Lažne vijesti preplavile su informativne platforme i društvene mreže. Evo kako se snaći u tom nepreglednom oceanu te kojim metodama razlučiti informaciju od propagande i trgovine
Vijest iz marta ove godine da će mališani u Švedskoj učiti kako razlikovati lažne od pravih vijesti, odnosno, vjerodostojne informacije od spinova, neistina i poluistina nije pretjerano odjeknula u regiji. Međutim, ovaj potez švedskog Ministarstva obrazovanja naišao je na pohvale širom svijeta i predstavljen je kao primjer pozitivne prakse na koju se treba ugledati. Sam projekt je dio tendencija ka poboljšavanju digitalnih kompetencija građana Kraljevine Švedske, zajedno s programiranjem. U borbu za ovaj vid digitalnog opismenjavanja regrutiran je i švedski dječiji strip-junak – medvjedić Bamse, koji snagu dobija od čarobnog meda. Bamse je lik kreiran 1966. godine i namjena ovog stripa je od početka bila učenje kroz zabavu.
Fenomen lažnih vijesti („fake news“), žute štampe i propagande kao oblika namjernog dezinformiranja građana, širenja panike i prebacivanja težišta interesiranja publike na nešto drugo postoji prilično dugo. Međutim, s pojavom interneta i društvenih mreža lažne vijesti se šire mnogo brže i uzimaju veći danak. Facebook i Twitter danas služe ne samo za komunikaciju s prijateljima nego i kao svojevrsni skraćeni prikaz najčitanijih vijesti tog dana. Drugim riječima, društvene mreže su najmoćnije info-platforme na internetu. Fake news profitiraju na naivnosti raširenog mišljenja da su sve informacije danas na „jedan klik“ udaljene od nas, što briljantno ocrtava postmoderna doskočica „ko nema u glavi ima u Googleu“. Uvriježen je stav da danas ne moramo znati onoliko stvari koliko smo nekada trebali znati.
Lažna medicina
Postoji jedan „žanr“ lažnih vijesti o kojem se priča manje nego što treba: lažne vijesti iz oblasti nauke, naročito medicine. Mogli bismo ove vijesti podijeliti u nekoliko potkategorija: članci koji su antinaučnog karaktera i bazično su u sukobu s naučnim činjenicama, članci koji se djelimično baziraju na nauci, ali naučne činjenice interpretiraju ili preslobodno ili pogrešno. U te potkategorije spadaju, recimo, i portali koji promoviraju alternativnu medicinu i čudesne lijekove te oni koji namjerno senzacionalistički interpretiraju vijesti.
Mart ove godine je, po svemu sudeći, bio razdoblje signifikantno po naporima učinjenim u borbi protiv fake news. Naime, neprofitna organizacija Američko vijeće za nauku i zdravlje (American Council on Science and Health) je, u saradnji s portalom koji se bavi promocijom nauke RealClearScience, napravila infografiku na kojoj su rangirani najbolji, ali i najnepouzadniji portali u oblasti nauke. U njihovu analizu ušli su neki od najposjećenijih sajtova s obje strane spektra: i oni čiji su tekstovi bazirani na činjenicama i dokazima, i oni koji šire neistine i generalno su antinaučni. Kriteriji grupiranja izvora informacija bili su podijeljeni prema stepenu vjerodostojnosti (tekstovi bazirani na dokazima, miješano i ideološki obojeni tekstovi i loše iznesene informacije), te prema tome koliko su iznijete informacije privlačne za čitanje.
Neki od vodećih naučnih časopisa našli su se u lijevom gornjem kraju spomenute infografike, kao izvori čije su priče bazirane na dokazima i veoma zanimljive za čitanje. U taj dio infografike ušli su: Nature, New Scientist, Science, The Economist, The Atlantic, National Geographic i Smithsonian. Izvori čije su priče bazirane na činjenicama, ali su nešto manje zanimljive ili ponekad imaju malo slobodniji stav prema činjenicama su: BBC, The Guardian, Discover, Vox, Scientific American, Time, New York Times, Slate i Washington Post.
Međutim, antinaučni portali poput Natural News, Food Babe, InfoWars i Mercola zauzeli su dno ove infografike. Pandani ovih sajtova u našoj regiji bili bi Novi Svjetski Poredak, Matrix World i Dnevno.hr. Velike američke medijske kuće poput CNN-a i NBC-a nisu se na ovoj infografici pokazale kao mnogo bolji izvor informacija od, recimo, Fox newsa, dok se The Huffington Post također našao u dnu, najvjerovatnije zbog nekoliko ideološki obojenih tekstova iz oblasti nauke, pogotovo onih vezanih za GMO, koji se nisu dovoljno naslonili na naučne činjenice.
Ocean informacija
Živimo u oceanu informacija i niti jedna infografika nije dovoljna da bi se mogli markirati dobri, pouzdani izvori informacija i oni koji šire potpune besmislice ili loše interpretirane informacije. Stoga je potrebno racionalno promišljati i promovirati načine razlikovanja lažnih, fabriciranih vijesti od istine.
Primjera radi, često na vijestima možemo naći tekstove koji promoviraju neki sastojak iz domena alternativne medicine kao „lijek za sve“: košpice kajsije kao lijek za rak, članci o alkalizaciji organizma, čudesne gljive i biljke. Dokazi za ljekovitost većine takvih preparata su anegdotalni, a naučnih studija koje bi potvrdile ili opovrgle dejstvo tih tvari nema ili su urađene na vrlo malom uzorku i nisu replicirane. Postoji niz članaka o nevjerovatnoj ljekovitosti sibirske gljive čaga, koja se može kupiti i kod nas. Prema navodima jednog portala, „najnovija istraživanja potvrđuju da je divlja sibirska čaga odlično sredstvo protiv psorijaze, artritisa i dijabetesa, prirodni borac protiv tumora, te aktivator imunog sustava“. Već sama činjenica da jedan preparat može biti tako dobar za niz potpuno različitih oboljenja treba probuditi sumnju u vjerodostojnost podataka, a fact-check pomoću portala Dokazi u medicini, hrvatskog servisa specijalno namijenjenog da pomogne građanima u prepoznavanju nadriljekarstva, pokazuje kako „nisu pronađeni objektivni kontrolirani pokusi provedeni na ljudima o medicinskim tvrdnjama koje se vežu uz gljivu čagu i njeno djelovanje na zdravlje“. Dalja istraživanja naučnih baza i stručne literature, također, ne daju plodove: testova o učinkovitosti gljive čaga nema. Moguće je da je ova gljiva zaista ljekovita, međutim, članak od kojeg smo krenuli tvrdi da postoje nove studije koje su dokazale djelotvornost ovog pripravka, što, jednostavno, nije istina.
Niz portala je objavio tekstove o mogućnostima liječenja dijabetesa pomoću biljnih pripravaka. Međutim, niti jedan od ovih tekstova nije naglasio da ništa u prirodi ne može zamijeniti dejstvo humanog inzulina te da je to, praktično, jedini način kontroliranja nivoa glukoze u krvi za oboljele (osim nekoliko farmaceutskih lijekova koji nisu bazirani na inzulinu). Ovakve dezinformacije su opasne iz dva razloga: pacijenti mogu uzeti potencijalno opasan preparat, ili će se još dugo zavaravati da liječe i kontrolišu bolest umjesto da što prije počnu s naučno dokazanom terapijom. Još jedna opasna „terapija“ je i klistir MMS (Miracle Mineral Solution), koji je, zapravo, varikina (natrijev hlorit), a nadriljekari tvrde da je to sredstvo za „liječenje“ autizma.
Osnovni koraci
Niz je sličnih primjera, ali tekstovi koji se bave zdravljem potencijalno su najopasniji sadržaj. Nažalost, građani naše zemlje, svjesni korupcije i mana sistema, gube povjerenje u institucije, naročito u zdravstvene institucije te se sve više okreću alternativnoj medicini.
Koji su to osnovni koraci koje treba poduzeti kada želimo provjeriti da li je neka informacija vjerodostojna ili je fake news?
Pri čitanju članaka iz oblasti nauke treba obratiti pažnju na to da li tekst generalizira zaključke studije. Recimo, ako je neka studija pokazala određeni efekt na miševima, ne mora značiti da će isti efekt biti i na ljudima, ili ako je nešto testirano u kulturi stanica da će testovi na živom organizmu imati iste rezultate. Zbog toga je u tekstu potrebno to naglasiti. Također, svaki članak koji navodi neku studiju morao bi imati link za naučni rad na koji se poziva, a autori ne bi smjeli bježati od naučnih termina. Izbjegavanje naučnih termina ili neobjašnjavanje tih termina znače da je autor teksta neko ko nema obrazovanje iz oblasti nauke i nije u mogućnosti razumjeti predočene podatke. Također, u slučaju da je navedena neka studija, treba provjeriti u kojem je časopisu objavljena: radovi objavljeni u časopisima koji visoko kotiraju te imaju visok faktor utjecaja (impact factor – IF, mjera prosječne godišnje citiranosti časopisa) relevantniji su, imaju, generalno, bolju metodologiju te članci koji citiraju ove radove imaju i veću vjerodostojnost.
Također, treba provjeriti u kakvom je „okruženju“ članak: ukoliko su drugi članci na istoj stranici o teorijama zavjere, detoksikaciji, HAARP-u, kristalima, pričama o kemtrejlsima, aurama, iluminatima, vanzemaljcima, ogromna je vjerovatnoća da informacija koju čitate nije pouzdana. Takvi portali i blogovi često sebe opisuju kao „borce za istinu i znanje“. Također, ako se na toj stranici nalazi mnoštvo reklama za preparate i suplemente povezane s djelovanjem stranice (primjeri za ovaj slučaj su Mercola, Goop i Natural news), vrlo je vjerovatno da je taj tekst tek dio propagande usmjerene na prodaju. Još jedan alarmantan znak da informacija koju čitate nije pouzdana jeste senzacionalizam okolnih tekstova, koji obiluju brutalnim događajima, opisima zločina i clickbait naslovima.
Nadalje, potrebno je provjeriti da li je autor članka stvarna osoba i ko stoji iza potpisanog imena, ako je moguće. Ako se radi o stvarnoj osobi, i ako se radi o osobi koja kredibilna za posao koji obavlja, velika je vjerovatnoća da ćete pretraživanjem imena osobe dobiti niz intervjua s autorom, njenu/njegovu biografiju i portofolio projekata u koje je bila/bio uključen.
Također, potrebno je provjeriti datum objave teksta. Ponekad ljudi objavljuju zastarjele tekstove, čije su tvrdnje oborene ili, jednostavno, više nisu aktuelne. Ukoliko tekst nije u skladu s vašim ličnim stavom, nemojte ga odbacivati a priori: čekirajte svoje vlastite stavove, usporedite ih s objektivnim činjenicama o toj temi, jer možda nije problem u tekstu nego u vašoj pristrasnosti i subjektivizmu. Ukoliko možete, pitajte nekoga iz te oblasti za mišljenje i tumačenje.
Također, provjerite da li se, možda, radi o satiričnom tekstu.