslava Nove godine ne predstavlja nikakav važan događaj u medijima iz Bosne i Hercegovine i regiona sve do završetka Drugog svjetskog rata.
Prve zabilješke o Novoj godini u bh. štampi bilježimo u Sarajevskom listu iz 1890. godine. Riječ je o tekstu u kojem uredništvo čestita čitaocima dolazak predstojeće 1891. Isti članak ponavlja se i 1893. godine. U sadržaju novina nema podataka o tome da su građani u Bosni i Hercegovini slavili dolazak Nove godine. U novinama regiona pronašli smo tek malu vijest u beogradskoj Politici, u broju od 31. decembra 1907. godine. Riječ je informaciji na drugoj strani novine o tome da će se povodom dolaska Nove godine s beogradske tvrđave oglasiti jedan top. U istom broju, samo u oglasnom dijelu ove novine, P. D. Petrović s najljepšim željama čestita Novu godinu prijateljima i potrošačima jedinstvene Lomovačke kisele vode. Značajan iskorak u marketinškom pogledu nalazimo u posljednjem broju 1925. godine, kada preko cijele stranice Politike tri talijanske kompanije čestitaju čitaocima Novu godinu.
Iz današnje perspektive naviknuti smo da se čitaocima s naslovnica novogodišnjih brojeva obraćaju politički lideri sa određenim porukama. Zanimljivo je da je prvi lider koji se pojavio na naslovnici novogodišnjeg broja bio Adolf Hitler. Beogradska Politika prenijela je njegov proglas Nacionalsocijalističkoj partiji povodom predstojeće 1940. godine. U proglasu, Hitler rekapitulira 1939. i iznosi planove za 1940. godinu. Proglas se završava prijetnjom da jevrejsko-kapitalistički svijet neće preživjeti 1940.
U poslijeratnoj Jugoslaviji pa sve do demokratizacije medija, naslovnice novogodišnjih brojeva novina po pravilu su bile rezervisane za uže rukovodstvo KPJ. Proslava Nove godine u vrijeme SFRJ bila je dobra prilika da se radnim ljudima i građanima skrene pažnja s proslave vjerskih praznika, koji su do uspostave SFRJ bili dominantan oblik slavljenja. U SFRJ, Nova godina je državnim praznikom proglašena 1955. Međutim, u novinskim arhivama može se pronaći sadržaj novogodišnje čestitke Josipa Broza Tita iz 1947., koju je prenio kalendar Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva iz Sarajeva. Titova novogodišnja čestitka više zvuči kao naređenje: “Stvorimo ove godine svima u ratu postradalim rodolјubima krov nad glavom! Zaliječimo ove godine rane koje je zadao okupator našim narodima! Neka ova godina bude godina sveopšteg radnog poleta i stvaralaštva! Neka u ovoj godini svaki građanin izvrši svoju dužnost prema državi i narodnoj zajednici, neka u ovoj godini bude čim manje pogrešaka i propusta.”
Početkom 80-ih, na prostoru bivše Jugoslavije pojavili su se i magazini koji nisu bili društveno-politički orijentirani. Najpoznatiji je, svakako, zagrebački Start. U novogodišnjem broju iz 1984., redakcija je izabrala ličnosti koje su obilježile godinu. Pored Bate Stojkovića, Sonje Savić, Ervina Rustemagića i Strip arta, svoje mjesto pronašla je i sarajevska grupa Zabranjeno pušenje. U pojašnjenju redakcije zašto je ova grupa obilježila 1984. godinu, navodi se da je riječ o grupi mladih Sarajlija koji su nepretencioznim, duhovitim i ponekad sirovim nastupom “na radiju i televiziji” uspjeli zaintrigirati jugoslavensku publiku. Praksa zagrebačkog Starta predstavlja određenu prekretnicu, jer se u novogodišnjim brojevima novina pojavljuju i druge ličnosti osim društveno-političkih radnika.
Sličan izbor u svom novogodišnjem broju za 1987. napravila je redakcija sarajevskih Naših dana. Ličnost godine i ličnost sa naslovne strane bio je Slobodan Milošević. Redakcija je izabrala trideset ličnosti, od Stipe Šuvara preko Duška Zgonjanina do Azema Vlasija. Jedina ličnost koja se našla među izabranima a da nije bila deklarisani političar je sarajevski profesor Zdravko Grebo.
Devedesetih, na naslovnicama novogodišnjih brojeva, umjesto čestitki i dobrih želja za predstojeću godinu, vidljive su poruke drugačijeg sadržaja. Naslovnica novogodišnjeg broja Naših dana iz 1990. predstavljena je karikaturom Midhata Ajanovića Ajana. Karikatura prikazuje osam ljudi koji ne vide gdje hodaju jer su im kape/šeširi, kao njihova nacionalna obilježja, prekrili oči.
Ajanova novogodišnja karikatura je na neki način najavila kakve bi mogle biti godine koje slijede.
A onda je došao rat
Naslovnica Oslobođenja na prvi dan 1992., umjesto novinskih izvještaja o tome gdje se sve slavila Nova godina, donosi veliki naslov o Vanceovoj misiji u Jugoslaviji i primirju zakazanom tačno u podne. Posljednjeg dana 1992. dominantan je naslov o 15.000 izbjeglica koje su se nalazile u Žepi. Glad, zima i granatiranje. Na istoj strani je i upozorenje britanskog ministra vanjskih poslova Douglasa Hurda koji nagovještava vojnu intervenciju u BiH. Ljudi koji imaju iskustvo rata mogu da zamisle kako je bilo “čekati” Novu godinu u Žepi, jer je slična “dočekana” u Sarajevu, kao što je jednostavno zamisliti i gosp. Hurda koji je oko 17.00 časova, uz vatru kamina, popio čaj, a prije svečane večere popio jedan ili dva Glenfiddicha stara između 12 i 20 godina. U ponoć je, možda, prisustvovao vatrometu, dok su u Žepi prisustvovali granatiranju. Suma sumarum, i u Žepu i u London došla je Nova godina, ali u Žepu sat prije.
Treća ratna godina, 1994., najavljena nam je gotovo mirnodopski. Vlada F/R BiH najavila je realizaciju dva cilja: “Stvaranje uslova za egzistenciju stanovništva i jačanje odbrambene moći”. Pojavila se čak i karikatura Djeda Mraza koju je nacrtao Đoko Ninković. Čitaoci će se sjetiti kako je ovaj dobrodušni djedica u postratnim godinama u Sarajevu izazivao laganu mučninu kod određenih sarajevskih političara, ali poslije su se na njega navikli.
A onda je došao mir
Rat je bio završen, olakšanje je bilo sveprisutno. U novogodišnjem intervjuu za Oslobođenje, tadašnji predsjednik Predsjedništva Alija Izetbegović izjavio je da vjeruje u trajan mir, kao i to da cjelovita Bosna nije stvarnost, već još uvijek samo mogućnost. Dva desetljeća poslije, još vjerujemo u trajan mir, a cjelovita Bosna i Hercegovina i dalje je samo mogućnost.
Uoči 2000. godine, fenomen milenijumske bube (Y2K) je informacijsko razvijene zemlje dovodio u paniku. Američke kompanije, njih oko 360, potrošile su 22,8 miliona dolara na usklađivanje informatičkih sistema. Beogradski nedjeljnik Vreme anketirao je građane Beograda pitajući ih da li se plaše milenijumske bube. Izvjesni Milan Grujić kaže: “Ma, ne plašim se, nemam kompjuter, a neka lupaju glavu oni koji se bakću s tim skalamerijama. Onaj koji je sve to izmislio, vidiš kako ga je sada stigla zaslužena kazna.”
Ličnosti stoljeća
Ulazak u 21. vijek predstavljao je jedinstvenu priliku da čovječanstvo izabere najbolje među nama u raznim oblastima. U anketi BBC-ja, veliki Muhamed Ali proglašen je sportistom stoljeća, dok je Karl Marx proglašen misliocem stoljeća.
U anketama u Bosni i Hercegovini, Grobnica za Borisa Davidoviča Danila Kiša proglašena je knjigom stoljeća. Sedmičnik Slobodna Bosna anketirao je jedanaest pisaca, novinara i urednika kulture s prostora bivše Jugoslavije koji su trebali izdvojiti deset najboljih knjiga prema njihovom sudu. Najviše prvih mjesta imala je gorepomenuta Kišova knjiga. Drugi sedmičnik, Ljiljan, odabrao je najistaknutije ličnosti u bošnjačkoj kulturi 20. stoljeća. Sačinjena je lista od nekih šezdeset uticajnih bošnjačkih ličnosti, među kojima je mjesto našao i Emir Kusturica, kao i samo jedna žena – Zehra Deović. Nema najboljeg, svi su jednaki.
Ličnosti godine
Drugi listovi birali su samo ličnosti godine. Za Dnevni avaz i magazin Dani, domaća ličnost godine bio je Željko Kopanja, a strana ličnost godine u izboru Dnevnog avaza Carla del Ponte. Na široj listi ličnosti godine, u magazinu Dani našao se i Bariša Krasić, košarkaš iz Čitluka koji je odlučio da igra za košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine i time makar malo Široki Brijeg približio sarajevskoj košarkaškoj publici.
Naslovne stranice novogodišnjih brojeva iz tih dana mogu se odštampati, bez imalo sumnje, i za kraj ove godine. Tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch poručivao nam je s naslovnica Dnevnog avaza i Oslobođenja da su “potrebne radikalne promjene ukoliko BiH ne želi postati napušteni kutak Evrope”. Dr. Haris Silajdžić, kopredsjednik Vijeća ministara, s naslovnice Večernjih novina čudio se “zašto se finansijska policija ne bavi Federalnim zavodom za zapošljavanje”. Banjalučke Nezavisne novine su povodom prelaska iz 20. u 21. vijek obznanile narodu preko Nikole Kostića, advokata Stanislava Galića, da “Mladić nikada neće u Haag, a Karadžić možda”. Priznajemo da se ova naslovnica ne može ponovo štampati.
Vjerujemo da poruke s naslovnica u odlazećoj 2015. neće biti ništa optimističnije nego ranijih godina. Analizirajući sve glavne poruke s naslovnih strana četiri dnevne novine u BiH u ovoj godini, možemo zaključiti da je tema terorizma postala značajno vidljivija u odnosu na raniji period. Terorizam je 96 puta bio na naslovnim stranicama naših novina kao glavna vijest, dok su obrazovanje, kultura i nauka bile samo 13 puta.
A za kraj, ako se sjetite: zbog ljubavi planete prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, na dan odlaska 2015. i dolaska 2016. godine podignite čašu i otpijte malo u zdravlje velikog Sir Alexa Fergusona. Ovaj veliki trener slavi 75. rođendan, a planeta Zemlja dolazak još jedne Nove godine.
