Društvene mreže i komentari ispod tekstova na portalima iznova pokazuju neke stare devijantne elemente ljudske prirode upakovane u nove oblande. Muškarci i žene koji na svojim profilima njeguju i propagiraju nešto što se uopćeno i pogrešno može nazvati „porodičnim vrijednostima“, naprosto pobudale kad dođu u priliku da iznesu mišljenje o silovanju ili porodičnom nasilju. Takva golema čast i obaveza za njih je prevelik izazov, iskušenje kojem ne mogu odoljeti.
I tu počinje tragedija.
Evo prosječnih karakteristika ovovremenog komentatora: Na profilnoj slici je dotična osoba s djecom, ili s unucima i kućnim ljubimcima, tokom godine objavljuje fotografije bašte i cvijeća, obiteljskog sklada, često citira Andrića, Selimovića, Rumija i Dostojevskog, slavi svoje i čestita tuđe vjerske praznike. Sve u svemu, klasični profil odmjerene i kulturne osobe. A onda se taj ogledni primjer pristonosti uključi u diskusiju povodom silovanja u Indiji ili Prištini, ili u raspravu o bilo kom slučaju nasilja diljem Balkana i iz njega progovori najgori primitivac, urlator, neko ko bezuslovno podržava nasilnika i, iz hiljadu neshvatljivih razloga, osuđuje žrtvu.
Kako se desi, zahvaljujući kojim misaonim procedurama, da ljudska jedinka prvo dobrovoljno evoluira u dio mase, pa odmah potom u sastavnu jedinicu rulje koja urla i zaziva virtualnu krv? I gdje su nestali empatija i podrška žrtvama? Čitati komentare ispod informacija o prebijenim ženama, ili povorkama ponosa, nekad je beskrajno mučan intelektualni i mentalni poduhvat. Masovna histerija postaje najfrekeventniji odgovor na bitne probleme društva: premlaćivanje u porodici i na ulici, fizičko i mentalno zlostavljanje žena, organizirano virtualno divljanje protiv LGBT populacije, mučenje i ubijanje životinja… Spisak savremenih komponenti nasilja je nepregledan, a ono što užasava je horsko odobravanje takvog ponašanja. Naše podneblje u tome nije izuzetak, uklapamo se u globalni tužni prosjek, ali ima jednu lokalnu specifičnost: svaka diskusija se u trenu može okrenuti na pitanje rata i ko je prvi počeo, i onda kompletan dijalog krene u drugom pravcu, koji je sam po sebi jedna vrsta nezaustavljivog konflikta.
Moderno društvo još nema adekvatan odgovor na neke od najopasnijih formi ponašanja. Ko je mogao zamisliti da će silovanje trajno izazivati, i to na svim meridijanima, masovnu histeriju anonmnih pojedinaca i pojedinki, ali ne protiv silovatelja, nego protiv njihovih žrtava? Na našem portalu primjenjujemo praksu koja ne rješava problem, ali umanjuje količinu javnog divljanja: brišemo većinu komentara koji podstiču mržnju i nasilje. Svjesni smo da nije neka mjera, da time ograničavamo slobodu pojedinaca da iznesu sopstveno mišljenje. Utjeha nam je da oni na taj način pokušavaju ugroziti ne slobodu, nego samo postojanje ljudima s kojima se ne slažu ili koji im se iz bilo kojeg razloga ne sviđaju.
Dok čovječastvo ne smisli neki bolji odgovor, opcija delete za sada je, što se nas tiče, iz raja izašla.
